Suradnik:August Dominus/moje bilješke (3. dio)

• prvi dio: Suradnik:August Dominus/moje bilješke
• drugi dio: Suradnik:August Dominus/moje bilješke (2. dio)

Frazeološki srpsko-hrvatski rječnik

• abdominalna trudnoća - izvanmaternična trudnoća
• adamsko koleno - osmo dijete po redu
• advokatska kancelarija - odvjetnička pisarna; advokatski koncipijent - odvjetnički pripravnik
• A gle, srete ga žena u odelu kurvinskome i lukava srca, plaha i pusta, kojoj noge ne mogu stajati kod kuće. - I gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu. Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati. (Sal. izrijeke, 7,10)
• Ako čanak ne izda, kašika neće. - Dok u zdjeli ima, i malom se žlicom može vaditi.
• Ako je daleko Bagdad, blizu je aršin. - Kaže se nekome tko se hvali kako je negdje nešto izvanredno učinio; izrijeka posve odgovara latinskoj Hic Rhodus, hic salta, koja u hrvatskom prijevodu glasi: Ovdje je Rod, ovdje skoči!
• Ako si u svojoj kući đidija, u mojoj si čipčija. - Ako si u svojoj kući gazda, u mojoj moraš slušati.
• Ako sam se načučala, a ono sam ručala. - Tko što čeka, to će dočekati, samo mora malko pričekati.
• aleva paprika - crvena paprika
• amanetno pismo - novčano pismo, vrijednosno pismo
• anđeo hranitelj - anđeo čuvar; anđeo blagoveštenja - anđeo navjestitelj
• apelacioni sud - viši, drugostupanjski sud, banski stol
• asi se učiniti - osiliti se, uzobijestiti se
• Badava se ni Božiji grob ne čuva. - Nema džabe ni u stare babe.
• balistička kriva - balistička putanja
• barski gas - močvarni plin
• benetati kao pijan na daći - lupetati kao djever na svadbi
• Besposlen Mujo fišeke zavija. - Besposlen pop i jariće krsti.
• bez ikakva obazrenja - bez i najmanjeg obzira, bezobzirno
• Beži kao đavo od krsta. - Bježi kao vrag od tamjana.
• biti bez stoke i svake dejanije - biti bez kuće i kućišta
• biti manljiv na nešto - lako obolijevati od nečega, biti sklon nekoj bolesti
• biti obazriv - biti oprezan
• biti rešen - odlučiti, biti odlučan
• biti smeo u potoku - pokazivati (držati) fige u džepu
• biti svakoj pećki žarilo - biti svakom loncu poklopac
• biti u talu s nekim - biti u dosluhu, dogovoru s kime
• biti žilav kao mačka - imati devet života (kao mačka)
• bogatstvo pokriva atstvo - iza bogatstva krije se lopovština
• Bogorodica jeverđetica - Majka božja dobročiniteljica
• Bolja je istraga nego rđava natraga. - Bolje je rodu izumrijeti nego zao porod ostaviti.
• Bolje je svračak u ruci nego soko u planini. - Bolje je vrabac u ruci nego golub na krovu/grani.
• Bolje ga je na putu odrati nego mu kuću poharati. - Više mu vrijedi odjeća što je na njemu nego sve ostalo imanje
• Bolje je složna inokoština nego nesložna množina. - Bolje je slagati se sam sa sobom negoli se s drugima svađati.
• bostandžiji krastavce prodavati - otprilike: učiti popa molitvu
• Bratstvo za bratstvo sirenje za pare. - Ako smo braća, kese nam nisu sestre.
• Braća ko braća, a toboci kao krvnici - (isto značenje kao i prethodna izrijeka)
• brgljati kao jare na lupatku - nerazumljivo govoriti nešto
• brisati ispred svoje kuće - mesti pred svojim vratima
• budžetska pozicija - proračunski stavak
• bunar ukraj reke kopati - donositi pijesak u pustinju, tj. činiti neki bespotreban posao
• cene su trgle - cijene su pale, smanjile su se; poslovi su nam trgli - poslovi postadoše slabiji
• crvena treščica ili varzilo - pernambuko, vrsta brazilskog drveta (Caesalpina Brasiliana) od kojeg se dobiva crvena boja; usput plava treščica i žuta treščica
• časni post - korizma
• čekmek-ćuprija - pokretni most
• Čorbe čok, mesa jok! - Juhe koliko hoćeš, ali mesa ni trun!
• Čovek nalaže, a Bog raspolaže. - Čovjek snuje, a Bog određuje.
• Čovek je stvoren po obrazu i po podobiju božijem. - Čovjek je stvoren na sliku i priliku božju.
• čulo mirisa - njuh; čulo pipanja - opip; čulo ukusa - okus
• Čućete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite; jer treba da to sve bude. Ako nije još pošledak... Jer će ustati narod na narod i carstvo na carstvo; i tada biće gladi i pomori, i zemlja će se tresti po svetu. - Čut ćete za ratove i glasine o ratovima. Gledajte da se ne uznemirujete! Jer to se mora dogoditi, ali nije još svršetak. Dići će se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će gladi i potresa zemlje na raznim mjestima. (Matej, 24, 6-7)
• Danas vezir, sutra rezil. - Danas kralj, a sutra u zatvoru.
• Da nije Turčin pod kapom! - (Ova poslovica što ju je zabilježio Karadžić sa značenjem: pazi, i zidovi imaju uši, samo je skraćena inačica poslovice zabilježene u hrvatskih leksikografa: O Turčinu kada govoriš, skini kapu pa vidi da nije pod njom.)
• dati novac pod interes - posuditi novac uz kamate
• dati petama krila - dati petama vjetra, potprašiti pete
• dati tapiju od glave - predati se na milost i nemilost nekome
• dati prijem - upriličiti primanje
• dati u rem - dati u zalog
• deca kao lončići - djeca jedno drugom do uha
• deset zapovesti božijih - deset zapovijedi božjih
• devete pete zveketalo - zadnja rupa na svirali
• Devojke na iskop, ali čast kući. - Djevojke udajom kuću upropaste, ali joj i prijatelje (svojtu) dovode.
• dignuti sto - pospremiti stol (nakon jela)
• disajni sistem - dišni sustav
• dobiti nešto u panjevima - dobiti nešto na sveto nigdarjevo, tj. nikada
• doći do iseta - popeti se na zelenu granu; imati sreće
• Dok se lisici prouče berati, ode koža na pazar. - Dok lisica dokaže tko je i što je, ostala je bez kože.
• Dokle čorbe, dosta čorboloka. - Dok je juhe, bit će i čankoliza.
• domaće vaspitanje - kućni odgoj; ono što se u zagrebačkom žargonu zove šlif
• Dosta je đavo opanaka prodro. - Tko da nabroji sva važnija nedjela.
• drugome hater, a sebi zater (učiniti) - otprilike: Hrani sirotu na svoju sramotu. (zater je radi rime umjesto zator)
• duvati na saganak - puhati na mahove (o vjetru)
• duvati u istu tikvu - puhati u isti rog
• Dva dedaka oba jednaka. - Našla krpa zakrpu.
• dvogubo izdubeno sočivo - bikonkavna leća
• Džin baška, šejtan baška. - Jedno je div, a drugo je vrag.
• đačka trpeza - studentska menza
• Đavao rastovara na veliki stog. - Vrag ide uvijek na veliki kup srati.
• Esap ćitap/torba i štap - Vjeresija je sigurna propast.
• fabrika veštačkog đubriva - tvornica umjetnog gnojiva
• Gatala baba da nije mraza pa osvanuo sneg do guzice. - (kaže se kad netko pretkazuje jedno, a dogodi se nešto posve drugo)
• Gde nesreće tu i sreće ima. - Nije svako zlo za zlo.
• Gladan i patrijarh će hleba ukrasti. - Glad ne pita tko ga hrani.
• Glava mi je kao merica. - Glava mi je kao bubanj.
• Glava pred glavu ide. - Pred gosta stavlja se najbolji komad pečenke.
• gledati na četiri proje - biti razrok
• gledati kome u roždanik - načiniti kome horoskop
• Gola je guzica tvrđa od Budima. - Od kojega se nema što uzeti, taj se ne boji ni Turaka ni hajduka. (Karadžićevo tumačenje)
• go opucan - gol golcat
• Gosino mu tane! - otprilike: Sto mu gromova!
• Govori kao Bog s vama! - Govori kao da nije pri zdravoj pameti. (Bog s vama obično se kaže kad netko govori kakve nevjerojatne ludosti.)
• gromovna strela - munja
• grudna duplja - prsna šupljina
• grudno peraje - prsna peraja (u ribe)
• hak mu je - (izrijeka koja se kaže za nekoga o kome se ima loše mišljenje: Tako mu i treba! To je i zaslužio!)
• haljina stoji kao smišljena - stoji kao saliveno
• hartija od vrednosti - vrijednosnica, vrijednosni papir
• hartija za udenčavanje - papir za pakiranje
• Hatardžija će najviše u paklu biti. - U paklu će biti najviše protekcionaša.
• Hazur kola bez točkova. - Već su spremna kola bez kotača. (u istom značenju: Hazur puška bez kremena.)
• Hoće oči da ti istera! - (kaže se nekome tko traži nešto što je pokraj njega: Pa tu ti je, pod nosom, zar ne vidiš?)
• Hristos vaskrse! (pozdrav) - Sretan Uskrs. (na taj se pozdrav odgovara: Vaistinu vaskrse.)
• Hvala i ništa, to je barabar. - Reći hvala ili ne reći ništa, na isto mu dođe.
• I duvar uši ima. - I zidovi imaju uši.
• Igraju joj oči kao na zejtinu. - Oči joj plešu kao da su na ulju.
• igrati pipirevku nekome - slijepo se pokoravati nekome, raditi sve što netko hoće
• I maslo je začina, ali mu se hoće načina. - Uvijek treba znati kako se nešto radi.
• Ima ruku rabota. - Imati prste u nečemu, sudjelovati u nečemu.
• I suprot tebi veru uhvatiše. - Protiv naroda se tvoga rote. (Psalam 83,5)
• imati čupav jezik - imati pogan jezik, nemati dlake na jeziku
• imati rđavo pomišljanje - imati zle primisli
• imati pundre u guzici - imati crve u riti
• istaviti se nasuprot - suprotstaviti se
• isterati trošak - pokriti trošak, naknaditi troškove
• I stvori Bog dva videla velika: videlo veće da upravlja danom, i videlo manje da upravlja noću. - I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, a manje da vlada noću. (Postanak, 1,16)
• išćukati eksere iz baskije - iščupati čavle iz letve
• ivice, strane i rogoljevi kocke - bridovi, plohe i kutovi kocke
• Izgleda kao da ne zna ni dve unakrst. - Izgleda kao da ne zna do tri nabrojiti.
• Izišao na magareći vašar. - (kaže se u Vojvodini kad se hoće reći da se netko jako osramotio)
• Iz tuđe njive i vagan prge zauvar. - Jabuka iz tuđeg vrta slađa je od vlastite.
• izvaditi korist iz nečega - okoristiti se, izvući korist
• izveštač s lica mesta - izvjestitelj s mjesta zbivanja
• Ja njega ni u kvak. - Ne bojim ga se nimalo. Ništa ne držim do njega.
• Ja sam alfa i omega, početak i svršetak, govori Gospodin, koji jest, koji beše i koji će doći, svedržitelj. - Ja sam Alfa i Omega, veli Gospodin Bog, koji jest, koji bijaše i koji će doći. Svemogući. (Otkrivenje, 1,8)
• Jede ga neka iznutrica. - Izjeda ga neki (tajni) jad, neka briga.
• jednačina sa dve nepoznate - jednadžba s dvije nepoznanice
• Jednoga nazivalo, a drugoga izdiralo. - Jedan je uživao, a drugi crnčio.
• Jemči selebdžija za bozadžiju. - Jamči lopov za lopova.
• jesti kardaš-đuveč - biti u zatvoru
• Jevrejska bogoštovna opština - Židovska bogoštovna općina
• Jezik lažan mrzi na one koje satire, i usta koja laskaju grade pogibao. - Lažljiv jezik mrzi svoje žrtve, a lukava usta propast spremaju. (Izrijeke, 26,28)
• jezik s prilepcima - aglutinativni jezici, jezici s pripajanjem afiksa
• juvelirska radnja - draguljarnica
• kačenje mašine - pripajanje stroja (za traktor)
• Kad se čovek topi, i za vrelo se gvožđe hvata. - Utopljenik se i za slamku hvata.
• Kad je kozi dobro ide na led te igra da se raščepi. - Kad je magarcu dobro, ide na led plesati da slomi nogu.
• kalendar starog stila i kalendar novog stila - julijanski i gregorijanski kalendar
• kao da ne može ni muvu da uvredi. - (Pravi se) kao da ne može ni mrava zgaziti.
• kidisati na sebe - učiniti ili pokušati učiniti samoubojstvo
• Kini mi se s duše! - Prođi me se! Ne dosađuj mi!
• kipteti greškama - vrvjeti od grješaka (o knjizi ili novinama)
• klaoničarska industrija - mesna industrija
• Koji mnogo preti, slabo osvećuje. - otprilike: Pas koji mnogo laje ne grize; (kajkavska inačica F.K. Frankopana: Pas ki mnogo laje rane ne zavdaje.)
• kolmovanje podataka - namještanje, friziranje podataka
• koprivna groznica - koprivnjača
• Ko seje bezakonje žeće muku, i pruta gneva njegova nestaće. - Tko sije nepravdu žanje nesreću, i šiba njegova gnjeva udarit će njega samog. (Izrijeke, 22,8)
• kovčeg zaveta - zavjetni kovčeg
• Kroz plot tkato, koncem zbijato. - (kaže se za rijetko platno)
• kršteni kum i krštena kuma - krsni kum i krsna kuma
• krv učiniti - ubiti nekoga
• krvno zrnce - krvno tjelešce; bela krvna zrnca - bijela krvna tjelešca, leukociti; crvena krvna zrnca-tjelešca = eritrociti
• kučna kost - bedrena kost
• Kupi se kućnica. - (kaže se kad nekoj ženi ili djevojci dolazi mnogo mladih i dokonih ljudi)
• kupiti što na ćesam - kupiti što na sreću
• kvantaška pijaca - tržnica na veliko, veletržnica
• laka voda - mekana voda, voda u kojoj nema mnogih otopljenih minerala i soli
• Lako je đavolu u siti svirati. - Lako je mesaru cucke hraniti. (Sita ovdje znači trščak, u kojemu je lako narezati frule i svirale.)
• Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božije. - Lakše je devi proći kroz ušicu igle nego bogatašu ući u kraljevstvo nebesko. (Matej, 19,24)
• lebrnji pendžer - dvorišni prozor, prozor koji gleda na dvorište
• lekarski uput - liječnička doznačnica (za specijalista, za bolnicu)
• lep kao upisan - lijep kao naslikan
• lični pretres - osobna premetačina
• ljutit kao pas u žeželju - oštar kao pas na lancu (Žeželj je zapravo motka o koju su privezani ovčarski psi.)
• makul učiniti s kime - sporazumjeti se, dogovoriti se s kime
• menjati postavu - okretati kaput, okretati se kako vjetar puše
• mera predostrožnosti - mjera opreza
• mesec (sunce) se jede - nastupa pomrčina Mjeseca (Sunca)
• metarska centa - metrička centa
• metnuti kome perdu na oči - zaluditi, obmanuti nekoga
• ministar bez portfelja - ministar bez lisnice, bez resora
• Mogao bih navoru uzeti. - Kaže netko tko je natašte pa bi rado štogod pojeo.
• Mlečni put - Kumovska slama, Mliječna staza
• mnogo dobar - veoma dobar; mnogo brzo - veoma brzo; mnogo lep - veoma lijep
• moje žitije - moj život; moj životopis
• Moranje je moranje. - Što se mora nije teško.
• mrka kapa zla prilika (ili samo: mrka kapa) - zlo nam se piše
• mrki ugalj - smeđi ugljen
• Mrtva se glava po sokaku valja, još se višem jadu nada. - Nijedno zlo nije tako veliko da ne bi moglo biti još i veće.
• mučiti se kao đavo u plitkoj vodi - mučiti se kao vrag u plićaku
• Mudar car rasipa bezbožnike i pušta na njih kola. - Mudar kralj umije izlučiti opake, i stavlja ih pod točkove. (Izrijeke, 20,26)
• Mukte je i sirće slatko. - Badava je i ocat sladak.
• mužansko doba - muževno doba
• Nadao sam se tome kolaču. - Samo sam to čekao! Očekivao sam da će mi se to dogoditi.
• nagoreti od ljubavi - ginuti od ljubavi, pogibati od ljubavi
• Nakasao kao pas na kijaču. - Naletio kao pas na batinu.
• Na mrzanu kuća ostaje. - Tj. kuća ostaje onome kojega svi mrze, pa od njega svi bježe.
• na nadležnost - (šalje se) na dalje uredovanje
• Naspelo mu. - Došlo mu je; Naspelo mu da pije - Došlo mu se napiti; Što mu je naspelo? - Što mu je to došlo?
• na tražnju toga i toga - na traženje, na molbu toga i toga
• Neće grom u ševar. - Ne će grom u koprive.
• Neće on na trulu dasku. - Ne da se navući na tanak led.
• Neću, da bih znao i na kozi orati. - Ne ću ni pod kojim uvjetima, ni u kojim okolnostima.
• ne dati se osoliti - ne htjeti ni čuti za nešto
• Neka ide u mutnu Maricu. - Neka ga voda nosi. Neka ga vrag nosi.
• Nema više ni piličnoga. - Nema više nigdje nikoga.
• Ne može mu se ni prineti. - Ne će ni čuti, nikako ne će shvatiti.
• Ne može od punguza da jede. - Ne može jesti, jer mu je puna rit svega.
• ne mrdati iz kuće - ne izlaziti iz kuće, biti stalno kod kuće
• ne obrtati na što glave - ne osvrtati se na nešto
• neopojan grob - čovjek koji je već jednom nogom u grobu
• Ne piri gdje te ne žeže. - Ne puši gdje te ne peče.
• ne podležati sumnji - biti izvan svake sumnje
• neprikosnovena vlast - apsolutna vlast, nepovrjediva vlast
• neprikosnovenost stana - nepovrjedivost stana
• Nesreća tanko prede. - (izrijeka kojom se hoće reći da se nesreća uvijek može lako dogoditi)
• Ne tumbaj! - Ne okreći! (naglavce) Ne obrći!
• Ne uzimaj uzalud imena Gospodina Boga svojega, jer neće pred Gospodom biti prav ko uzme njegovo ime uzalud. - Ne izgovaraj uzalud ime Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. (Izlazak, 20,7)
• Ne vise nigde kolači od drači. - Nigdje ne teče med i mlijeko.
• ne videti se od posla - imati pune ruke posla, biti zatrpan poslom
• Ne zna mu se ni krsnog imena. - Ne zna mu se ni tko je ni odakle je.
• ne znati ni dve unakrst - ne znati ništa, nemati pojma ni o čemu; ne znati do tri nabrojiti
• ni da se na glavu prevrneš - ni da se postaviš na glavu
• ni prstom mrdnuti - ne poduzeti ništa, ne učiniti ništa
• notna sveska - kajdanka
• Njegova se jede. - Negova riječ se sluša, on odlučuje.
• Obala Slonovače - Bjelokosna Obala
• očitati nekome vakelu - izgrditi nekoga, očitati nekome bukvicu
• odati poštu - iskazati počast, poštivanje
• Od inćara nema goreg ćara. - Poricanje je najgora obrana.
• od kape gajde praviti - raditi uzaludan posao
• odliv i priliv - oseka i plima
• odneti haljku na bataljku - odnijeti gaće na štapu
• odneti šnur (u kartanju) - odnijeti banak
• Od tebe sefte, od Boga berićet. - Od tebe prvi utržak, a Bog će dati i obilje - kazao bi trgovac na beogradskoj čaršiji prvom kupcu svakog dana.
• odvesti u ševu - odvesti s pravoga puta, učiniti da se skrene s pravoga puta; otići u ševu; zabludjeti
• Odžaković je odžaković, a kupikrastavčić je kupikrastavčić. - Koljenović je koljenović, a skorojević ostaje skorojević.
• od milošte - od milja
