Suradnik:Etiktov/Nacrt

Turski (ISO 639-3: tur; Türkçe, Türk dili, Türkiye Türkçesi) oguski je turkijski jezik kojim se prvenstveno govori u Republici Turskoj, ali i na prostoru negdašnjega Osmanskoga Carstva te u turskim emigrantskim zajednicama po Europi i svijetu. 2026. je godine među najgovorenijim jezicima svijeta.

Turski karakterizira vokalna harmonija i iznimna aglutinativnost u gramatici. Ima padežne nastavke, ali ne poznaje kategoriju gramatičkoga roda na imenicama. Glagoli su mu obilježeni velikim brojem infinitnih oblika poput infinitiva, gerunda, participa... Vokabular mu je bio pod velikim utjecajem arapskoga i perzijskoga, a kasnije i francuskoga te engleskoga jezika.

Klasifikacija

Turski pripada turkijskoj grupi jezika. Riječ je o jezičnoj porodici koja uključuje jezike kojima se govori od Sibira (jakutski) do Moldavije (gagauski). Turski je dio oguske (južne, jugozapadne) grane zajedno s azerskim, turkmenskim, gagauskim i kaškajskim, a na područje današnje Turske oguska plemena došla su u vrijeme 11. i 12. stoljeća s istoka iz središnje Azije, a osnovali su Seldžučko Carstvo koje je prekrivalo čitavu jugozapadnu Aziju. Međutim, nakon prodora Mongola u 13. stoljeću nestalo je i tako su oguski jezici ostali geografski dosta rašireni.

Turkijski jezici po danas uglavnom odbačenim teorijama pripadaju altajskoj skupini koja bi pak bila dijelom uralo-altajske porodice. Altajski jezici uključuju turkijske, mongolske i tunguske jezike uglavnom zbog dijeljenih tipoloških osobitosti. Danas se često uzima da su sličnosti rezultat dodira u jezičnoj zajednici (sprachbundu), a ne genetskih veza.

Rasprostranjenost

Turskim jezikom materinski govori oko 84 milijuna ljudi (2018.), materinski je jezik 93 % državljana Turske, to jest oko 67 milijuna ljudi (2005.).

Turski se govori u Turskoj, a također ga govore manjine u 35 zemalja. Turski se naročito govori u zemljama koje su nekad (bilo potpuno ili djelomično) bile u sastavu Osmanlijskog Carstva, kao što su Bugarska, Rumunjska, bivša Jugoslavija (naročito na lokalnoj razini u pokrajini Kosovo i Metohija u Srbiji), te u Makedoniji.

Izvan Republike Turske upotrebljava ga 747 000 ljudi u Bugarskoj (2001.), 177 000 na Cipru (1995.), 128 000 u Grčkoj (1976. WA), 200 000 u Makedoniji (1982.), 28 700 u Rumunjskoj (popis 2002.) i 197 000 in Uzbekistanu, Tadžikistanu, Kazahstanu i Kirgistanu.

Postoji veliki stupanj međusobne razumljivosti između turskog i drugih oguskih jezika. Ako bi se ovi pribrojili turskom, broj domaćih izvornih govornika bio bi 100 milijuna, dok bi ukupan broj, uključujući govornike turskoga kao drugoga jezika, bio 250 milijuna.

Većinom se turskim jezikom služi stanovništvo u Turskoj, Turskoj Republici Sjevernom Cipru, Bugarskoj, kao i nekoliko milijuna useljenika koji žive u Europskoj uniji. Broj domaćih govornika neizvjestan je, prvenstveno zbog pomanjkanja manjinskih jezičnih podataka iz Turske.

Službeni status

Turski je službeni jezik u Turskoj i jedan je od službenih jezika na Cipru. Turski je također jedan od službenih ili nacionalnih jezika u Bugarskoj.

