Superflat

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Superflat je postmodernistički umjetnički pokret koji je osnovao umjetnik Takashi Murakami, a pod utjecajem je mange i animea.[1] Isto se zove i umjetnička izložba iz 2001. godine koju je postavio Murakami u West Hollywoodu, Minneapolisu i Seattleu.[2]

Opis[uredi | uredi kôd]

Murakami koristi "superflat" da označi razne spljoštene forme u japanskoj grafičkoj umjetnosti, animaciji, pop-kulturi i lijepim umjetnostima, no isto tako i "plitku ispraznost japanske potrošačke kulture."[3] Ovaj samoproglašeni umjetnički pokret bio je uspješan komad tržišne niše, brendirani umjetnički fenomen dizajniran za zapadnjačke publike. Superflat su prihvatili američki umjetnici, koji su stvorili hibrid zvan “SoFlo Superflat”.[2]

Umjetnici čiji se rad ocjenjuje kao "superflat" jesu Chiho Aoshima, Mahomi Kunikata, Sayuri Michima, Yoshitomo Nara, Aya Takano i Takashi Murakami. Osim navedenih umjetnika, neki animatori u animeima i neki umjetnici mangâ izlagali su ili izlažu svoj rad na izložbama superflata, naročito Koji Morimoto, a takav je i rad Hitoshija Tomizawe, autora Alien 9 i Milk Closet. No to ih nužno ne opisuje kao "umjetnike superflata", već se može shvatiti kao suradnja između dvaju različitih entiteta.

Murakami definira superflat u širokim pojmovima, pa je predmetna stvar vrlo raznolika. Radovi često istražuju konzumerizam i seksualni fetišizam koji prevladava u poslijeratnoj japanskoj kulturi. To često uključuje lolikonsku umjetnost, koju parodiraju radovi poput onih Henmarua Machina. Ovi su radovi istraživanje seksualnosti otakua kroz groteskne i/ili izobličene slike. Ostali su radovi više zaokupljeni strahom od odrastanja. Na primjer, rad Yoshimota Nare često prikazuje zaigrane grafite na starim japanskim ukiyo-eima izvedenima na dječji način. A neki se radovi fokusiraju na strukturu i podležeće želje koje obuhvaćaju otaku i sveukupnu poslijeratnu japansku kulturu.

Murakami je pod utjecajem redatelja kao što je Hideaki Anno.[4]

Referencije[uredi | uredi kôd]

  1. Natalie Avella, Graphic Japan: From Woodblock and Zen to Manga and Kawaii, Rotovision, 2004, p111. ISBN 2-88046-771-3
  2. a b Kitty Hauser, Superflat: Kitty Hauser on fan fare, ArtForum, listopad 2004.
  3. Hunter Drohojowska-Philp, artnet.com
  4. Frenchy Lunning, Emerging Worlds of Anime and Manga, University of Minnesota Press, 2006., str. 133. ISBN 0-8166-4945-6

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

  • Murakami, Takashi, (Ed.), ur. 2003. Little Boy: The Arts of Japan’s Exploding Subculture. Japan Society. New York. ISBN 0-913304-57-3CS1 održavanje: više imena: editors list (link) CS1 održavanje: dodatni tekst: editors list (link)
  • Murakami, Takashi, (Ed.), ur. 2001. Superflat. Last Gasp. ISBN 4-944079-20-6CS1 održavanje: više imena: editors list (link) CS1 održavanje: dodatni tekst: editors list (link)
  • Michael Darling. 2001. Plumbing the Depths of Superflatness. Art Journal. College Art Association. 60 (3, jesen): str. 76–89. doi:10.2307/778139. JSTOR 778139
  • Store A, (ed.), ur. 1999. Takashi Murakami: the meaning of the nonsense of the meaning. Center for Curatorial Studies Museum, Bard College, in association with Harry N. Abrams, Inc., Publishers. New York, NY. ISBN 0-8109-6702-2CS1 održavanje: dodatni tekst: editors list (link)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]