• o Đurinu petku - na sveto nigdarjevo, nikada; isto značenje: o kukovu dne
• okretati se u čevrntiju - okretati se oko svoje osi
• On mu je devete pećke žarilo - On mu je samo neki daleki rod.
• On ni u salamalić. - On nikako da popusti.
• On ni u dulvedu. - On kao da ne čuje, uopće se ne osvrće.
• On niti se tera niti se voda. - On nije ni za što; s njime ne može ništa započeti
• opštinski delovođa - općinski bilježnik
• osobeni znaci - posebni znaci (nekada polje na osobnoj iskaznici)
• o svetom Živku - kad na vrbi bude rodilo grožđe, tj. nikada
• otići ko tarana iz lonca - otići bez pozdrava
• ovca se postravila - ovcu su pojeli vukovi
• ovsene ljuskice - zobene pahuljice
• padinski kapljenik - stalagmit (siga)
• paljevina Rajhstaga - palež Reichstaga (27. veljače 1933.)
• papa Jovan Pavle II. - papa Ivan Pavao II.
• partijski organ - stranačko glasilo
• pasti s prosulje na žeravu - pasti s tave na žeravicu, tj. pasti sa zla na gore
• Petrovo sunce - pripeka, pasji dani, pasaci
• pijaća voda - pitka voda, voda za piće
• plava treščica - kampeševina, vrsta tvrdog drva od srednjoameričkog drveta Haematoxylon campechanum, od kojega se dobiva plava boja; usput crvena treščica ili varzilo
• podgrlačna žlezda - štitna žlijezda, štitnjača
• pod moranje - silom, prisilno, pod moraš
• podnevački stepen - merdijanski stupanj
• podudarni trougaonici - sukladni trokuti
• podužna osa - uzdužna os
• podvorenje učiniti - pokloniti se nekoj velikoj osobi
• pogled na svet - svjetonazor
• pogrešnostiju naučaemsja - na pogrješkama se učimo
• pojesti kome panahiju - nadživjeti nekoga
• pojesti na zeleno - unaprijed potrošiti
• Pokuči, (pa) dokuči. - Najprije daj, pa ćeš i dobiti (pa će se i tebi dati).
• Pola me nestalo od straha. - Ukočio sam se od straha.
• polenska groznica - peludna hunjavica
• poljoprivredno gazdinstvo - poljoprivredno dobro
• pomeriti pameću - poludjeti, šenuti
• pomiriteljni sudija - mirovni sudac; pomiriteljni sud - mirovno vijeće
• pomjatenije jazikov - pobrkanost jezika (pri gradnji Babilonske kule)
• ponašati se kao srpski svatovi - (veli se kad neko društvo obezobrazi i počne bučiti i vikati)
• pop popu nije kriv što mu je poredan zbir - Pop popu nije kriv što mu je prihod od pastve malen.
• poslednje pomazanje - posljednja pomast; usput sveštati masla
• postrojenje za zagrevanje - uređaj za zagrijavanje
• poterati kome sućku - početi progoniti nekoga
• poterati kome suvinu - nametnuti nekomu svoju volju, strogo pritisnuti nekoga
• Potuljeni ugalj prlji. - Onaj koji se krije ugljenom se grije.
• poturiti nogu nekome - podmetnuti nogu nekomu
• poturiti muda pod bubrege - podvaliti muda pod bubrege
• pousela devojka - usidjelica
• povedenje brakorazvodne parnice - pokretanje parnice za rastavu braka
• Pozdravili te po opakliji. - doslovno: Šalju ti pozdrav po ovčjem krznu, tj. baš ih briga za tebe, ne mare za tebe.
• Po zlo ne valja elčije slati. - Po zlo ne treba nikoga slati, ono dolazi samo.
• praviti se prepodobnim Jovanom - praviti se svecem
• praviti zerzevate - nećkati se, ustručavati se, cifrati se
• Prazan tarčug zla prilika. - Prazna torba na zlo navodi.
• prečati očima - poprijeko, iskosa gledati
• prema svecu i tropar - svakomu ono što mu dolikuje; važnijem svecu i dulja pjesma
• preporučiteljno pismo - preporučno pismo (pismo u kojem se nekoga preporučuje nekome)
• prepuki otac - isti otac, pljunuti otac
• presamiti nekoga - predobiti nekoga za nešto, za neku stvar
• pretresati kuću - praviti veliko spremanje (u kući)
• prevođenje u viši razred - promaknuće, napredovanje u službi
• prevući štriklu preko nečijeg računa - pomrsiti nekome račune
• pričati u tartanj - govoriti nepromišljeno, pričati koješta
• primiti se uz stepenice - pohitati uza stube, požuriti se uza stube
• prinudne mere - prisilne mjere; prinudni upravitelj - prisilni upravitelj
• prirediti igranku - upriličiti ples
• probni kamen - kamen kušnje, kamen kušac
• prodavati amrele - ne htjeti kazati svoje mišljenje, praviti se lud
• prodavati bozu - pripovijedati koještarije
• protivvazdušna odbrana - protuzračna obrana, protuavionska obrana
• pukovska slava - proslava dana pukovnije
• putni prelaz - cestovni prijelaz
• pusto maslo - kuća ili imanje bez gospodara
• putovati suvim - putovati kopnom (a ne morem)
• račun izravnanja - zaključni račun, bilanca
• račun verovatnoće - račun vjerojatnosti
• raditi radnju - baviti se mutnim poslovima, mućkati
• ravnati se s nekim - uspoređivati se s kime, izjednačavati se s kime
• rasipno sočivo - leća rastresača, divergentna leća
• rasturati drogu - raspačavati drogu; rasturati falsifikovani novac - raspačavati krivotvoreni, lažni novac
• ravnokrakni trougao - istokračni trokut
• ravnougli trougao - jednakokutni trokut
• Rđa mu šlag ubila! - (kaže se škrtici kad što ne plati koliko bi trebalo ili ne daruje kad bi trebalo)
• rđav provodnik toplote - loš vodič topline
• repata zvezda - zvijezda repatica; komet
• romani-marjašlije - petparački romani
• Rotkve tebi strugane! - (kaže se nekome kad mu se hoće reći: E baš ne ćeš dobiti ono što si naumio, ne će biti ništa od toga, ništa ti se ne će ostvariti!)
• Sasma je mnogo skalaburio, ne znam kako će rasklati. - Sve je temeljito ispremiješao, ne znam kako će reda učiniti - kaže se kad netko učini veliku zbrku.
• saobraćajni udes - prometna nesreća ili nezgoda
• Savez bezbednosti Organizacije ujedinjenih nacija - Vijeće sigurnosti Organizacije ujedinjenih naroda
• Savez tri cara - Trocarski savez, Trojni savez 1873. (između Njemačke, Habsburške Monarhije i Rusije)
• sedeti kao na ugljevlju - sjediti kao na žeravici
• Sedite, da nam sedne sreća. - Sjednite, da nam donesete sreću u kuću.
• Sizifova rabota - Sizifov posao
• skaredno delo - sablažnjivo djelo, besramno djelo
• skretanje svetla - otklon svjetla, ogib
• skupo bez traga - skupo preko svake mjere, nevjerojatno skupo
• skvrnavno delo - oskvrnuće
• smetnuti ovce (pčele, konje) - napustiti ovčarstvo (pčelarstvo, uzgoj konja; ne držati više ovce (pčele, konje))
• spavati mrtvim snom - spavati kao mrtav, spavati snom pravednika
• spazmati s pameti - šenuti pameću
• spor hleb - kruh koji dugo traje, koji se polako troši
• spremljen mu je pilav - s njim je gotovo, svršeno
• spuštanje upravne - spuštanje okomice
• srce mi se prevrće - srce mi se kida u grudima, srce mi krvari
• stajati dobar za koga - jamčiti za koga
• stati na snagu - odrasti, stupiti na snagu
• staviti kome nož u podgrlac - staviti kome nož pod grlo
• staviti pribelešku na nepokretnosti - staviti pod hipoteku svoju nepokretnu imovinu, svoje nekretnine
• steći ubeđenje - uvjeriti se, postati uvjeren
• stepenice na uvojice - vijugave (zavojite) stube
• strasna nedelja - veliki tjedan (tjedan prije Uskrsa)
• Straža opazi gde se mnoštvo uzbunilo i ispropadalo. - Stražari opaziše da se mnoštvo u taboru uskomešalo na sve strane. (Samuel 14,16)
• suva šteta - čista šteta, čist gubitak
• svabiti ševe - biti na smrtnoj postelji; spasti na prosjački štap
• sve se okrenulo tumbe - sve je pošlo naopako
• sveštati masla - davati, podijeliti posljednju pomast
• sveštena istorija - povijest crkve
• svete mošti - svete moći
• svetiteljski oreol, svetiteljski venac - svetačka aureola; svetiteljski diskos - svetački krug
• svetiti kome drvena masla - nalupati koga kakvim drvenim predmetom (šibom, batinom ili čim drugim)
• svetleći gas - rasvjetni plin
• svirepo zločinstvo - okrutan zločin
• svojeručan potpis - vlastoručan potpis
• svrha i razvrha - onaj koji mora završiti sve poslove, koji je djevojka za sve
• Šat i meni jedanput svane. (u Vojvodini) - Možda će i meni jednom svanuti.
• šiškarkasta žlezda - epifiza, privjesak na stražnjem dijelu malog mozga
• škopiti muve - (kaže se kad se hoće reći da je netko sasvim besposlen i ne zna što započeti sa samim sobom, otprilike: Besposlen pop i jariće krsti.)
• Što gluv ne ču to pristavi. - Što nije čuo, gluhak će nam dodati.
• Što gnjaviš mačiće! - (kaže se nekome tko loše svira u gajde)
• štuknuti pameću - poludjeti, izgubiti razum
• tačka na joti - točka na i; tačka mržnjenja - ledište; tačka topljenja - talište; tačka ključanja - vrelište
• Tada reče Gospodin Bog zmiji: kad si to učinila da si prokleta mimo svako živinče i mimo sve zveri poljske; na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do svojega veka... I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njezina; ono će ti na glavu stajati, a ti ćeš ga u petu ujedati. - Nato Jahve, Bog, reče zmiji: "Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svoga! ... Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu. (Postanak, 3, 4-6)
• Taj je potuljeni. - To je jedan pritajeni lukavac.
• tajna večera - posljednja večera (Kristova s apostolima)
• Tako me ara(n)tos ne bilo! - Tako me vrag odnio!
• Tako mi se krsna sveća ne ugasila. - tj. neka Bog da mome rodu nikad ne izumrijeti te da uvijek ima netko krsno nam ime slaviti
• talasanje u čaši vode - bura u čaši vode
• tarna kola - teretna kola
• tarifski stav - službena cijena (prijevoza na željeznici)
• Taština nad taštinama, veli propovednik, taština nad taštinama, sve je taština. - Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost! (Propovjednik, 1,2)
• tečan novac - tekući novac, gotovina; tečni konsonanti - tekući zatvornici; tečno govoriti strane jezike - dobro govoriti strane jezike; tečna farba - tekuća boja; tečna veštačka đubriva - tekuća umjetna gnojiva
• tegliti se klipka - svađati se, nadmetati se, natjecati se
• Tekla reka kud je tekla. - (kaže se kad se želi reći da je sve ostalo po starom i da se ništa nije promijenilo nakon događaja ili proteklog vremena)
• telegrafska stanica - brzojavni ured
• teorija saznanja - teorija spoznaje
• terati babu - bacati žabice/pliske po površini vode
• Te ura te fura. - Mnogo vike ni za što.
• tikva bez korena - čovjek bez svojte, bez ikoga svog
• tkačka mašina - tkalački stroj
• Toga zezervata je već dosta. - Svega toga je već dosta!
• To je preko jego! - To je preko svake mjere! To prelazi sve granice.
• topla leja - staklenik, pokrivene lijehe za uzgoj ranog povrća
• tovarna kola - teretni vagon
• Trak roba, trak para! - Plati pa nosi! Odgovara onome što se susreće u našim gostionicama: Čast svakome, vjeresije nikome!
• tražiti čoveka (o ženi) - tražiti muškarca
• treći stepen poređenja - superlativ
• trepčana igla - trepetljika
• treščica - (vidi: crvena, plava i žuta treščica)
• Trijumfalna kapija - Slavoluk pobjede
• tu i tutilo - kao da se ništa nije dogodilo; i nikome ništa
• Tu je đavo nokat zabaglao. - Tu je vrag imao svoje prste.
• tumbati kao pivar bečku - prevrtati kao pivar bačvu
• turiti nos u futrol - gurnuti glavu u pijesak
• tvrda voda ili ćezap - otopina dušične kiseline
• tvrdinja nebesna - nebeski svod
• ubiti nekoga kao kera za tarabom - ubiti nekoga kao psa za plotom
• učiniti na koga ršum - zagroziti se nekomu
• učiniti poklon - darovati; učiniti posetu - posjetiti nekoga
• Udala se kurva za đidiju. - Sastalo se zlo i gore.
• udarati na paljevinu - mirisati po paljevini, mirisati po nečem izgorjelom ili zagorjelom
• Udarila ga čutura u glavu. - Napio se, mrtav-pijan.
• Udario joktur u kesu. - Nema ništa, nema ni prebijene pare.
• udariti katanac na vrata - obustaviti, prekinuti posao; zatvoriti trgovinu
• udariti kome čarlamu - podvaliti nekome, ocrniti nekoga, napakostiti nekomu
• udariti mur - načiniti križ (umjesto potpisa)
• udariti namet na vilajet - odrediti globu za cijelu pokrajinu
• udariti nokat u ledinu - pobjeći, uteći, potprašiti pete
• udariti odelo na sebe - obući se, obući odijelo
• udariti pendžeta - staviti nove potplate
• udariti u zurle i talambase - staviti nešto na veliko zvono
• udesiti korablice - potajno se dogovoriti
• ugrejati kome leđa - isprašiti komu tur
• ugrušano jaje - meko kuhano jaje
• uhasniti se kao pčela na brusu - imati slabu korist od nečega
• uhvatiti konje u kola - upregnuti konje
• uhvatiti nekoga na gomili - uhititi nekoga na djelu, to jest na poslu (kad je riječ o muškom i ženskom)
• uhvatiti račun - doći na svoj račun
• uhvatiti šišnjavicu - dati petama vjetra, uhititi maglu
• ukazati poštu - iskazati počast, poštivanje
• ukazati na grešku - upozoriti na pogrješku
• ukopno preduzeće - pogrebno poduzeće, pogrebni zavod
• uhvatiti za kurjuk - iskoristiti priliku
• umaliteljno ime - umanjenica
• uneti u delovodni protokol (delovodnik) - upisati u urudžbeni zapisnik
• upravitelj škole - školski ravnatelj
• u njega nema ni potura - on nema ni groša
• upoznat biti - znati, poznavati nešto
• upravnik pozorišta - intendant
• upravnik varoši - gradonačelnik
• u sebicu - iz dana u dan, bez promjene, bez mijenjanja; nositi košulju u sebicu - nositi košulju danima bez mijenjanja
• usitniti novac - razmijeniti novac
• u ševin dalak - tamo gdje je vrag rekao laku noć
• uvesti u tanke niti - propasti (zdravstveno, financijski); taj je trgovac uveo u tanke niti - taj je trgovac pred stečajem
• uzeti koga na mindros - izvrnuti koga ruglu
• uzeti učešća - sudjelovati
• uzeti trenik - potprašiti pete, odmagliti, pobjeći
• uzma te uzela, da bog da! - Da bog da, ukočile ti se i ruke i noge.
• Užegla oči kao čengija. - Užarene su joj oči kao u kavanske plesačice.
• Valjalo bi mu očitati veliku molitvu. - Što taj priča to ni pas s maslom ne bi pojeo.
• vanredno stanje - izvanredno stanje; vanredno izdanje (novina) - izvanredno izdanje
• vascli dan - cijeli dan
• vasionski naučni opiti - svemirska znanstvena ispitivanja
• Vavilonsko zatočenje (Jevreja) - babilonsko sužanjstvo (Židova)
• vavilonski sanovnik - babilonska sanjarica
• vazdušni saobraćaj - zračni promet
• večiti kalendar - stoljetni kalendar
• večna mu pamjat - neka nam ostane u vječnoj uspomeni (sjećanju)
• venačne planine - lančane planine, lančano gorje
• veštačka svetlost - umjetno svjetlo
• veštačka vilica - umjetno zubalo
• vladičin konak - vladičin (biskupski) dvor
• viriti kao miš iz trica - viriti kao miš iz mekinja
• voda tekelija - voda tekućica, tekuća voda
• vodenički točak - mlinski kotač, mlinsko kolo
• Volela bi da se dunavka prekinula. - (kažu prelje kad im se prekine koja nit kad predu; dunavka je naziv za ploveće mlinove na Dunavu)
• Vole svoje zlo nego tuđe dobro. - Više ih veseli ako susjedu krepa krava nego ako se njihova oteli.
• zabiti kome čiviju - nasamariti koga, podvaliti nekomu
• zacepteti kao prut - zadrhtati kao šiba na vodi
• zaći od jednoga do drugoga - obići sve redom
• Zapevala mu ševa. - Baš je imao sreću.
• zaprcati trn u ruku - nabosti se na trn, ubosti se
• zaprčiti nos - dignuti nos, uzoholiti se
• zaseban voz - izvanredni vlak
• zategla suša - zavladala suša, navalila suša
• zatureno čelo - zabačeno čelo
• zaturiti kavgu - zametnuti kavgu, započeti kavgu
• zaturiti novčanik - zametnuti novčarku, ne moći naći novčarku
• za usvistu - na nesreću
• završiti školu s prevashodstvom - završiti školu s odličnim uspjehom
• zejtinjava tečnost - uljevita tekućina
• zelene navlake - zelena mrena, glaukom
• zemljani orah - arašid, arahid, kikiriki
• Zlatna je grivna i nakit od najboljega zlata mudri karač onome ko sluša. - Mudrac koji koro uhu je poslušnu zlatan prsten i ogrlica od tanka zlata. (Izrijeke, 25,11)
• Zlatne jabuke u srebrnim sudovima jesu zgodne reči. - Riječi kazane u pravo vrijeme, zlatne su jabuke u srebrnim posudama. (Izrijeke, 25,11)
• zlatni presek - zlatni rez
• znati nekoga kao zlu paru - poznavati nekoga kao stari groš
• zvanična žena - zakonita žena
• zvanično obaveštenje - službena obavijest; zvanično saopćenje - službeno priopćenje
• zračna energija - energija (radioaktivnog) zračenja
• zvučna barijera - zvučni zid
• ženska crkva (u Vojvodini) - mjesto gdje stoje žene u pravoslavnoj crkvi, preprata
• žensko vreme - mjesečnica
• žica za mućenje - miješalica (u kuharstvu)
• živeti serbez - živjeti ugodno, živjeti bez brige
• živeti za tri sveta - voditi veseo i bezbrižan život
• živimo se lepo - dobro se slažemo, živimo u velikom prijateljstvu
• živinska farma - peradarska farma
• živinsko meso - meso od peradi
• Živ mi Todor, da se čini govor (ili samo: Živ mi Todore) - (kaže se kad se hoće nekome reći da govori samo zato što mu se hoće govoriti; da govori samo zato da bi govorio)
• živopis masnom bojom - slikanje uljenom bojom
• životinjski krug - zodijak, životinjski pojas
• životne namirnice - živežne namirnice
• živ sam zaspao - strašno sam pospan, strašno mi se spava
• žiža interesa - središte zanimanja, središte pažnje
• žižna daljina - žarišna udaljenost
• žrnan kamen - žrnjev kamen, kamen u žrvnju; mlinski kotač
• žuta treščica - mađarsko drvo (Cotinus coggygria), od kojega se dobiva žuta boja
• žuti amber - jantar

