Suradnik:Flaminijeruf

Marko Flaminije Ruf:

Rođen 31. prosinaca, 1980. godine u maloj obiteljskoj kući smještenoj na lijevoj obali delte rijeke Axae, na ravnicama Tsai Halduna u državi Uqbar. Još kao dijete poćeo je izražavati naklonost prema književnosti i psihologiji. Onovnu i srednju naobrazbu stekao je u rodnom kraju. Pohađao je Klasičnu Tlönsku gimnaziju, koju je završio među najboljima u generaciji. Sa druge strane, fakultetsko obrazovanje stječe u glavnome gradu Uqbara. 2002 na Uqbarskom Sveučilištu diplomira socijalnu alkemiju. Mogli bi reći da završetak školovanja predstavlja i kraj jednoga razdoblja njegova djelovanja. Do tada mu se pripisivalo nekolicina knjiga. Sve one napisane su u pravovjernoj tradiciji, a njihova radnja većim se dijelom odvija u pokrajni Mlehnas, dok se radnja svega nekolicina pjesama i nekoliko psiholoskih rasprava i članaka odvija u pokrajni Tlön. Već negdje pred zavretak studija javljaju u njegovim se člancima objavljenim pred kraj 2000 i početkom 2001 u 351. i 353. broju Filozofiskih Razmišljanja Tlöna, prema kojima možemo zakljućiti da je raskinuo sa pravovjernom tradicijom i barem dijelom svoga razmišljanja zašao u Matrijalističku herezu. Gotovo odmah nakon završetka studija zbog svoji stavova, ponajprije zbog pozivanja na učenje maga Smerdisa biva, prvo izbaćen sa posdiplomskog studija, da bi ga nedugo potom državni vrh Uqbara, na nagovor njegovih neprijatelja izbagnao iz zemlje.

Članak je preuzet iz trinaestoga izdanja Orbis Tertiusa, svezak 5. strana 273. , sa Tlönskog na Engleski preveo Johannes Valentinus Andreä.

Nakon što sam se našao deportiran iz Uqbara prvotno sam se sklonio kod rodbine u Istočnom Iranu, negdje u jesen 2001, no zbog prilika u susjednim zemljama i okolnih sukoba nisam se ondje osječao ugodno, makar moram priznati kako je ta zemlja sa svojim običajima, kulturom, tradicijom, povjesću i nevjerojatno srdaćnim i toplim ljudima, jedna od najlijepših na svijetu. Pred samu zimu 2001 došao sam kod daleke rodbine u Hrvatsku. Nikada u životu nisam biježao od problema i uvijek sam stajo iz svojih rijeći, tako da mi ni protjerivanje iz domovine nije teško palo, barem dok nisam došao u ovo predziđe zapada. Prvo što mi je postalo oćito jest kako u Hrvatskoj, pa tako i u cijelome zapadnome svijetu ne postoji zvanje Socijalnog alkemićara. Samim time, moja visoka naobrazba pretvorila se u dim, isto kao i moj književni i znanstveni rad. Ipak nisam se predavao, radio sam sitne poslove i uspjevao preživjeti. Isprva sam smatrao da ću se uspjeti prilagoditi novome životnom stilu na koji me natjerala sudbina, no brzo sam počeo uočavati sve mane ovog (zapadnog) sustava, te njegovu inferiornost u usporedbi sa načinom života i vladanja u Uqbaru. Već sam početkom 2002, potpunom igrom slučaja stupio u kontakt sa anarhistički pozemljem, no nisam na njih obraćao pažnju sve do kraja iste godine, kada samo postupno počeli graditi suradnju, koja se uz povremene prekide održala i od danas. Moram priznati kako što vrijeme prolazi sve više osječan čežnju prema domovini. Ćak mi kroz glavu prolaze misli da pokušam neopaženo ponovno ući u Uqbar i posjetiti svoju obitelji i prijatelje. Da, sprem sam se suočiti i sa kznom koja me očekuje ako me ondje uhvate. Ipak uspio sam pronaći Internet, jedan mali dio zapadai koji me podsjeća na domovinu. Zato sam odlučio i surađivati na razvoju ovih web stranica.