Dobrodošli na stranicu za vježbanje.

Molimo, svakako pogledajte uvodni tečaj i stranice pomoći i upoznajte se s osnovama uređivanja prije početka rada na ovoj stranici.

Ovo je vaša osobna stranica za vježbanje, nije članak Wikipedije. Na njoj možete isprobati što ste naučili iz navedenih stranica, ili ju rabiti za pripremu članka koji želite postaviti na Wikipediju.

I za ovu stranicu vrijede pravila Wikipedije, stoga nemojte stavljati sadržaj koji narušava autorska prava, koji je uvredljiv ili napadački na neki drugi način.

Jednostavno, počnite raditi u donjem okviru za uređivanje (ako nije otvoren, kliknite ovdje). Klikom na Prikaži kako će izgledati ispod polja možete vidjeti djelovanje vašeg uređivanja. Nastavite s vježbanjem dok ne budete zadovoljni izgledom stranice. Stranicu možete spremiti klikom na Sačuvaj stranicu i nastaviti rad kasnije.

Prostor za vježbanje

= 126.Domobranska pukovnija

126.Domobranska pukovnija

126. sinjska brigada ( preustrojem postaje domobranska pukovnija ) Hrvatske vojske osnovana je 6. listopada 1991. pomoću oružja TO koje je JNA ostavila nakon povlačenja iz Sinja (2150 cijevi).

Za prvog zapovjednika je bio imenovan Luka Džanko, ali iz nepoznatih razloga on tu funkciju nije prihvatio pa je do dolaska Veselka Gabričevića obranu Sinja organizirao Ante Bilić.

Brigada je brzo narasla do 3000 boraca, opremljenih sa više tenkova i veći broj topničkog i protuzrakolovnog oružja.

Za vrijeme operacije Maslenica interventne skupina iz 126. brigade učestvuje u operacije Peruča skupa sa pripadnicima 16. domobranske pukovnije, interventne skupine 141. brigade, te COOV-a Sinj. U akciji je poginuo pripadnik 126. brigade Ante Buljan ujedno i jedina žrtva operacije.

Kroz brigadu je od 1991. do 1995. godine prošlo preko 5500 boraca.

Pukovnija je prošla mnoga bojišta i sudjelovala u akcijama Zima 94 , Oluja , Ljeto 95 i u mnogim drugim .

Operacija Peruća Tijekom popodneva 27. siječnja 1993. godine srpske paravojne snage grupiraju se u selima Potravlje i Satrić, te oko 16:00 sati upadaju na prostor Peruće, odakle protjeruju kenijske snage UNPROFOR-a i preuzimaju položaje na Alebića kuli. Operacija Peruća izvedena je od 27. do 28. siječnja 1993. godine i izvedena je kao neplanirana. Tijekom operacije Maslenica, pobunjeni Srbi su kao odmazdu za oslobađanje Maslenice minirali branu Peruća.( Neprijatelj prima dojavu iz Sinja (Bosa Rastić) i Splita preko Sime Gajića da će uslijediti napad HV-a ) okvir|desno Zahvaljujući britanskom UNPROFOR-cu Marku Nicholasu Grayu, koji je tijekom kolovoza 1992. godine samoinicijativno u dva navrata pustio vodu kroz pomoćne kanale čime je razina vode u jezeru pala za 4 metra, brana nije popustila, a hrvatske su snage odmah nakon detonacije krenule u oslobađanje brane. Četnici su aktivirali ekspolziv i brana se urušila , no ne onoliko koliko su oni to htijeli i nije bilo velikih posljedica . Naboji su eksplodirali ali brana unatoč teškim oštećenjima nije popustila što je spriječilo katastrofu velikih razmjera. Odmah nakon detonacije postrojbe HV-a su krenule u napadna djelovanja i ubrzo su ovladale kompletnim područjem oko brane Peruća, te izbile na planiranu crtu: Umac - Gornji Kunci - Babića brig. Tijekom izvođenja napadnih djelovanja omjer u ljudstvu bio je 1:3 u korist neprijatelja, dok je odnos u topništvu i oklopništvu bio gotovo izjednačen, s malom prednošću na strani neprijatelja. Neprijatelj je na Vrličkom pravcu imao Ličane, pogranične jedinice milicije i 1. lbr Vrlika, oko 1.500 pripadnika. Poginuo je Ante Buljan, pripadnik 126. brigade. Ivan Buljan je ranjen i zarobljen, a naknadno je razmijenjen. Ranjeni su Damir Vardić, Željko Cvitković i Stipe Bilandžić. U neposrednoj blizini brane, uslijed eksplozije naboja TNT, nekoliko pripadnika TG- 3 je lakše ozlijeđeno.