--August Dominus (razgovor) 02:01, 26. rujna 2013. (CEST)

Povijest

(iz knjige Nikola Tolja - Dubrovački Srbi katolici (istine i zablude))

Godine 1203. na Lokrumu su benediktinci, 1212. u Gradu su franjevci, 1225. dominikanci; Statut je usvojen 1272. (sedma knjiga Statuta Grada Dubrovnika sadrži isključivo članke koji reguliraju pomorsko pravo, što je najstarija takva isprava na svijetu), iste godine ustanovljen je leprozij (bolnica za izolaciju gubavaca); 1296. u Dubrovniku je izgrađen jedan od prvih sustava kanalizacije, dok je London gecao u izmetu; 1309. izglasana je odredba o organizaciji vatrogastva, iste godine Malo vijeće donijelo je zaključak o čišćenju ulica u pojedinim dijelovima Grada; već u 13. stoljeću počinje djelovati fundacija Blago djelo (Opera Pia) s ciljem pomaganja i uzdržavanja socijalnih i karitativnih ustanova; 1317. u samostanu Male braće otvorena je prva ljekarna, jedna od najstarijih u Europi; 1333. otvorena je prva općinska škola; 1347. prvi put se spominje velika općinska bolnica (Hospitale Magnum communis), koja je 1540. pretvorena u prvu javnu bolnicu (Domus Christi), a djelovala je sve do otvaranja bolnice na Boninovu 1888. godine; 1377. osnovan je lazaret (karantena za izolaciju sumnjivih na kugu), a osim toga djelovale su i sanitarne straže koje su dočekivale robu i putnike već na Brgatu; 1384. u Gradu se spominju prve orgulje, iste godine otvorena je prva bojadisarnica sukna; 1395. donesen je u Dubrovniku zakon o osiguranju koji je najstariji u Europi, tri stoljeća stariji od Lloydova osiguranja s kraja 17. stoljeća; 1397. započela je gradnja gradskog zvonika; od kraja 13. do 19. stoljeća Dubrovnik je kovao svoj novac; 1413. ustanovljena je prva ubožnica; 27. siječnja 1416. Veliko vijeće donijelo je odluku kojom se zabranjuje trgovanje robljem (153 godine prije nego što je to učinila primjerice Engleska); 1417. počinje proizvodnja sapuna; 1419. godine otvorena je prva manufaktura sukna u Hrvatskoj, iste godine podignut je Orlandov stup kao simbol samostalnosti i oprjeke venecijanskim lavovima; 1423. otvorena je prva radionica stakla; 1428. izglasan je Zakon o zaštiti manufakturnih radnika, prvi u jugoistočnoj Europi; 1435. otvorena je Komora vunenih obrtnika (prva u Hrvatskoj), iste godine otvoren je dom za nahočad; 1438. gradi se veliki vodovod; 1455. Republika donosi odluku prema kojoj plemići nisu mogli vršiti javne službe ako nisu bili pismeni, s obrazloženjem "da oni koji ne znaju čitati i pisati radije moraju biti upravljani nego upravljati drugima i nimalo ne služi na čast onoj upravi i vladi, u kojoj se nalazi čovjek neznalica, nevješt u čitanju i pisanju"; 1463. obavljen je prvi (djelomični popis stanovništva; 1560. dolaze isusovci, koji ne samo što su upotpunili crkvenu infrastrukturu Grada, nego su njihovi prostori postali značajno obrazovno središte (Ruđer Bošković, Ivan Gundulić itd.); 1663. osnovana je zaklada i zavod za odgajanje djevojčica koje su ostale bez roditelja; 1671. osnovana je banka za pozajmljivanje bez kamata (Monte di Pieta), jedna od prvih takvih ustanova na svijetu; 1873./74. obavljen je popis stanovništva na području cijele Republike; 1682. otvoreno je prvo javno kazalište praizvedbom Kanavelićeva Vučistraha; Arboretum Trsteno najstariji je arboretum u Europi, izgrađen 1498. godine; Ston je drugi planirani grad u Europi, njegove zidine najveće su na svijetu nakon Kineskog zida, te je u njemu najstarija solana u Europi; na Kolumbovu brodu bilo je dubrovačkih pomoraca, a Dubrovačka Republika prva je država koja je priznala neovisnost SAD-a; zapanjujuće dubrovačke zidine TripAdvisor je 2013. uvrstio među deset najvrjednijih kulturno-povijesnih spomenika svijeta, 6. travnja 1667. izdržale su jedan od najjačih potresa ikada (10.5/12 po MCS ljestvici), a 1991. četnički napad. Ako bismo navedenim podacima pridružili renesansnu i baroknu dubrovačku književnost (dubrovački govor je osnova suvremenog standardnog hrvatskog jezika), renesansno slikarstvo, graditeljstvo svih stilova, glazbeništvo, prevodilaštvo, leksikografiju, dostignuća u filozofskoj, ekonomskoj, medicinskoj, ljekarničkoj i astronomskoj znanosti, tek tad bi se upotpunila veličanstvena slika svekolike višestoljetne moći i veličine starog Dubrovnika. Vrijedno bi sada bilo zapitati se čime je sve to taj div na hridima zavrijedio, čemu, komu i kojim okolnostima to treba zahvaliti? Odmah treba ustvrditi da za sve to, jamačno, nije bila zaslužna njegova teritorijalna i populacijska veličina. U trenutku konačnog zaokruženja ozemlja ova državica imala je površinu tek oko 1375 km četvornih, od kojih se samo jedna trećina mogla obrađivati, s 30 000 do 40 000 stanovnika, da bi uoči pada brojila 31 000. Sam Grad u tom trenutku imao je 6 564 žitelja: u Pilama 1 165, na Pločama 365, unutar gradskih zidina 4 175 te u ostalim dijelovima 859. Broj plemićkih obitelji krajem 18. i početkom 19. stoljeća naglo je opadao. Prvi ruski konzul u Dubrovniku Antoine Gicca zabilježio je da je 1792. u Gradu živjela 21 plemićka obitelj, te da je Veliko vijeće tada brojilo 70 članova. U vrijeme pada Republike broj vlasteovskih obitelji spao je na 17, da bi koncem 19. stoljeća spao na svega šest.