U Turskoj je Kemal Atatürk 1932. osnovao Türk Dili Tetkik Cemiyeti (Udruženje za ispitivanje turskog jezika) koje danas postoji kao nezavisno tijelo pod imenom Türk Dil Kurumu (Društvo za turski jezik). U kolovozu 1983. godine, nakon vojnog puča iz 1980. godine, poslije kojeg je uspostavljen vojni zakon, Društvo za turski jezik stavljeno je pod kontrolu premijera države.

Dijalekti

UREDI

Među dijalektima turskog jezika su dunavski, eskišehirski (koji se govori u pokrajini Eskişehir), razgradski, dinlerski, rumelski, karamanlijski (koji se govori u provinciji Karaman), jedrenski (u pokrajini Edirne), gaziantepski (govoren u pokrajini Gaziantep), urfanski (govoren u pokrajini Şanlıurfa [Urfa]) i gojnučki (u selu Goynuk, grad Bolu). Istanbulski je dijalekt osnova standarda.

Povijest

Turski se jezik klasificira u nekoliko povjesnih razdobalja. Granice su najčešće neke velike političke promjene.

• staro anadolijski turski (13. – 15. st.)
• ranoturski (prijelaz iz 15. u 16. st.)
• srednjoturski (17. – sredina 19. st.)
• novoturski (sredina 19. – prijelaz na latinicu)
• suvremeni turski.

Gdjegdje se u turkologiji rabe i drukčije kategorizacije:

• staroosmanski (13. – 15. st.)
• srednjoosmanski (15. – 19. st.)
• novoosmanski (19. i prva tri desetljeća 20. st.)
• suvremeni osmanski.

dolazak

stari anadolijski turski - pisani jezik prvih oguskih plemena u maloj aziji u 13. st.

Osmansko razdoblje

Podrobniji članak o temi: Osmanski turski jezik

U vrijeme Osmanskoga Carstva (ranoturski i srednjoturski period) govoreni i književni jezik udaljavaju se jedan od drugoga sve više i više. Književni je jezik (osmanski, Osmanlıca, Fasih Türkçe) bio obilježen iznimno velikim priljevom perzijskih i arapskih posuđenica (i do 90 %) te utjecajem njihovih gramatičkih ustrojstava. Istodobno je postojao srednje obrazovanih (Orta Türkçe) koji je bio bliži govornomu.

Govorni jezik bio je zapravo kolekcija dijalekata kojim je govorio obični puk, a nazivao se Kaba Türkçe ili Çoban Türkçe.

osmanlije

mladoturci

Jezična reforma

Podrobniji članci o temama: Turska jezična reforma i Öztürkçe

ataturk

kasnije (vokabular)

Fonologija

Pismo

А

B

C

Ç

D

E

F

G

Ğ

H

I

İ

J

K

L

M

N

O

Ö

P

R

S

Ş

T

U

Ü

V

Y

Z

а

b

c

ç

d

e

f

g

ğ

h

ı

i

j

k

l

m

n

o

ö

p

r

s

ş

t

u

ü

v

y

z

Turski se piše uporabom prilagođene latinice koju je Mustafa Kemal Atatürk uveo 1924. kao dio pokušaja da se Tursku osuvremeni. Dotada se turski jezik pisao modificiranim arapskim pismom, a nakon uvođenja latinice upotreba arapskog pisma zakonom je zabranjena.

Gramatika

Podrobniji članak o temi: Gramatika turskog jezika

Turski je aglutinativan jezik, što znači da se nastavci s jednostavnim značenjima nižu kako bi se tvorila kompleksnija značenja. Primjerice, evlerimizdesiniz 'vi ste u našim kućama' sastoji se od ev 'kuća', sufiksa -ler za množinu, -imiz za posvojnost prvoga lica množine, -de za lokativ i glagola biti -siniz na samome kraju.

Rječnik

posuđenice

aglutinacija

idiomi

Vanjske poveznice

• Ethnologue (14th)
• Ethnologue (15th)