Prijeđi na sadržaj

Struna

Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno značenje pojma Struna. Za druga značenja pogledajte Struna (razdvojba).

Struna je dio žičanih (kordofonih) glazbala, koja zvuk proizvode titranjem (treperenjem) napete strune (sušeno životinjsko crijevo, kovina, plastika, biljna vlakna, kosa, svila). Ovisno o obliku glazbala i položaju napetih struna / žica i tvore tipove, tzv. porodice srodnih glazbala: tip citre, tip lutnje, tip lire i tip harfe.[1]

Stukovni rječnici, govoreći o ovoj vrsti glazbala, riječi "struna", "tetiva", "žila", "žica" smatraju za istoznačnice, te razlikuju tri vrste žica: crijevnate, čelične i crijevnate koje su optočene kovinom. Ipak, kovinske žice nisu od iskona, nego su u glazbenoj uporabi najvjerojatnije tek od 14. stoljeća. Izvorne su strune od dlake konjskog repa. "Struna-žila-žica" su s te strane sličnoznanice ili čak »istoznačnice«, po samoj uporabi. No radi se o dvjema vrstama stvari. Prvotne strune su dirane prstima, dok su kovinske (niti) zahtijevale trzalo/udaralo (trzalicu/udaralicu) da bi ih se moglo svirati. "Žica" u suvremenom pojmovnom značenju znači kovinsku nit (okrugla presjeka) i označuje i druge namjene (strujna i dr.). Riječ struna je slavenskog podrijetla, znači runja-kostrijet-kozlina-dlaka; korijen je u svezi s glagolom "strići" (to jest rezati dlaku na životinjama i ljudima) i u suvremenoj je uporabi prvenstveno za gudaća glazbala, ali i kao »žica« na kordofonskim glazbalima.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Hrvatska enciklopedija glazbala, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (pristup stranici 7. veljače 2019.)
  2. Lutnja.net Tomislav Ladan: Definicija žica i struna (pristup stranici 7. veljače 2019.)