Ispraćaj poklisara s haračem na daleki put do Carigrada u Gradu je uvijek bio obilježavan kao velika svečanost, pošto je to bio čin klanjanja slobodi. Poklisari su s darovima išli putem Dubrovnik-Novi Pazar, Novi Pazar-Sofija, Sofija-Jedrena i Jedrena-Carigrad. Antonio Vučetić navodi da su poklisari Božo Saraka i Antun Červa iz Hutova krenuli 6. svibnja, a u Carigrad stigli već 10. srpnja. Dakle, putovanje kolima trajalo je 66 dana.

»Slavni, čestiti, mogući, preuzvišeni Care, komu slavnomu imenu, od Istoka do Zapada sve krune sa svijem kraljevima klanjaju se. Sada od sve gospode kršćanske mi prvi, vijerni i stari haračari: dubrovački Knez i begovi, ove umiljene sluge, da ljubimo zemlju pred prijestoljem tvoga slavnoga carstva, poslaše nas i od starijeh starina od slavne uspomene čestitoga cara orhana do dana današnjega kako su na ovo slavno prijestolje harač pošiljali i predavali, tako i sada po nama njihovijem poklisarima poslaše ga; koji rečeni harač sada u hasnu i miriju dadosmo i predadosmo. Molimo umoljeno vaše premoguće Carstvo, da pogled milostivi i blagodarni, s kojijem smo bili vazda gledani od vašijeh slavnijeh i čestitijeh djeda i pradjeda slavne uspomene, tako na isti način da i vaše slavno carstvo, da bi se dostojalo uzdržati ga više nas, da bude pod krilom od protecijoni vašega blagodarnoga carstva, a mi umiljeni sluge u dne i u noći i u svako doba molićemo bez prestanka gospodina Boga za svaku slavu i feličitat vašega carstva. Amin.«

(Molitva slavnome carstvu)

Dubrovački knez imao je mandat u trajanju od mjesec dana, nakon završenog mandata najmanje godinu dana nije mogao biti ponovno izabran, te je morao imati navršenih 50 godina. Godine su se brojile od dana začeća. Knez nije imao osobite ovlasti, i dobrim dijelom je to samo bila protokolarna funkcija.

»Pritom nema drugih ovlaštenja osim da predsjedava Malom vijeću, odnosno državnom savjetu, sastavljenom od sedam senatora ubrajajući i njega i da sazove Senat (koji ima najveću vlast u državi) za potrebe i poslove Republike. On ima pravo prednosti u Senatu; predlaže po svom izboru ono što želi pod uslovom da taj problem nije prethodno fiksiran kao hitna obaveza Države. Isto tako ima pravo da prekine diskusiju u sukobima koji mogu nastati i završava sjednicu kad smatra da je to potrebno. Osim toga, Knez u Senatu nema nikakvu vlast ili prednost više od drugih senatora, a pri glasanju ima samo jedan glas. U javnosti knez zauzima čast šefa Republike i u tom svojstvu prima u audijenciju skupa sa svojim savjetnicima konzule i druge predstavnike stranih sila. On im odgovara u ime Republike i u skladu sa njenim interesima. Na svim poveljama, pismima vladarima, javnim dokumentima, naredbama, ediktima itd. nalazi se samo naziv kneževske funkcije. Izlasi samo u zvaničnim prilikama i prema obavezi: tada ga prati muzika i straža obučena u crveno, zatim dva šambelana (pratioca) u skerletnoj odjeći sa baldahinom od crvenog damasta i sa zlatnim kićankama. Prati ga šest senatora, državnih savjetnika, u crnoj odjeći, iza kojih idu svi sekretari i ministri raznih kancelarija i drugi, obučeni na isti način. Svaki put kad se pojavljuje, garda je na trgu pod oružjem i u paradnoj uniformi sa svojim oficirima; svira se marš i predstojnik ga pozdravlja spuštajući razvijenu zastavu do zemlje. Jednom riječju, u svjetovnim i duhovnim funkcijama, odaje mu se sva počast kao suverenu države iako su njegove kompetencije u suštini svedene na pravo da odlučuje u poslovima koji angažuju male svote dukata: hapšenje zbog sitnih dugova, neka vrsta vlasti nad Jevrejima i druge slične obaveze koje zbog svoje beznačajnosti ne zaslužuju da budu pomenute. Knez je lišen svake javne usluge ili luksuza u svom domaćinstvu dok mu traje mandat tako da knezovi žive gotovo na isti način kao da su kod svoje kuće.«

(Antoine Gicca)

Dubrovačka Republika imala je trgovačke kolonije, među kojima i jednu u Indiji.

• "Istoga dana, 3. veljače, kada Dubrovnik slavi svoga parca, zaštitnika Sv. Vlaha, u indijskoj Goi stanovnici sela Gandaulim izlaze u procesiju svome svecu Sao Brazu (Sv. Vlahu) u čast, hodočasteći iza njegova kipa do istoimene crkve koju su, u 16. stoljeću, tamo sagradili Dubrovčani. Iz temelja sagradili ili tek njenu izgradnju 1563. godine potpomogli bogatim milodarima, nije do kraja razjašnjeno, iako je poznato da su dubrovački kapetani, poput Vice Bune Lopuanina, oporučno dio svog imetka namjenjivali upravo za crkvu Sv. Vlaha. Goa je početkom 16. stoljeća bila jedna od najjačih trgovačkih točaka Orijenta i između najbogatijih gradova tada na svijetu te je dubrovačkim trgovcima i pomorcima postala nezobilaznim središtem za trgovanje. Svećenik crkve Sao Braz iz Goe, padre Orlando Lopez, posebni je gost na ovogodišnjoj Festi Sv. Vlaha u Dubrovniku i kročit će u svečanoj procesiji iza barjaka svoje crkve zajedno sa svojim sunarodnjakom Brazom Silveirom." (vijest iz 2008.)
• "Its unevenness escapes attention quite soon as the Croatia-connected Gaundalim is reached. Gaundaulim is the Catholic ward of the predominantly Hindu-populated village of the vast Ponda taluka, located at the centre of the State... There are hardly any Catholic families on the Cumbharjua mainland and hence they have just a couple of small chapels but their parish church is of Sao Braz, built by the Croatian sailors, at Gaundalim, on the western bank of the river... Gaundalim or Sao Braz ward lies 5 kms east of Old Goa, on the banks of the Cumbharjua canal (connecting the river Mandovi with Zuari) and is situated opposite the island of Cumbharjua. All along the road, the ruins of the erstwhile Old Goa city covered with thick vegetation can be discerned. The village church situated on a small promontory is dedicated to St. Braz. It was built by the sailors on the pattern of a similar church back in Croatia. In 1999, a Croatian delegation, led by their Ambassador in India, flew to Goa to have a look at the Sao Braz church. It was a nostalgic and feeling-filled visit that they paid to the eastern land where their ancestors were engaged in boat-building centuries ago. During her research in Goa, a Croatian came upon information that the Gaundaulim church was built by her countrymen. She delved into the subject further and eventually it materialised in the visit of the delegation. They also believed that there was a big mansion of a rich Croation lady in the village but none could throw any light on it. They were filled with nostalgia to be in the land where some of their ancestors lived centuries ago and some of whom lie buried in the local cemetery. Many an architectural student visits Gaundalim to have look at the ancient, Croatian-built church on the hillock. It was quite an aristocratic residence once upon a time, says some of the villagers." (neke indijske stranice)
• Povijest dubrovačkog pomorstva
• Vijest iz 2007. sa slikom crkve u Goi
• Festa sv. Vlaha 2013. u Indiji
• 1509. - Bitka za Diu završava portugalskom pomorskom pobedom protiv Gujaratsko-Egipatsko-Otomansko-Mletačko-Dubrovačkog saveza. (Wikipedija)
• Članak o bici na Wikipediji, navedno sudioništvo Dubrovačke Republike

»Godine 1890 Srbo-Talijanaši zamamiše prevarom i nijekanjem svoga imena dobar dio Dubrovčana. Hrvatska stranka ustegne se na općinskim izborima. Srbo-Talijanaši dobiše u I. tijelu 92 glasa, u II. 71, u III. 495. Ukupno dakle 658 glasova. Godine 1894 Srbo-Talijanaši dobiše: U I. tijelu 109, u II. 72, u III. 332. Ukupno 513 glasova, ili usprkos ljutoj borbi, 145 glasova manje nego li godine 1890. Hrvatska stranka dobije u I. tijelu 79, u II. 20, u III. 475. Ukupno 574, biva 71 više nego li udruženi Srbo-Talijanaši. Ali od 475 glasova III. tijela bude poznatim načinom uništen 201 glas, radi čega izbor ukinut i raspisani novi izbori. U naknadnim izborim III. tijela naši protivnici ne usudiše se ni prikazati. Hrvatska stranka dobije u samom III. tijelu 545 glasova. Dakle god. 1894 za općinske izbore Hrvati predadoše u sva tri tijela 643 glasa, ili 130 više nego li obje protivne stranke skupa. U tek minulim izborim naši protivnici moradoše da posvema uzmaknu sa poprišta. Pošto borbe nije bilo, mnogi birači cijeniše da se mogu i ne mučiti. Sa svim tim dobismo: u III. tijelu 694, u II. 51, u I. 140 glasova. Ukupno dakle 885 glasova, biva 227 više nego li Srbo-Talijanaši godine 1890, a 372 više nego li godine 1894. Ove brojke govore rječitije od ikakvog članka, od ikakvih komenata. U njima se zrcali nazadak tugjeg, nenarodnog, nedubrovačkog saveza i veliki napredak hrvatske svijesti u našem puku. 885 u općini kolika je naša znači plebišit, znači narod! Hrvatska stranka u Dubrovniku zadovoljna je, da je hrvatsku Atenu povratila u kolo hrvatskih gradova. Živio hrvatski Dubrovnik! Živjela Hrvatska!«

(Časopis Crvena Hrvatska prilikom pobjede hrvatskog bloka na izborima 1899.)

Pet zastupnika u Dalmatinskom saboru izabranih 1901. bili su Hrvati: narodnjaci Rafo Arneri, Pero Čingrija i Pero Klaić (sin Miha Klaića) i pravaši Juraj Biankini i Brnja Caboga.

Koliko su učeni Dubrovčani poznavali ćirilicu? Životopisac Iva Vojnovića Mirko Žeželj navodi da gospar Ivo nije znao pisati ćirilicom. Ivo Banac navodi da je Anđelo Maslač, učeni dominikanac i učitelj Matije Bana, bio "na glasu kao jedini Dubrovčanin tog vremena koji je poznavao ćirilicu". Stjepo Obad navodi da je sredinom 19. stoljeća u cijelom Cavtatu ćirilicu poznavao jedino župnik Ivo Zaffron. Pišući životopis Ivana Augusta Kaznačića, vezano uz njegove nakane početi uređivati Zoru Dalmatinsku, Innocenz Čulić upozorava da ovaj "ne zna ćirilicu i glagoljicu, a to sve bi trebao znati".

• stranke u Dubrovniku: salamankezi i sorbonezi u doba Republike; frankofili, anglofili, austrofili i rusofili po padu Republike; narodnjaci i autonomaši u drugoj polovini 19. stoljeća
• unuk carice Marije Terezije car Franjo I. posjetio Dubrovnik 1818., Franjin unuk car Josip I. 1875., kraljević Rudolf i supruga mu Stefanija 1885., prijestolonasljednik Franjo Ferdinand 1906.

Nakon pada Republike dolazi do velikog nazatka pod austrijskom vlašću. Po popisu 1900. u Gradu s prigradskim područjima živjelo je 13 194 stanovnika, od kojih 12 810 trajno i 384 privremeno nastanjenih. Od toga broja njih 6 461 (48.97%) znalo je čitati i pisati, 242 (1.83%) znalo je samo čitati, a 6 491 (49.2%) nije znalo ni čitati ni pisati. Crvena Hrvatska objavila je podatak da je od 1. prosinca 1906. do 31. prosinca 1907. u kuhinji podijeljeno 91 512 obroka (kruh, juha, meso ili riba i vino), od čega siromasima 7 977 besplatno. Samo u veljači 1908., navodi isti list, podijeljeno je (bez kruha i vina) 4 225 obroka, od čega 1 789 siromasima besplatno. Prema pisanju istog lista podaci za 1909. godinu ukazuju da se ukupan broj obroka smanjio, ali je znatno povećan broj besplatnih. Tijekom te godine podijeljen je ukupno 49 481 obrok, od čega 12 921 siromasima besplatno. To dakle svjedoči o trendu porasta siromaštva. Godine 1907. zajedno s posljednjim mjesecom 1906., udio siromaha u podjeli iznosio je 8.72%, da bi 1909. porastao na preko 26%. U razdoblju između 1884. i 1887. s dubrovačkog područja iselilo je 500 ljudi, a od 1902. do 1912. čak njih 2 880. O gospodarskoj moći nekad prebogatog Dubrovnika najrazvidnije svjedoče njegovi prihodi i rashodi na kraju 19. stoljeća. Godine 1899. prihodi su iznosili 129 041, a rashodi 125 702 fiorina. Za daljnji razvoj i unaprjeđivanje kvalitete živote ostalo je dakle 3 339 fiorina.

»Trgovačka mornarica na jedra glavni izvor sredstava za život, došla je u žaljenja vrijedan položaj... God. 1870. imali smo 567 jedrenjaka, a sada svega 461. God. 1871. gradilo se na našim brodogradilištima 49 brodova, a 1880. god. 11. Pomorsko je poduzetništvo opterećeno nametima više nego li ikoja druga grana industrijske djelatnosti. Propašću ove mornarice nestat će i fiskalnih prihoda, a pučanstvu 'eminentno pomorskom', ne će preostati drugo do iseljenja iz zemlje.«

(Dubrovačka komora 1885. austrijskim vlastima)

Igor Karaman bilježi da je na dubrovačkom području 1873. bila 71 plovna jedinica u dugoj plovidbi, 1885. samo 39, 1896. tek 13 (od čega 5 parobroda). Vrijednost pomorskog prometa triju najvećih luka u Dalmaciji (dubrovačke, splitske i zadarske) bila je manja od senjske i triput manja od riječke (1860-ih). Željeznicu i to uskotračnu po nepredviđenoj trasi Dubrovnik je dobio tek 1901. godine.

