Stribog

Stribog (staroruski: Стрибог) božanstvo je u mitologiji istočnih Slavena koje se spominje u Kijevskom ljetopisu i osporenom Spjevu o Igorevu pohodu.

Kijevski ljetopis navodi da je 980. godine Vladimir, knez Kijeva, odlučio podići kumire božanstava Perun, Hrs, Dažbog, Stribog, Sjemargl i Mokoš. Ti kumiri nalazili su ispred njegovog dvora na kijevskoj Gori koji se nalazio iznad Dnjepra.^[1]^[2] Osam godina kasnije, 988., nakon što je Vladimir pokršten, dao je srušiti navedene kumire.^[1]^[3] Spjev o Igorevu pohodu navodi ga kao djeda vjetrova (»[...] вѣтри, Стрибожи вънуци [...]«).^[4]

Izvori

↑ ^a ^b Bajuk 2018., str. 29.
↑ Katičić 2011., str. 200.:
»I poče Vladimir knežiti u Kijevu kao jedini, i postavi kumire na humu izvan dvora s visokom palačom: Peruna drvena, glavu mu srebrnu, a brk zlatan, i Hrsa i Dažboga i Striboga i Sjemargla i Mokoš. I prinosili su im žrtve nazivajući ih bogovima i dovodili su sinove svoje i kćeri, i prinosili su ih kao žrtve bijesovima, i oskvrnjivali su zemlju žrtvama svojim: i oskvrnula se krvlju zemlja Ruska i hum taj.«
↑ Katičić 2011., str. 201.:
»[...] i došavši u Kijev, razbio je sve idole, Peruna, Hrsa, Dažboga i Mokoš i druge kumire.«
↑ Alvarez-Pedroza 2021., str. 302.

Literatura

Alvarez-Pedroza, Juan Antonio. 2021. Sources of Slavic Pre-Christian Religion (engleski). Koninklijke Brill. Leiden. ISBN 978-90-04-44138-5
Bajuk, Lidija. 2018. Odjeci slavenskoga mita u nematerijalnoj kulturi Međimurja (PDF). Knjižnica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pristupljeno 29. srpnja 2024.
Belaj, Vitomir. 2007. Hod kroz godinu. 2. izdanje. Golden marketing – Tehnička knjiga. Zagreb. ISBN 978-953-212-334-0
Katičić, Radoslav. 2011. Gazdarica na vratima. Ibis grafika, Matica hrvatska, Katedra Čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga. Zagreb / Mošćenička Draga.

Nedovršeni članak Stribog koji govori o mitologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

[FOOTNOTEBajuk2018.29-1] Bajuk 2018., str. 29.

[2] Katičić 2011., str. 200.:
»I poče Vladimir knežiti u Kijevu kao jedini, i postavi kumire na humu izvan dvora s visokom palačom: Peruna drvena, glavu mu srebrnu, a brk zlatan, i Hrsa i Dažboga i Striboga i Sjemargla i Mokoš. I prinosili su im žrtve nazivajući ih bogovima i dovodili su sinove svoje i kćeri, i prinosili su ih kao žrtve bijesovima, i oskvrnjivali su zemlju žrtvama svojim: i oskvrnula se krvlju zemlja Ruska i hum taj.«

[3] Katičić 2011., str. 201.:
»[...] i došavši u Kijev, razbio je sve idole, Peruna, Hrsa, Dažboga i Mokoš i druge kumire.«

[FOOTNOTEAlvarez-Pedroza2021.302-4] Alvarez-Pedroza 2021., str. 302.

[1]

[2]

[3]

[4]