Sunčeva peć Mont-Louis

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Four solaire Mont-Louis France
The great 1 MW solar furnace at Odeillo

Solarna peć Mont-Louis je eksperimentalna sunčeva (solarna) peć i pripada termalnim postrojenjima. Izgrađena je 1949. godine kao prvo postrojenje ove vrste u svijetu i izravni prethodnik danas najveće solarne peći na svijetu, solarne peći u mjestu Font-Romeu-Odeillo-Via na jugu Francuske. Imala je toplinski učin od 50 kW.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Začetak ideje o izgradnji solarne elektrane u Mont-Louisu nastao je kada su francuski kemičar Félix Trombe i njegov tim uspješno demonstrirali i dokazali koncept solarne peći pomoću zrcala u gradu Meudon u Francuskoj 1946. godine. Pokazali su da je moguće vrlo brzo postizati visoke temperature pomoću jako koncentriranih sunčevih zraka.

Tim znanstvenika na čelu s Félixom Trombeom imao je cilj otkriti nove, učinkovitije, metode dobivanja vatrostalnih materijala taljenjem rude i dobivanjem vrlo čistih tvari koje bi se koristile u procesu izrade istih. [1] Kako bi uspješno provodili istraživanja, izgradili su prvu solarnu peć, peć u Mont-Louisu 1949. godine. [2]

Ova velika konstrukcija, koju sačinjava čak 1420 zrcala, dodatno je nadograđivana i razvijana tokom sljedećih 50-ak godina, sve dok 1993. godine nije preuzeta od kompanije „Solar Furnace Development“.

Razvoj[uredi | uredi kôd]

Nakon što je „Solar Furnace Development“ preuzeo ovaj projekt, i postao prva kompanija na svijetu koja koristi solarnu peć, nastavlja se istraživanje i unaprjeđivanje projekta solarne peći u duhu njenih začetnika. Kompanija počinje koristiti solarnu peć u svrhe izrade industrijskih i tvorničkih proizvoda poput keramičkih, brončanih i aluminijskih proizvoda.

Suradnja i transfer tehnologije[uredi | uredi kôd]

Projekt solarne peći u Mont-Louisu, kao i znanstvenici koji na njemu rade, uključeni su u procesu transfera tehnologije. To je proces kojim se žele prenijeti tehnologije i metode proizvodnje jedne države, sveučilišta ili instituta na drugu državu, sveučilište ili institut gdje bi ta tehnologija mogla biti od veće koristi i koji je mogu dodatno razviti i poboljšati. Projekt solarne peći u Mont-Louisu surađuje s gradom Safi u Maroku [3] s ciljem instalacije sličnih solarnih peći u selima koja bi koristila peć za proizvodnju keramičkog posuđa za jelo i kuhanje, proizvodnju građevinskih materijala te metalnog oruđa i posuđa. [4]

Edukacija[uredi | uredi kôd]

Edukacijski centar uz postrojenje u Mont-Louisu [5] i demonstracije načina rada samog postrojenja. Vođenom turom posjetitelji imaju priliku vidjeti postrojenje, čuti objašnjenje kako proces funkcionira i saznati različite primjene solarne peći. Kao dodatnu atrakciju posjetitelji imaju priliku doživjeti moć koncentriranih sunčevih zraka koje pri temperaturama od 2000 °C do 3500 °C mogu zapaliti drvo, rastaliti metal i keramiku te poslužiti pri kuhanju hrane. Na samom kraju tura sadrži i pregled ostalih primjena solarne tehnologije kao što su solarni članci i solarni štednjaci. Proizvode od gline i bronce, napravljene solarnom peći, moguće je vidjeti i kupiti u suvenirnici postrojenja. [6]

Glavni ciljevi[uredi | uredi kôd]

Otkad je solarnu peć preuzeo „Solar Furnace Development“ 1993. godine glavni ciljevi postrojenja su:

  • Organizacija znanstvenih događaja poput demonstracija i znanstvenih eksperimenta pri visokim temperaturama (preko 3000 °C)
  • Proizvodnja keramika i proizvoda od legura bronce
  • Istraživanje primjene specifičnih receptora i procesa koji ne zagađuju ("čistih" procesa)
  • Prodaja i postavljanje solarnih peći u kitovima u zemljama s visokim brojem sunčanih dana i visokim razinama osunčanosti radi prevencije deforestacije i onečišćenja

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti[uredi | uredi kôd]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Sunčeva peć Mont-Louis