»No carev opis pokazuje i teško ekonomsko stanje u Dubrovniku. Osim jedne tvornice duhana car ne spominje drugih proizvodnih djelatnosti. Trgovina s Bosnom nazadovala je zbog visokih ležarina a preko Dubrovnika se u Bosnu izvozila jedino sol, koje nije bilo u dovoljnim količinama, pa je bila skupa. Školstvo je u Dubrovniku bilo zastarjelo i loše, a kako je bilo u crkvenim rukama, prirodne znanosti nisu se ni predavale. Djevojačkih škola nije ni bilo; postojala je samo jedna privatna škola, koju je držala neka Španjolka, podučavajući djevojke u katekizmu, talijanskom, čitanju i ručnom radu. Ubožnica je bilo čak četiri i bile su pune, a tako i zatvori u kojima su zatvorenici čamili godinama, a da ih nitko nije preslušao. Postojalo je i jedno nahodište u kojem je, to zvuči potresno, mnogo djece umiralo. Bolnica je bila prljava i tijesna, a u njoj je ležalo mnogo žena bolesnih od spolnih bolesti. Osobito se ističe težak položaj u koji je Crkva zapala za francuske vlasti; mnogi samostani pretvoreni su tada u vojarne, a crkve u skladišta. Austrijska vlast, mada načelno sklona Crkvi, nije je baš obasipala privilegijama pa su razne crkve ostajale i dalje vojnim skladištima.«

(Ivan Pederin)

»U staroj dubrovačkoj bolnici je npr. 1886. bilo 463 bolesnika, od kojih je 65 umrlo, 52 ostalo na daljnjem liječenju, 337 izašlo kao izliječeno, a 12 ih se vodi neizliječeni. U isto vrijeme u nahodištu je bilo 210 nahoda, od kojih je 57 umrlo, ili u postocima 23.3%... U zadnjoj godini rada bolnice Domus Christi, u staroj zgradi, bilo je 72 kreveta s ukupno 594 bolesnika, od kojih je 61 umrlo... Sve do sedmog desetljeća 19. stoljeća u bolnici je djelovao samo jedan liječnik uz pomoć ranara, a od tada dvojica.«

(Ivan Mustać)

»Manji broj građana posvetio se slobodnim zanimanjima, dok je broj državnih službenika rastao. Godine 1848. u Gradu je bilo 8 liječnika i kirurga, osam učitelja i tri odvjetnika, a već 1817. u državnim su ustanovama zaposlena 32 službenika. Niži gradski puk i obrtnici (il Popolo) činili su najbrojniji sloj gradskog stanovništva, ali i među njima postoje velike imovne razlike. Popis iz 1817. svjedoči o vrlo lošem materijalnom stanju većine gradskog stanovništva. Na području Grada (bez Gruža) bilo je više od dvadeset prosjaka bez stalnih prihoda, a dobrotvorne ustanove bile su pune mornara, od kojih je samo manji broj bio ukrcan. Među obrtnicima najbrojniji su bili postolari (81) i trgovci na malo (65), zatim stolari (32), zidari (21), krojači (19), trgovci (16), zlatari (15), kovači (12), brijači (12), bačvari (8), krčmari (8), kavanari (6) i mesari (5), a među ženama je bilo 30 tkalja grubog sukna raše, čiju su proizvodnju vodila dva poduzetnika. Od ostalih obrtnika u manjem su broju bili zastupljeni majstori tipično urbanih zanata, urari, limari, bojadisači tkanina i drugi. Ovome treba pridodati radnike i majstore gruških brodogradilišta, koji nisu obuhvaćeni popisom. Struktura zanimanja nije se bitno promijenila ni prema popisu obrtnika iz 1841. I dalje su bili najbrojniji bremenari (69), stolari i tesari (34), postolari (28), trgovci (27), zidari (25), krojači (18), proizvođači pokrivača (16), krznari i kožari (13), brodograditelji (10) i zlatari (9). Iako ovim popisom nisu obuhvaćeni, sa sigurnošću možemo tvrditi da je među nižim slojevima i tada bilo najviše mornara (oko 250-300). Materijalni položaj većine pomoraca i obrtnika bio je, posebno dvadesetih godina, veoma loš. To se vidi iz popisa siromašnih učenika osnovne škole, sastavljenog zbog nabavke besplatnih udžbenika za školsku godinu 1822/23. Od 85 siromašnih učenika u tri razreda (prvi razred imao je dva stupnja) tridesetdvojici učenika očevi su bili pomorci, a četrdesetdvojici obrtnici. Slično je bilo i idućih godina. Među gimnazijalcima školske godine 1822/23. bilo je 32 siromašna učenika, od kojih su četrnaestorici očevi bili pomorci, a petorici kapetani. Situacija za male obrtnike postala je posebno teška kada su 1844. u Dubrovačkom okrugu uvedene obrtničke pristojbe.«

(Stjepan Ćosić)

Još 1887. u pet općina dubrovačkoga kotara (Lopud, Rijeka dubrovačka, Slano, Ston i Šipan) službeni jezik bio je talijanski, u šest općina (Lastovo, Trpanj, Kuna na Pelješcu, Janjina, Mljet i Cavtat) hrvatski, a u dvije općine (Dubrovnik i Zaton situacija je bila dvojezična. (Bernand Stulli)

Najviši izvršni organ austrijske vlasti u Dalmaciji bila je zemaljska (pokrajinska) Vlada. Na njenom čelu bio je gubernator postavljen iz Beča, a on je bio i civilni upravitelj i vojni zapovjednik. Obično je to bio general. Prvi civilni upravitelj bio je Erazmo Handel, imenovan početkom 20. stoljeća. Niži organi, izravno potčinjeni pokrajinskoj Vladi, bila su okružna poglavarstva (zadarsko, splitsko, dubrovačko i kotorsko). Još niži organi vlasti bili su kotarevi (preture), a na najnižoj razini bile su općine. Dubrovačko okružje bilo je ustrojeno u šest pretura s 22 općine: Dubrovnik s općinama Dubrovnik, Župa dubrovačka, Rijeka dubrovačka, Zaton, Koločep, Lopud i Šipan; Cavtat s općinama Cavtat, Pridvorje i Pločice; Slano s općinama Slano, Ston, Janjina, Lisac i Imotica; Babino Polje s istoimenom općinom; Orebić s općinama Orebić, Kuna i Trpanj; Korčula s općinama Korčula, Blato i Lastovo. Godine 1868. izvršen je novi upravno-ozemni ustroj. Ukinuta su okružna poglavarstva, a uvedeni kotarevi. Tako su od Dubrovačkog okružja nastala dva kotara: Dubrovnik, koji je obuhvaćao ozemlje bivše Republike (bez velikog dijela Pelješca) i Korčula, koji je obuhvaćao otoke Korčulu i Lastovo te najveći dio poluotoka Pelješca. Tim činom Dubrovnik, još samo prije pola stoljeća jaka i moćna država, postao je običan kotar kao što su primjerice bili Korčula, Sinj, Knin i mnogi drugi gradići po Dalmaciji. Još gore od toga čamio je zapušten na rubnici Austrijskog Carstva. I tako sve do konačne propasti Habsburške Monarhije 1918. To je izazvalo mržnju Dubrovčana prema Austriji, grobaru njihove višestoljetne slobode. Franjo Ferdinand 1906. dočekan je hladno i apatično, a masa je klicala crnogorskome kneževiću Danilu koji je došao prilikom posjete Habsburga. Franjo Ferdinand silno se zbog toga razljutio. Zbog toga je nastao srbokatolički pokret kojemu je pristupilo oko 1 000 Dubrovčana, koji su spas vidjeli u neovisnoj državi Srbiji dok su Hrvati grcali pod austrijskom vlašću. Zagovornici srpstva i zagovornici hrvatstva prepirali su se u Dubrovniku, ali se nisu prozivali. Hrvati su iznosili svoje dokaze u časopisu Crvena Hrvatska, a Srbi (katolici) u časopisima Gušterica, Srđ i Dubrovnik.

»Ima kod nas ljudi, koji i ako govore istim jezikom, kojim i mi Hrvati, i ako stanuju u zemljama, koje Hrvati obitavaju, ipak neće da se zovu narodnim imenom... Ima kod nas više krajeva, u kojim živi pomiješan narod, koji se dijeli u Hrvate i Srbe. Kad bi u tim krajevima živjela dva različita naroda, pitanje bi se mnogo lakše riješilo, nego li kad je to jedan te isti narod s razlikom što manjina ne će da se zove narodnim imenom većine... Htjelo se je naći uzrok i u razlici vjere, ali ona nije u tom pogledu uzrok već sredstvo... Treba pustiti, da vrijeme i razbor učini svoje, da svi mi u Hrvatskoj, koji govorimo istim jezikom, budemo se zvati i jednim narodnim imenom - hrvatskim... A da Hrvati ne istovjetuju vjeru sa politikom dokazuje i to, što pravoslavne u Hrvatskoj ne nazivaju Srbima već pravoslavnim Hrvatima, dok nasuprot u Srbiji katolike Srbe iz Dalmacije pošprdno nazivlju: meštri s mora; a knjaz Crnogorski uglednom Srbinu katoliku otvoreno izjavljuje: da ni na lomači ne bi vjerovao da je Srbin... Dokaživati očitu istinu, da u hrvatskim zemljama žive jedan jedinstveni hrvatski narod, da tog srpskog naroda tu niti ima niti može biti; da su naši t.z. srbi ništa drugo nego pravi pravcati Hrvati grčko-istočne vjeroispovjedi; da je tobožnje srbe, koji se po hrvatskim stranama danas šepire i svojataju pojedine krajeve, u poznije vrijeme stvorila propaganda sa strane.«

(Prava Crvena Hrvatska, 311/1911.)

»Srpstvo je sa pravoslavljem tako usko spojeno, da jedno bez drugoga nije pomisliti, pisao je lani Srbobran. Srpstvo sa pravoslavljem - dodajemo mi - tako je spojeno, da je jedno drugome posudilo svoja individualna obilježja, te je srpstvo postalo vjerskom a pravoslavlje narodnom stvarju. Vjera je postala srestvom narodnosti. Kako se onda inovjerac pa bio on katolik, muhamedanac, protestant, židov može zvati Srbinom, kada on ne pripada i srpskoj vjeri.«

(Mostarac Muhamed eff. Spahić, "Muhamedanci Srbi?!", Crvena Hrvatska, 3/1895.)

»U prvom broju Srpskog lista objavljen je program Srpske narodne stranke koji se sastoji u isticanju prava na srpsku narodnost bez obzira na bilo koja državna i istorijska prava i ne praveći razlike u pripadnosti veroispovesti: brat je mio koje vere bio. Srbin je Srbin zato što je Srbin, a ne zato što pripada izvesnoj veroispovesti, jer je on bio Srbin i pre no što je prihvatio hrišćansku veroispovest.«

(Lujo Bakotić)

Pravoslavni dostojanstvenici nisu prihvaćali Srbe katolike.

»Dakako ljudi oko Dubrovnika mogu slobodno misliti sa svojeg gledišta kako god hoće o značaju pravoslavlja u životu i istorijskoj sudbi srpskog naroda. Što se nas tiče, nema tih dokaza, koji bi nas mogli uvjeriti, da pravoslavlje nije osnov srpskog patriotizma... Razberimo ga, bilo u najkraćim potezima, i sa strane čisto narodne, t.j. u kakvom je stepenu ono spojeno sa srpskim narodnim životom, i da li može čovjek, koji nije potpuno pravoslavnim, biti i pravim Srbinom? Reći će kogod: Nije li ovo pitanje čudnovato? Ta razmislimo ladnokrvno. Dopustimo, da je vjera djelo savjesti, i da vršenje crkvenih obreda treba ostavit dobroj volji svakoga. Ali kako se može veličati imenom Srbina onaj, kome je, na primjer tugja sva crkvena-narodna istorija naša, svi njeni veliki dogagjaji i oni slavni radnici, koji su u svoje vrijeme proslavili srpsku zemlju, a sada se s njome zajedno proslavljaju u likovima narodnih svetitelja? ... Koji bez razloga stupa u brak sa inovjernom osobom, taj pokazuje da nije iskreni sin pravoslavne crkve, da pravoslavnu vjeru on samo slučajno ispovijeda, prosto s toga, što se u njoj rodio, da je za njega bezrazlična po značenju svaka vjera i dakle bezrazlična mu je pravoslavna ili ma koja druga vjera... Na to pitanje puštam vas, braćo, da sami odgovorite, pošto samo pogledate koliko je porodica naših izgubljeno i propalo za crkvu našu svetu, ali sve ili bar najviše uslijed mješovitih brakova, uslijed toga, što su u ovoj ili onoj porodici muž i žena različitoga vjerovanja bili. Kao poglavica pravoslavne crkve u Dalmaciji, ja sam pozvan po dužnosti svojoj da svom snagom stanem na put tome zlu, i tu ću snagu svoju ja na to i uložiti punom strogošću.«

(Nikodim Milaš)

»Rukovah se sa mladićem, koji Boga Alah kaže, (time meni ništ' ne smeta, a ni Bogu ne odmaže). Ko bi znao sva imena, kojima se Višnji zove, al štogodje čistih duša, sve su srodne i njegove.«

(pjesmica Jovana Jovanovića Zmaja, odgovor srbokatoličkoga lista Dubrovnik Nikodimu Milašu)

»Pravoslavna vjera, vjera Hrisostoma i Atanazija, vjera koja je Kristom ljubavi i sloge utješila narod u silnim patnjama za vjekove, provrgnula se u prosto političko geslo mržnje i mrskoga fanatizma. Pravi Srbin valja da je pravoslavne vjere.«

(Lujo Vojnović)

»Da bi se narod katoličeskih veroispovedanija od Austrije i njenog upliva odvraćali i Srbiji većma priljubili nužno je na to osobiti vnimanije obraćati. Ovo bi se najbolje postići moglo posredstvom fratera ondašnjih, između kojih najglavnije trebalo bi za ideju sojedinjenja Bosne sa Srbijom zadobiti... Na istočnog vjeroispovjedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački frateri. Pored gore spomenutog štampanja knjiga, ne bi li dobro i sovjesno bilo da se jedan od ovih bosanskih fratera pri beogradskom liceumu kao profesor latinska jezika i još kakve nauke postavi. Ovaj profesor mogao bi služiti kao posredstvenik između Srbije i katolika u Bosni, jer s tim bi mi prvi povjeritelan korak učinili i s tim dali bi na dokazatelstvo tolerancije. Zar ne bi mogao ovaj isti frater ustanoviti ovde jednu kapelu za ovde živeće katolike, s čim bi se nabeglo podizanje jedne kapele pod uplivom austriskim, koje će ranije ili kasnije sljedovati morati. Ovu kapelu mogli bi staviti pod pokroviteljstvo stanujućeg konzula francuskog.«

(Ilija Garašanin)

»Oslobodjenje Bosne ovdje je, kao i u svoj Dalmacii, jedina misao, jer od toga oslobodjenja zavisi materialna životnost Dalmacie. Bez Bosne mi ćemo svedj siromasi biti. Zato na pervi glas, da su hristjani u Bosni ustali, ili da je ko na Bosnu navalio, sva će se Dalmacia na isti nagnati, pa i sami potaliančenici. Svi rukodelci, svi seljaci u Dubrovniku govore: daj Bože!«

(Matija Ban)

»Hrvatska bez Bosne, bila bi uvijek igračkom u rukama onoga, koji bi vladao u današnjim okupiranim pokrajinama... S jednim smo samo na čistu: da na Bosnu i Hercegovinu po historiji i po narodnosti imamo mi više prava od Srba... Jer iako u Bosni nije razvijena hrvatska svijest, ali ipak uz 350 000 katolika Hrvata i muhamedanci, koji u svojim rukama imaju posjed, u koliko svi nijesu Hrvati, ipak bi prije krv svoju prolili, nego bi dopustili, da ih upregnu pod Srbiju.«

("Bosansko pitanje", Crvena Hrvatska, 42/1894.)