Zima 94.

Operacija počinje 29. studenog 1994, kada se borbene skupine 126. domobranske pukovnije ubacuju u međuprostor neprijatelja koji ništa i ne sluti. Dan kasnije, 30. studenog 1994. počinju frontalni udari na iznenađene postrojbe bosanskih Srba. Tijekom idućih dana, sve do 7. prosinca 1994. hrvatske snage (7.GBr, 4.GBr, 114. Br. i 80. dp. 126.dp) u krajnje nemogućim, zimskim uvjetima surove mećave uspijevaju ovladati visovima Dinare i toga dana dolazi do stabilizacije bojišnice na Dinari.

Skok 1

Operacija Skok 1 je bila jednodnevna akcija HV-a i HVO-a, kada su Srbi 7. travnja 1995. ponovno poraženi na Dinari. Oslobođeno je dodatnih 75 četvornih kilometara. Hrvatske su se snage proširile bočno, prema zapadnoj strani, pa je time sigurnost postrojbi na Dinari postala stabilnija, a posebice sigurnost Livanjskog polja

Cilj operacije Cilj provedbe operacije je bio zauzeti povoljnije položaje na Dinari u područjima Crvene Grede i Zelenog Brda, približiti se selu Uništa i selu Cetina te isključiti mogućnost protunapadaja neprijatelja iz smjera sela Uništa. Akciju su provele 126.dp i 7.Gardijska brigada - Pume

Rezultat operacije

Na planini Dinari iznad Knina hrvatske postrojbe oslobodile su područje širine 15, a dubine 5 km, ukupne površine 75 četvornih kilometara. Zauzet je i strateški iznimno važan vrh Veliki Bat iznad sela Uništa s kojeg se mogao vizualno uočiti i grad Knin. HV je stavio pod paljbeni nadzor neprijateljska uporišta na području Uništa i Cetine; pokušaji neprijatelja, koji je djelovanjem topništva iz okruga sela Cetine (teritorij Republike Hrvatske) prekršio Zagrebački sporazum, da u protunapadima vrati izgubljene položaje, nisu uspjeli. Poginuli pripadnici HV u toj operaciji su Robert Rai] pripadnik 14.TRD HV, Tomislav Krajnik iz Lobora u Hrvatskom Zagorju, pripadnik 7.GBR HV i dr.

Važan segment operacija na Dinari bio je zahtjevan i iznimno težak posao probijanja cesta na vrlo nepristupačnom planinskom području putem kojih se na najviše visove Dinare moglo dopremiti teško naoružanje - topovi i tenkovi. Probijanje cesta obavila je inžinjerija HV i HVO-a pod vodstvom generala Ljube Ćesića Rojsa. Time je učinjen kolosalni starteški preokret - do tada nepristupačna planina Dinara postala je glavna cesta prilaza tenkovima HV-a, što će posebno doći do izražaja u predstojećoj operaciji "Oluja".

Skok 1

Operacija Skok 2 je izvedena je od 4. do 11. lipnja 1995. na Dinari i Livanjskom polju. Njome je oslobođen dodatni prostor od 450 četvornih kilometara te je pod nadzor stavljeno cijelo Livanjsko polje. Otad se mogla nadzirati i Cetinska dolina te Vrličko polje, kao i dio Glamočkog polja te put Glamoč-Bosansko Grahovo.

Cilj operacije

Cilj provedbe operacije je bio razbiti neprijatelja na smjeru koji vodi prema Bosanskom Grahovu i staviti pod kontrolom dalekometnog topništva Bosansko Grahovo i Glamoč.

Hrvatske postrojbe

4. Gardijska brigada 126. domobranska pukovnija 1. Hrvatski gardijski zdrug 3. Gardijska brigada HVO-a Specijalne postrojbe MUP-a 7.Gardijska brigada HV

Oluja

Operacija Oluja (4. kolovoza − 7. kolovoza 1995.) je velika vojna operacija u kojoj su Hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana područja pod nadzorom pobunjenih Srba, na kojima je bila uspostavljena paradržava Republika Srpska Krajina bez ikakvog međunarodnog priznanja. Operacijom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij osim istočne Slavonije. Oluja je uz Bljesak ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. U operaciji je oslobođeno 10.400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske.

Za vrijeme Oluje 126.dp izvodi pomoćni udar sa Dinare na Uništa .

Ljeto 95

126.dp ulazi u Drvar .

Zapovjednici brigade / domobranske pukovnije

brigadir Veselko Gabričević pukovnik Ivan Gašpar brigadir Rahim Ademi bojnik Zdravko Škrapa bojnik Matko Rogulja satnik Ante Kotromanović Nikola Tokić