»Dok se mi prepiremo, zavagjamo i trošimo vrijeme i sile oko toga, čija je Bosna, a čija Hercegovina, s ovim drugi raspolaže po svojoj volji, dok ih na ekonomskom polju izrabljuju Mađari. Zgražamo se kad pomislimo da zapremljene zemlje bile su poglaviti kamen smutnje u našoj narodnoj razmirici. To stanje mora da prestane. A prestat će odma netom se prizna, da toli po prirodi koli po modernim načelima megjunarodnog prava, na temelju kojih bila su riješena slična pitanja, u Evropi u drugoj poli netom prošloga XIX. vijeka, one u prvom redu pripadaju sebi. Pak kad dogje čas da o svojoj sudbini odluče, svaki oni, koji njihovo pravo poštuje trebaće da ih pusti da to učine po svojoj volji.«

(Crvena Hrvatska, 26/1903.)

»I ako sreća pane, pa da Bosna i Hercegovina izađu iz okvira ove monarhije, onda je sasvim naravno, da će svaki pravi i pošteni Hrvat, kad ta Bosna ne može da bude hrvatska, rađe željeti, da pripadne bratu Srbinu, nego tuđinu. Ako pak, visoki sabore, sreća drukčije odluči, da Bosna i Hercegovina bude pripadala onomu sklopu, u kojem se nalazi cjeloklupni naš hrvatski narod, onda je opet dužnost svakoga pravoga patriote bilo Srbina ili Hrvata, da se svojski zauzme, da ta Bosna i Hercegovina ne dođu u tuđe, nego u bratske ruke hrvatske.«

(Frano Supilo u Hrvatskom saboru 1907.)

»Polazeći s toga hrvatskog državnopravnog stanovišta molimo Hrvati grada Sarajeva, da taj visoki sabor primi do znanja ovu našu smjernu poruku: Duboko razžalošćeni i teško uvrijegjeni u našim patriotskim osjećanjima, prosvjedujemo što je jedan zastupnik u hrvatskom saboru izrazio želju, da pripadne Bosna i Hercegovina kraljevini Srbiji. Još više žalimo, što hrvatski sabor nije jednodušno prosvjedovao proti veleizdaji hrvatske domovine i što nije osudio toga izdajicu zastupnika i njegove izdajničke riječi. Hrvati grada Sarajeva obraćaju se na sabor hrvatski usrdnom molbom, da u buduće zapriječi ovakove protuhrvatske izjave a s druge strane da upotrebi svaku zgodu, da istakne hrvatstvo Bosne, pravo Hrvatske na Bosnu ter zahtjev naroda hrvatskoga, da se Bosna i Hercegovina što prije utjelovi materi zemlji Hrvatskoj.«

(odgovor sarajevskih Hrvata Supilu)

»Mi smo se klali o Bosnu, deklamirali o Zvonimirovu kraljevstvu i Dušanovu carstvu. Ko je od nas dobio? Čigova je dakle Bosna? Na to pitanje odgovaraju događaji od utornika... Bosna nije ni srpska ni hrvatska... Aneksijom Bosne i Hercegovine pokopana je i Velika Srbija i Velika Hrvatska, kako su je propovijedali Frank i srpski radikali.«

("Aneksija Bosne", Crvena Hrvatska, 82/1908.)

»Visoki sabore! Iz ovoga mi vidimo, da Bosna i Hercegovina i historički i nacionalno i u crkvenom pogledu, da se svakako imade pribrojiti Hrvatskoj i da je integralni dio hrvatskog naroda. Habsburška dinastija ima pravo na Bosnu i Hercegovinu samo kao kraljevi hrvatski. Pa zato, visoki sabore, ja držim, da bi pravi hrvatski ban i pravi hrvatski sabor morao sve svoje sile uprijeti, da Bosna i Hercegovina opet budu pripadale Hrvatskoj i da Bosna i Hercegovina ne bude ničija, nego hrvatska.«

(pravaš Fran Novak u Hrvatskom saboru 25. lipnja 1914.)

Josip Stadler je 1900. na Prvom katoličkom kongresu u Zagrebu izjavio: "Što se tiče našega naroda, to želim iz dna duše svoje, da se što prije Bosna i Hercegovina sjedine s maticom zemljom Hrvatskom". Radi ove izjave uime cara Franje Josipa ukoren je od Carskog ureda iz Beča, jer se kao biskup bavi političkim pitanjima. --August Dominus (razgovor) 18:04, 27. listopada 2013. (CET)

»Dubrovčani! Rastvorimo joj vrata [slobodi]; pozdravimo je pjevanjem svih svojih slavulja i posipljimo je cvijećem svih svojih perivoja, a mjesto sagova preda nju srca svoja: neka znade koliko su je željeli! Dubrovčani! sada tek možemo pjevati 'Oj Slaveni', kad nijedan Slaven nije više rob; sada se tek veselo može razlijegati 'Lijepa naša domovina', kad znamo da ona nije samo lijepa, nego i ujedinjena, velika i slobodna... Dubrovčani! danas je dan posvećen mrtvima, i mi, slaveći svoje uskrsnuće, sjećamo se zahvalni svih onih, koji su nam ga pripravljali, i koji su ga očekivali, ali ga, tužni nijesu dočekali... Dubrovčani! naši prijatelji i naši neprijatelji paze na nas da vide jesmo li dostojni ove slobode zlatne... Dubrovčani! veselite se: imate za što, imate čemu! Jugoslavija je gotova, budimo samo svi pravi Jugoslaveni! Postostručimo glave, da za nju mislimo, ruke da za nju radimo, prsa da je branimo, srca da je ljubimo... Upravo u ovom gradu, koji je vazda gojio ljubav k slobodi i narodnom jedinstvu; s ovoga mora koje još pamti moćne Tomislavove lađe i ponosne drijevi Svetog Vlaha, treba da se sa svake kuće i svakog našeg broda vije ovijeh dana ponosno zastava ove naše slobode, mlade i jake Jugoslavije...«

(proglas Odbora Narodnog vijeća dubrovačkom građanstvu prilikom proglašenja Države SHS, 2. studenog 1918.)

»Od najmanjeg sela do najveće varoši u Dalmaciji popovi igraju glavnu ulogu u političkijem intrigama. Oni su predsjednici mjesnih školskih vijeća, oni ustanovitelji narodnijeh čitaonica, oni propovjednici hrvacke ideje s otara, oni blagajnici općinski, oni vijećnici, oni zastupnici... oni sve! Mi kao katolici srpske narodnosti morali bi se radovati ovom orijaškom napretku činovnika duhovne vlade; ali nastaju nam dva kobna pitanja: rade li oni kao popovi ili kao svjetovnjaci? ... Zar se popovi motaju u mantijama da postanu zastupnici i žurnaliste, zar im se striže kosa na tjemenu, da s otara proklinju sve što nije hrvacko? Hrvati se preporučuju parocima, a paroci zovu pobožne na misu i tu ne samo preporučuju svoju stranku, ali ocrnjivaju protivnu... A rade li kao svjetovnjaci? Promislimo li na tri stranke, hrvacku, srpsku i autonomnu i onda će mo doći na tačan odgovor. Neki popovi jurišaju na Autonome i to ovako: Neprijatelji su naši jer su Italijanci digli sv. ocu Rim, to je obrana hrvacka po selima. A u varošima, gdje baš ne mogu neke ludosti govoriti: Neprijatelji su naši Autonomi jer teže preko Adriatika, što se tiče Srba, tu su im na ruci još bolja sredstva. Srbi su protivnici naše vjere, jer su pravoslavni. Do duše u Dalmaciji je na 100 Srba 78 katoličkijeh, do duše Dubrovnik je skroz katolički grad, do duše što god je učenijeh u našem krilu to je srpske narodnosti, ali to ništa ne vrijedi. Jer u selu mogu prodati pet za deset. Srbi teže izvan državnih granica, ma da smo uvjereni da tijem potvorama ne će vjerovati ni u Zadru ni u Beču, jer dosta je da se spomenu kako je prolivena srpska krv obranila Austriju u teškijem vremenima od davnine pa sve do Rajačića i Jelačića Bana.«

(srbokatolik Antonije Stražičić o kleronacionalizmu, Radnik, 8/1887.)

»Prigovaraju napokon da smo mi katolici Srbi nehajni za naš vjerozakon i skloni pravoslavlju. To nije istina, a evo tome i dokaza. Mi se tvrdo držimo našega vjerozakona. U njemu smo odrasi, te smo se i razlogom osvjedočili o njegovoj istini nepobitnoj. U tom smisu mi smo apstraktno i dogmatički nesnošljivi, i ta je nesnošljivost bitni uvjet svakog vjerozakona, e se ne može ujedno vjerovati i nevjerovati istu stvar. No pošto pojam vjere ne da se po svojoj naravi spojiti sa pojmom ma koga posrednog ili neposrednog nasilja; i, pošto djelo vjerovanja, da se takvim uzmože uprav nazvati, i da bude zbilja zaslužno, mora biti najslobodnije od svijeh djela na svijetu; neograničena snošljivost u praksi, nužna je posljedica, koja se izvagja iz samog pojma, to jest iz same bitnosti vjere. Mi za to priznajemo našoj braći pravoslavnoj potpunu slobodu vjere bez da, s razloga gori navedenih, dogjemo ni za dlaku u sukob sa našom nesnošljivosti u dogmima, buduć da jedna tih stvarih, ne samo s drugom ne stoji u protuslovlju no je uprav nužno pretpostavlja. Pa za to i cijenimo da nas razlike vjere nemaju ni pošto rastavljati u prirodnim težnjama k narodnom jedinstvuj, te će mo nastojati da tome svetome cilju upravimo sve naše sile, na temelju jednakog prava svakom obziru, a osobito u obziru vjere. A inače, u koliko se tiče naše posebne savjesti, mi se držimo nauke pradjedovske, te smo tvrdo osvjedočeni, u suglasju sa riječima čuvenog Mazzini, da nije pravi čovjek ko je bez vjere, a da je manje nego čovjek ko je ima, a izpovijedat je ne smije. I ako često sveštenici, kao slobodni ljudi, duboko su u grijehe svakovrstne zabrazdili i u sablazan uveli prostu svjetinu; mi se za to ne sablaznimo niti i za trenutak dvojismo o unutrnjoj kreposti i dobroti crkve; koja i iz samih zločina nje služitelja, umije na svrhu izvesti plodove općega dobra i čovječanskoga napretka. Pošto Duh sveti sigje megju Apostole pod oblikom jezika gonjenih, te oni zboriše sve jezike svijeta, bi pravo naroda svečanim i očitim načinom priznato po hristotoj volji. A riječi Hristovoj, svemogućoj, ne mogu se oprijeti oholi osvojitelji zemalja, ni premudri diplomati, a još manje sveštenici gospodnji, koje dužnost osobito veživa da je čuvaju vjerno i da je smjelo proglasuju. Hristjanskom i katoličkom društvu pripada dakako pravo da se zauzme za način kojim se izvršava politička vlast, i da je uredi tako da rad svoga djelovanja bude odgovorna ne samo pred Božijem, no i pred sudom javne savjesti...«

(Glas dubrovački, 3/1885, 18/19.)

»Oslobodio te Bog: koze mljecke, gubavca lastovskoga, bodula korčulanskoga, mazge rćanske, djife stonjske, hondelja konavoskoga, liske slanjskoga, torbe majkovske, bokare dubravske, praca brsečkoga, mahrame trstenske, fesa kliševskoga, časti oraške, počelice zatonjske, saruka osočkoga, ribara riječkoga, brodara gruškoga, kamatnika župskoga, rešeta cavtajskoga, zdravlja kalamotskoga, stana lopujskoga, klobučine šipanjske, gola turčina, mlada domaćina, čoeka bez brka, žene brkate, gladna gospara, molitve prosjačke, istine trgovačke, pravde popovske, zlobe fratarske, a nada sve neka te oslobodi Gospodin Bog sinjorije dubrovačke, vraga pakljenoga!«

(Litanija (izrijeka) dubrovačka objavljena u časopisu Srđ)

»Došli smo vam kolendati, vaš'jem dvorim fale dati, u našega gospara prid dvore, pjevajmo, braćo, do zore. Visoki su ovi dvori, pod njima su zlatni tori. U našega gospara, i ost. A u njima golubica naša dobra domaćica. U našega... Gosparu će ona r'jeti da mi n'jesmo baš prokleti. U našega... Da smo pravi kolendari, dubrovački leri stari. U našega... Pak mi vele ne iskamo, od mala se kontentamo. U našega... Malo smokav' i oraha, er nam bura špaz'jem maha. U našega... I mantale i priklicu, paka uz to i kapljicu. U našega... Er sve dobro s nami biće, samo da se zubim miče. U našega... Ne bude li paka ništa, er su tvrda baš godišta. U našega... Tad nam dajte staru užancu, kolendarsku svu ufancu. U našega... Zamotajte u knjižicu, i bacite niz ulicu. U našega... Il karantan il dva d'nara, kako vam se bolje uspara. U našega...«

(Dubrovačka kolenda s početka 19. stoljeća objavljena u časopisu Srđ)

Utemeljitelju hrvatskog nacionalizma Anti Starčeviću majka je bila pravoslavna kršćanka, a sam je bio žestoki protivnik katoličkog klera. Utemeljitelj ekstremnog hrvatskog nacionalizma iz kojeg je iznjedren Ustaški pokret bio je judaist Josip Frank. Poglavnik NDH Ante Pavelić odrastao je u većinski islamskoj sredini, a supruga mu je bila judaistica. U Zagrebu je dao izgraditi džamiju s četiri minareta, te je pokrenuo osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve. Oko 30% Ustaške vojnice činili su bosanski muslimani. Jedine tri džamije na ozemlju današnje Hrvatske su ona u Zagrebu izgrađena zahvaljujući Paveliću, ona u Gunji na samoj granici s BiH i ona u Rijeci izgrađena ove godine. Od svih generala NDH njih 28 ili 21.4% bili su judaisti. To su: Hinko Alebanda, Ladislav Aleman, Edgar Angeli, Emanuel Balley, Oton Ćuš, Julije Fritz, Josip Gramberger, Ferdinand Halla, Dragutin Helbich, Đuro Isser, Oskar Kirchbaum, Rudolf Kraus-Tudić, Rikard Kubin, Josip Metzger, Milan Miesler, Milan Praunsperger, Julio Resch, Dragutin Rumler, Julio Sach, Julio Simonović, Nikola Steinfel, Ivan Šnarbek, Ivo Šnur, Josip Šolc, Kvintijan Tartaglia, Rudolf Wanner, Mirko Zgaga i Božidar Zorn. 10 generala NDH (7.63%) bili su pravoslavni kršćani: Milan Desović, Đuro Dragičević, Fedor Dragojlov, Đuro Gruić, Jovan Iskrić, Mihajlo Lukić, Lavoslav Milić, Dušan Palčić, Zvonimir Stimaković i Milan Uzelac. Tri generala NDH bili su muslimani: Junuz Ajanović, Salko Alikadić i Muhamed Hromić. Katolika je bilo 90. Zaključno, po nekim dosadašnjim tvrdnjama, prema vjerskoj pripadnosti ustaških i domobranskih generala (ne ulazeći u raspravu o njihovu istinskom uvjerenju ili tek formalnoj pripadnosti) rimokatolicima se izjašnjavalo njih 90 (68.7 posto), judaistima 28 (21.4 posto), pravoslavnim kršćanima 10 (7.6 posto) i muslimanima 3 (2.3 posto). Hrvati muslimanske vjeroispovijesti na visokim položajima u NDH... Dr. Osmanbeg i dr. Džaferbeg Kulenović bili su dopredsjednici Hrvatske državne vlade, a ing. Hilmija Bešlagić, dr. Mehmed Alajbegović i dr. Meho Mehičić njezini podvladonosci. Asim Ugljen bio je predsjednik Vrhovnog suda NDH. Ademaga Mešić bio je doglavnik, a prof. Alija Šuljak (HSS) poglavni pobočnik u Glavnom ustaškom stanu, uz druge više ustaške dužnostnike Dr. Ismetbeg Gavran Kapetanović bio je drugi dopredsjednik Hrvatskog državnog sabora i veliki župan Vrhbosne (Sarajevo), Avdo Abdulah Ferizbegović veliki župan Velike župe Usora i Soli u Tuzli, Husein Alić veliki župan Velike župe Sana i Luka u Banjoj Luci, a Mesud Kulenović (HSS) saborski bilježnik, dok su ukupno 15 Hrvata muslimana bili članovi Hrvatskog državnog sabora. Prof. Hasan Šuljak (HSS) bio je hrvatski poslanik u Budimpešti, a dr. Salih Baljić obći poslanik u Ljubljani. Trenutačni predsjednik Hrvatske je agnostik, a predsjednik vlade ateist. Toliko o neodvojivosti hrvatstva od katoličanstva. --August Dominus (razgovor) 20:06, 21. studenog 2013. (CET)

Slijedi tekst jednog hrvatskog guslarskog spjeva Željka Šimića koji opisuje operaciju Oluju. Spjev je nastao neposredno nakon događaja 1995. godine. Pošto je teško kemijskom olovkom pratiti glas moguće su male pogrješke. Gdje nisam pohitao riječ(i) stoje tri točkice.

Željko Šimić - Bjež Srbine dolazi "Oluja" (1995)

Eeeeeej u tisuću devete stotine devedeset i pete godine na četvrtog kolovoza biše nek hrvatska povijest to zapiše. Ej još žarko sunce ne izađe, njen predsjednik Banskim dvorim sađe. Pa doziva doktor Tuđman Frane Gojka Šuška ministra obrane. Ej Gojko Šušak ruko desna moja znaš kakva je obaveza tvoja. Takozvana Martića Krajina mora hitno bit oslobođena. Evo četuri godine me pati po cilu noć ne mogu zaspati. Da mi šaka hrvatskih Srbalja domovinom mojom sad upravlja. Vijest prenesi stožeru glavnome o postupku veoma hitnome, neka hitno dođe starešine i stožerske vođe. Ej nema pogovora izvršit se mora. Još ni zora a kamoli dana, sav je stožer stigo do Tuđmana. Sijedi starac naočale skine, mrki pogled da mu bolje vide, te postroji svoje generale, nema mrdat svakom oči stale. Ej što poče govoriti ništa od vas ja nemam sakriti. Draga braćo hrvatski vojnici čas je kucno domovini majci. Ili ćemo izginut u boju ili spasit domovinu svoju. Sami znate četiri godine otkako je zločinac Srbine jedan dio domovine naše s ljutom vojskom kad okupiraše. Sad moramo ovo pokušati da se majci domovini vrati. Ej mirnim putem nikako ne ide, to cijeli svijet i Hrvatska vide. Sad smo jači neg smo ikad bili srpskoj treba oduprit se sili. Takozvana Martića Krajina mora biti u našim rukama. Sedam dana za ovo imate ništa više zapovid primajte. Onaj Srbin ostat ovdje smije koji ruke krvavio nije s ovim ću ih upoznati hitno il će ostat il ić nije bitno. Tko ostane nek se u nj ne dira, tako naša zapovid... Al u grobu nek mu znade nana taj će priznat kunu i Tuđmana nek mu znade i otac i keva Hej, Slaveni više se ne pjeva. dajem riječ u ve teške dane Gojku Šušku ministru obrane. Ej mili Bože da je kome čuti kakve riječi ministar uputi. Draga braćo hrvatski vojnici s vama je Bog i mi vrhovnici. Ja sam lani u Sinju drevnome obećao rodu hrvatskome. Ej zakleo se i Bogom i majkom i sa našim državnim barjakom dogodine kada bude slava Sinjska alka kad se održava. Tolko ćemo Srbe otjerati njihov top nas ne će moć gađati. Oko Sinja grada viteškoga niti ima topa srpskoga. A i to vam još moram kazati otkada me porodila mati nit sam znao ni smio lagati. Jerbo tako Hercegovke naše svoju dicu uvik odgajaše. Momci moji to trebate znati da ja ovo ne smijem slagati. Zato spremno sada su prilike udarite hitno na četnike. Srpskih gladnih ne boj se vukova ima Tuđman praha i olova. Ima Frano elitne satnije ne boje se čitave Srbije, a kamoli šake ušljivaca što nam prite s Knina i Plitvica. Ljuta zmija nazvana Krajina glava joj je usred grada Knina. A kada se zmiji glava stuče ni rep više za njom se ne vuče. Ej vi svi znate šta vam ovo znači sad udrimo kada smo najjači. Još Pašalić Ivić mi poruči juče ništa da se ne odluči. Sa Srbima u Ženevi gradu za svaki mir izgubismo nadu. Ne treba nam s njima tražit prava ljutoj rani treba ljuta trava. Govoriti više nemam kada povijest naša započinje sada. Sve je spremno odluka je pala Hrvatska nas majka je pozvala od sjevernog do južnog sektora Krajina se oslobodit mora. A čitava ta operacija ne zove se Bljesak već Oluja. Ej glavni stožer izda naređenje poče borba za oslobođenje. Mili Bože kakva je to rađa kad se svoja kuća oslobađa. Kakav moral svaki čovik ima kad ognjište svoje zauzima. Ej domovina svakom svoja draga naročito kod kućnoga praga. Ej četnik Martić usred grada Knina izvadio srčanih durbina te pogleda sa zapada bila gdje hrvatska primiče se sila. Zatim baci durbin i dilicu osta momče pade na stražnjicu. Svekoliki srpski narod zove i riječi im progovara ove. Ej bižmo jadni iz Krajine naše Tuđmanove dolaze ustaše. Pa ga pita Milan Babić paša kolko ima u Frane ustaša. Srpski narod triba spašavati otpor triba ustašama dati. Ej Martić veli Bože oslobodi kolko danas ustaša on vodi. Da smo se svi u sol pretvorili ne bi ustašama ručak posolili. Kolko ima u Krajini hrane još je više ustaša u Frane. Popili su i kamen i travu ne ćeš živu iznijeti glavu. Opet pita Martiću Milane daj vidiš li tehniku u Frane. Vidio sam jadna li ti nana ta tehnika ustaše Tuđmana kako su se za ovo spremili Velebit bi u more turili. Srušila bi svu Srbiju sine kamol ne bi to malo Krajine. Jer topova teške haubice više ima neg Krajina dice. Spremiše se brate za ovoga ni NATO im ne bi ništa moga. Zato ništa ne pitaj me sada nego bježi dok još imaš kada jer je vojsku Tuđman izvježbao ej Hrvatskoj je svaki priseg dao. A ništa im poginuti nije sad su jači od nas i Srbije. Ostavljajmo tehniku i blago nek svak bježi kuda mu je drago. Otpor dati koliko tko može nek svak bježi dok je zdrave kože. Kaži Risti, Savi, bratu Jovu domovinu da napušta ovu. Jer tako mi slave i sreće Krajina nas više vidjet ne će, od nas niko ne će da je vrati, sada hitno ja moram bježati.

Eeeeeej u to vrime hrvatske satnije na četničke udriše delije. Zavladaše puške i strojnice zaurlaše teške haubice, zrakoplovi po nebu paraju, smrtonosne ... bacaju. U Krajini ... se digao nasta jauk kaos i pakao. Artiljerijska kad otpoče bitka stade lelek Martića četnika stade lelek stoke i živine stade lelek čitave Krajine. ...stoji rika jer Krajina osta bez četnika na trideset mista u Krajini... Biži četnik kao bez uzglavlja a ustašam Krajinu ostavlja. Ne prođoše ni dva dana borbe Tuđmanove elitne postrojbe usred grada Knina uniđoše i hrvatski barjak tu staviše. Eto vraže ni blizu kod Knina nigdje živa pronaći Srbina. Samo neki živi su ostali što se vojsci hrvatskoj predali a i njih će Tuđman prigledati i viditi jesu l za ostati. Ej Bože mili ko bi reka lani da će ovaj kraj okupirani kod onlike Martićeve buke biti vraćen u hrvatske ruke. Ali braćo sve što ti je tuđe teško može čuvati oruđe. A Hrvatska vojska ne sustaje već polako stalno napreduje ide dalje ciljeve pogađa zauzeta mjesta oslobađa. Preko Knina, hrvatskog Gračaca, Korenice te Slunja i Lapca preko Dvora, Petrinje i Gline ovdje mjesta nema ti Srbine. E još Kijevo, Drniš i Vrlika tu četnika ne ćeš nać za lika. Preko Slunja sve do Rakovice Franine se čuju jedinice te se vojska Tuđmanova srela kod mjesta Tržačkih Raštela sa Mujagom, Alijom i Husom i sa petim bosanskim korpusom. A Benkovac i sav sektor južni napustiše martićevci tužni. Osamdeset i četiri sata trajao je napad u Hrvata za to vrime sva SAO Krajina bez četnika ostade Srbina. Ej kako četnik ima brzu nogu reportiri uhtit ga ne mogu, tko je htio moga je ostati i ne bi ga dirali Hrvati. A tko nije nek ga srića prati ne će za njim plakati Hrvati. Ne znam šta će sa Tuđmanom biti hoće li i on... Ako bude slučajno plakati pomoć ću mu suze obrisati. E tako dana kolovoz šestoga u povijesti našoj pisanoga kad general vojnik Tuđmane obavijesti novinare strane a i naše što prisutni biše da Krajina ne postoji više. Nit Krajine niti li Martića, Zelembabe niti li Babića. Samo čuješ di kojeg slavuja poštedi ga Franina Oluja. Ej u Krajini taka je prilika mrtav leži četnik do četnika. Šajkača je na njem kapa zvana ćirilicom sva je ispisana. Još kokarda na njoj prišivena kralja Pere to je uspomena. Ej kralju Pero migni se u grobu pa pogledaj četničku seobu. U Krajini nema ti ih više ćirilicom ovdje se ne piše. Karadžiću ti Radetu javi pozdravi ga... Još poruči Milošević Slobi kako Frano četnike... Napasmo vam bijednu naciju da potpiše i kapitulaciju. Dvadest prvi korpus u Krajini što je bio ostao jedini devetoga kolovoza biše kad sramotno al korisno biše. Tošo Pejić, Bulat Čedomire, obojica pravoslavne vire, naš general zvani Stipetiću te ministrov pomoćnik Moriću, neka Srbi i Hrvati znaju srpska vojska potpisa predaju. Ej da Krajina ne postoji više istog dana i sprovod joj biše. Sad Hrvati od mora do Drave po selima i gradovim slave još ostade taj istočni dio što mu Gojko Šušak zapritio. S pomoć Boga i sa malo sreće Srbin u njem božićati ne će. Dan poslije kada je Knin pao Franjo Tuđman u njeg je stigao popeo se gradu na tvrđavu da bi u njem uveliča slavu. Posle toga u Zagreb se vrati gdje mu slavlje spremiše Hrvati. U Zagrebu usred Lijepe naše Tuđman Frani pjesmu zapivaše oj Tuđmane dragi poglavare, kad ćeš stići u Ravne kotare? Kad ćeš stići do Splita lipoga priko Knina grada kraljevskoga. Odgovor je stigao od Frana u Split stižem za desetak dana. Tako rujna dvadeset i šestoga iz Zagreba grada hrvatskoga vlak polazi strojovođa goni zaklapaše na pruzi vagoni. Tuđman ide s Ankicom suprugom popravljenom preko Knina prugom. Preko Knina sve do grada Splita gdje ga mase dočekaše svita. S njime idu u zagrljaj bratski vrhovnici najviši hrvatski. Gdje god stanu tu se pjesma ori trobojnica hrvatska vihori. A u Splitu di uveče stiže čitavi grad na noge se diže. Dočeka ga staro i nejako svak mu piva di si naša majko. Ej zahvali se Tuđman Dalmaciji i čitavoj hrvatskoj naciji. Draga braćo Dalmatinci moji Dalmacija hrabre vas odgoji vaši borci nek me sada čuju što činiše Bljesak i Oluju. Blago majci koja ih rodila i hrvatskoj zemlji poklonila plavi Jadran slobodan je sada prijetnje nema od Krajine vazda. Svaki četnik iz nje je uteka nigdje više nema ga za lijeka. Dok je mene i dragoga Boga kroz Knin ne će proć četnička noga. Tražite me kad bude potreba zbogom moram hitno do Zagreba. A istočni dio zemlje naše što četnici nam okupiraše s vama skupa i sa milim Bogom ja sam u njem već sa jednom nogom. A nadam se za Novu godinu imat ćemo cijelu domovinu. --August Dominus (razgovor) 15:44, 18. prosinca 2013. (CET)

Godinu dana nakon kraja svijeta dokumentirat ću što se o njemu pisalo kako bi se ljudi uvjerili koliko su najavljivanja apokalipse besmislena.

»suncev sustav je na putu oko sredista galaksije usao u elektromagnetski oblak koji emitira supermasivna rupa iz sredista. nalazimo se u njemu vec par desetljeca.

pa kako on djeluje na nas ? djeluje prije svega na sunce i njegovu magnetosferu. u jezgri sunca fuzija je jaca i proizvodi se vise gama zracenja sudaranjem atoma vodika tj vise fotona izlazi s njegove povrsine i oni jace griju sustav. zato danas i imamo globalno zatopljenje na zemlji, na marsu (tamo se topi pol), na veneri (efekt staklenika je sve jaci i atmosfera se grije, venera usporava rotaciju),... da ne nabrajam svi planeti trpe globalne promjene i zatopljenje. sunce je sve aktivnije i baca sve jace oluje, magnetosfera sunca mijenja magnetske polove zemlje.

ostaje pitanje kako su maye i stari narodi mogli to da znaju ? mozemo samo nagadzati jeste da su maye odlicno poznavale mlijecnu stazu, njihov kalendar predstavlja galaksiju sa crnom rupom u sredini, a vrijeme koje ide u krug je zapravo mjesecev kalendar baziran na putovanju suncevog sustava u galaktickom disku ( fenomenalan kalendar ) kako su maye mogle znati da nas u prosincu ceka najjaca sunceva oluja ikad zabiljezena ? ( to je tocno ) kako su mogle znati da ce nam magnetski stit od te oluje u prosincu pasti na nulu ? ( to je isto tocno, magnetskog stita gotov da danas i nemamo )

ova dva pitanja su kraj svijeta. jer ce nas pogoditi oluja, nece biti magnetosfere da je uspori i skrene polovima a dio odbaci u svemir. oluja ce spaliti atmosferu, spaliti ce sve zivo na zemlji.

ali maye su rekle da ce mnogo ljudi umrijeti a ostatak da ce prezivjeti transformaciju. i to je tocno ali jos vise misticno od ovoga do sad.

zasto su digli haarp ? zasto iz aviona ispustaju aluminij i barij u atmosferu ? geoinzinjeringom pojacavaju nasu atmosferu koja pada, kad se haarp ukljuci barij u atmosferi stvara elektomagnetsku radijaciju, a aluminij je reflektira i time stvaraju umjetno magnetsko polje zemlje pokusavaju nas sve spasiti. kako su maye mogle to predvidjeti ? jer rekle su da nece umrijeti svi. da nema haarpa i geoinzinjeringa svi bi umrli u prosincu. ovako ce zemlje NATA, rusija, kina prezivjeti, nazalost siromasne zemlje, samostalne nece jer ce ih spaliti suncev vjetar 21 prosinca

mozemo mi pricati o masonima, robovlasnistvu i svim ne lijepim stvarima ali ipak neko misli na sve nas i hvala im. molimo svi boga da haarp i geoinzinjering uspiju jer prosinac je jeben. naravno birali su izmedzu dva zla jer umjetno magnetsko polje dovodi do potresa i vulkanskih aktivnosti, nepogoda u atmosferi. tako da zelim srecu svima jer mnogi nece uspijeti u prosincu oni znaju gdje ce biti potresi i katastrofe ali o ovome svemu se ne govori jer ne zele da narod panicari

mi smo u NATO savezu i trebali bi proci dobro vise manje«

(Forum.hr)

»Sada postoje fizički, duhovni, a u sve većem broju i znanstveni dokazi koji potvrđuju da se nalazimo pred Velikom smjenom doba... Od sredine 1980-ih traje zastrašujuće povećanje učestalosti Sunčevih baklji i bljeskova rendgenskih zraka... Gregg Braden vjeruje da bi u majanskoj godini transformacije, 2012., Zemljina rezonancija mogla biti 13 ciklusa u sekundi, dok bi njeno magnetsko polje moglo biti na nuli ili vrlo blizu nule... Ne tvrdim da će se Zemlja prestati vrtjeti, samo da Braden sugerira tu mogućnost... Ljudi poput Bradena procjenjuju da će se Zemlja prestati vrtjeti na nekoliko dana prije nego što se počne vrtjeti u suprotnom smjeru... Kad bi se planet prestao vrtjeti, jedna strana zemlje bila bi neprestano osunčana, a jedna stalno u tami, i to je ono za što drevni narodi tvrde da se dogodilo prije više tisuća godina... Sjećam se kako mi je početkom 1990-ih jedan medij prenio kanaliziranu poruku da dolazi dan kad će se činiti da vrijeme prolazi toliko brzo da će to biti zastrašujuće... Dvojica znanstvenika iz SAD-a, Terrance i Denis McKenna, iznijeli su mišljenje da je svemir hologram od 64 vala ili vremenske skale, i da je to razlog zašto imamo 64 heksagrama I-Chinga, 64 kjuča Stabla života i 64 kodona DNK. Njihova računalna raščlamba sugerira da će sva 64 vala istodobno postići najvišu vrijednost 2012. To će sljedećih par godina činiti razdobljem zapanjujućih promjena... Predviđajući stanje u budućnosti, kažu da će se to nastaviti do transformacijske godine 2012., kad će u razdoblju od 384 dana biti više transformacija svijesti nego u svim prethodnim ciklusima zajedno... Dok pišem ove retke ciklus Sunčevih baklji rapidno se ubrzava i kreće prema maksimumu snage i učinka koji će doseći između 1999. i 2002. To nije sama transformacija, ali je dio ubrzavajućeg ciklusa... Prema projekcijama, velike geomagnetske oluje dosegnut će maksimum između 1999. i 2005.; a predviđa se maksimalan broj manjih oluja 2005., kada će Sunčev ciklus 23 ući u fazu opadanja. Procjenjuje se da će najveće Sunčeve baklje ovog Sunčevog ciklusa biti 10 000 puta snažnije od onih opaženih sredinom 1990-ih... Očito je da nas pripremaju za razotkrivanje gmazova, budući da će visoko nabijene energije više frekvencije dramatično povećati broj ljudi koji vide gmazove... Uz strah kao najjače oružje gmazova, plan je kreirati stvarne i inscenirane događaje koji će stvoriti golem strah u godinama koje prethode 2012. To uključuje plan za pokretanje Trećeg svjetskog rata, bilo poticanjem muslimanskog svijeta na "sveti rat" protiv Zapada, bilo korištenjem Kineza za izazivanje globalnog sukoba... Jedan element toga je pomoću satelita s laserima iz mreže "Zvjezdanih ratova" na nebu iznad različitih dijelova svijeta projicirati holografske slike NLO-a, Isusa, Muhameda, Bude, Krišne itd. Sa svakim vjerskim sustavom uvjerenim da je njihov spasitelj stigao, potencijal za goleme vjerske sukobe je očit... Ostali aspekti programa Bratstva, na prijelazu tisućljeća i u godinama prije 2012. uključuju: globalni financijski kolaps radi uvođenja svjetske elektroničke valute; obilje sukoba i terorizma te cijeli spektar drugih događaja režiranih da se zaplašivanjem i demoraliziranjem ljudsku populaciju prisili na bespogovornu servilnost...«

(David Icke, Najveća tajna (1999.))

»Iako još nitko ne zna kako će smak svijeta izgledati, ljudi širom planeta spremaju se za dan kraja svijeta. Neki će kraj prosinca provesti u postojbini Maja u Meksiku, drugi organiziraju lude zabave, a neki pokušavaju za svaki slučaj naći mjesto na kojem bi mogli preživjeti kataklizmu. Zato je planinski vrh na jugu Francuske, Pic de Bugarach, privremeni dom oko 22 000 ljudi koji očekuju da će 21. prosinca upravo na tom mjestu biti spašeni od sigurnog kraja ljudske civilizacije. Lokalni stanovnici primjećuju kako puno njih nosi bijele haljine, a neki se ne ustručavaju ni šetati po okolini skroz goli. Britanska obitelj Peters iz Cornwalla uvjerena je da će jaka sunčeva oluja u prosincu ove godine potpuno paralizirati život na Zemlji, pa je počela pripreme za kraj svijeta. U iščekivanju globalne katastrofe, glava obitelji Larry prikuplja hranu, vodu, plin i deke. Petersi su doma instalirali veliki agregat, osigurali su dovoljno hrane za dva mjeseca, a gaje i desetak kokoši kako bi, kad udari glad, svakodnevno imali jaja. U vrtu iza kuće gaje povrće. Oko 12 000 eura dali su za džip, kojim će se, ako bude trebalo, evakuirati, a nakupovali su i lovačke puške i rezervoar za vodu, kapaciteta 2 500 litara. Za razliku od njih, na jugoistoku Meksika, u središtu teritorija gdje su živjele Maje, pažljivo planiraju proslave koje traju tijekom cijele godine. Meksička turistička agencija očekuje da će do 12. prosinca 2012. regije Chiapas, Yucatán, Quintana Roo, Tabasco i Campeche posjetiti oko 52 000 000 turista, iako obično Meksiko posjeti oko 22 000 000 stranaca.«

(Vijest uoči 21. prosinca 2012.)

»Poprilično smiješna, za neke možda i zastrašujuća, priča širi se svemrežom s tvrdnjom da će numera „Gangnam Style“ označiti kraj svijeta. Ovoj tvrdnji ide u prilog i navodna Nostradamusova izjava o kraju svijeta: „Jednog mirnog jutra, kraj će doći. Kada na rasplesanom konju broj krugova bude 9. “ Ova apokaliptična priča širi se svemrežom s tvrdnjom da je Nostradamus predvidio mirno jutro, rasplesanog konja i 9 nula koje će voditi ka apokalipsi. Tvrdnje o smaku svijeta podstaknute su činjenicama da je Južna Koreja poznata kao „zemlja jutarnjeg mira, “ da Psaj izvodi ples konja i da bi video uskoro mogao dostići milijardu pregleda, odakle bi dobili 9 nula. Mnogi čak vjeruju da će video ovu brojku dostići 21. prosinca 2012. godine što bi išlo i u prilog tvrdnjama Maja o smaku svijeta.«

(Vijest uoči 21. prosinca 2012.)

»Mislim da je logično da će nam 21 prosinca magnetosfera biti na nuli.

Isti dan (i sama nasa je potvrdila) Sunce baca oluju još neviđene jačine. Možemo li se nadati da će nas profulati ? Ne ! Zašto ? Svakako da će je baciti kontra od galaktičkog diska u smjeru prema nama jer čemo biti u poravnanju.

Dakle, prvo slijede poplave a zatim vatra. 21. prosinca oluja kreče prema zemlji, njena brzina će tad biti velika. Već nakon 8 do 9 sati oluja udara u zemlju. Nestaje struje i signala (to će biti navečer oko 18 sati). 19h svi sateliti iz orbite se ruše na zemlju 20h nema noći i neče je biti, dan je. Nebo poprima narančastu boju, oluja počinje uništavati atmosferu. 21h život ostaje bez potrebnih plinova u atmosferi, ništa strašno jer će nas prije toga pokositi val energije sa sunca velikom brzinom pa nečemo stići ni trepnuti okom prije nego se transformiramo u novu dimenziju

21:30 ostatk onoga na zemlji zahvača vatra.«

(Forum.hr)

--August Dominus (razgovor) 20:24, 21. prosinca 2013. (CET)

Tekst iz 2005.

1. Čovječanstvo i planeta Zemlja trenutno prolaze kroz velike promjene i pomak u svijesti i percepciji realnosti.

2. Civilizacija Maya u Centralnoj Americi bila je najnaprednija civilizacija u usporedbi s vremensko/tehnološkim znanjem. Njihov glavni kalendar je najtočniji na planeti. Nikad nije pogriješio. U stvari, imali su 22 kalendara ukupno, pokrivajući mnoge cikluse vremena u univerzumu i našem solarnom sistemu. Neki od tih kalendara će tek biti objavljeni.

3. Majanski peti svijet je završio 1987.g. Šesti svijet počinje 2012.g. Dakle, mi smo trenutno "između svjetova". To vrijeme oni zovu "Apokalipsa" ili otkriće. To znači da će realna istina biti objelodanjena, odnosno otkrivena. To je također vrijeme za nas da poradimo na "našim stvarima" individualno i kolektivno.

4. Majanski 6. svijet je zapravo prazan. To znači da je na nama, kao kreatorima ( ne jedinim ), da počnemo kreirati novi svijet i civilizaciju koju sada želimo.

5. Maje su također rekli da ćemo do 2012.g.- - odbaciti tehnologije koje sad poznajemo. - odbaciti vrijeme i novac. - ući u 5. dimenziju poslije prolaza kroz 4. dimenziju. ( 5. dimenzija je u stvari 4. denzitet ) - planeta Zemlja i solarni sistem će ući u galaksijsku sinhronizaciju sa ostatkom Univerzuma. - naša DNA će biti "unaprijeđena" ( ili reprogramirana ) iz centra naše galaksije. ( Hunab Ku ) "Svatko na ovoj planeti mutira. Neki su svjesniji od drugih. Ali svakome se to dešava." - Vanzemaljska Misija Zemlje.

6. 2012.g. ravnina našeg solarnog sistema će se izjednačiti sa ravninom naše galaksije, Mlječnog Puta. Taj ciklus traje 26000 godina od početka do završetka. Virgil Armstrong također govori da će se druge dvije galaksije izravnati sa našom u isto vrijeme. Svemirsko događanje!

7. Vrijeme se u stvari ubrzava ( ili raspada ). Tisućama godina Schumann-ova rezonancija ili puls ( kucanje srca ) planete Zemlje je bila 7,83 ciklusa po sekundi, vojska je to uzimala kao vrlo pouzdanu referencu. Međutim, od 1980.g. ta rezonancija polako raste. Sada je preko 12 ciklusa po sekundi ! To znači da je to ekvivalentno s vremenom od manje od 16 sati po danu umjesto "starih" 24 sata.

8. Za vrijeme Apokalipse ili vremena "između svjetova" mnogi ljudi će iskusiti mnoge osobne promjene. Te promjene će biti mnogobrojne i varijabilne. To je sve dio onoga radi čega smo ovdje da bi to doživjeli i iskusili. Primjeri mogu biti razni, od prekida nekih veza, seljenja na druge lokacije, promjena posla, pa sve do promjena u načinima razmišljanja, promjena DNA ( vraćanje neaktivnih dijelova natrag u funkciju ),...itd.

9. Zapamtite, u svakom danom momentu mi radimo male ili velike odluke. Svaka odluka je bazirana na ljubavi ( ljubav ne kao kemijska reakcija našeg tijela, već pravo značenje ljubavi = svjetlo = znanje ) ili strahu ( mrak = suzbijanje znanja = manipulacija ). Odaberite ono što vam dolazi iz vaše intuicije, ne intelekta, slijedite vaše unutrašnje želje. Prilagodite se.

10. Misaone forme su vrlo važne i utječu na naš svakodnevni život. Mi stvaramo našu realnost sa našim mislima. Ako mislimo negativno o drugima, to ćemo i privući. Ako pak razmišljamo pozitivno, privući ćemo pozitivne ljude i događaje. Dakle, budite svjesni svojih misli i eliminirajte nepotrebne negativne ill osuđujuće misli.

11. Budite svjesni da je većina medija kontrolirana od strane manjine. Koristite moć rasuđivanja! Potražite sakrivene motive i planove. Zašto je baš ta informacija dana vama? Što je "njihov" stvarni plan? Da li je to slučaj problem-reakcija-solucija? Da li "oni" kreiraju problem da bi vi reagirali i zahtjevali rješenje tog problema, pa će vam "oni" ponuditi njihovo rješenje? Rješenje je ono što su "oni" na početku i željeli!

12. Zapamtite da se gotovo ništa ne dešava slučajno. Svi događaji su isplanirani od nekih agencija ili bilo čega drugog. Ali, unatoč tome, baš je predivno vrijeme za biti "živ" ovdje u ovo vrijeme!!! --August Dominus (razgovor) 20:28, 21. prosinca 2013. (CET)