Suradnik:Modern~hrwiki
TIJEK BOŽJE OBJAVE MUHAMMEDU IBN ABDULLAHU A.S. (alejhisselam - neka je na njega mir i spas)
KUR'AN
Kur'an je sveta knjiga muslimana. U njoj se definitivno definira islamski vjerozakon - šerijat. Šerijat je skup islamskih normi koje potpuno oblikuju svaki detalj iz vjernikova života.
TIJEK OBJAVE Prva objava koja je kasnije inspirirala na tisuće i tisuće znanstvenika širom islamskog svijeta je bila IQRE - uči, čitaj, proučavaj, naučavaj. To je prvi imperativ u Božjoj objavi muslimanima. Tu se raspoznaje pravo lice islama. U tradiciji postoji prenošenje u kojem se govori o načinu nastupa anđela (meleka) Gabrijela (Džibrila) u donošenju prve objave. To je bio energičan nastup u kojem se naređuje pojedincu da uči, čita, proučava... Sve to u ime Božje. U ime Boga koji poučava čovjeka onome što ne zna. Izrečena je naredba ali odmah zatim i motivacija da se ispuni Božja naredba. Motivacija je Božje zadovoljstvo s onim koji prati taj imperativ.
Nakon toga slijedi mala pauza u objavljivanju. Među povjesničarima postoje različiota mišljenja o trajanju te pauze ali nije važno trajanje pauze već je bitan razlog. Razlog je da se da vremena Poslaniku čije je srce osjetilo bliskost anđela. Trebalo je vremena da se to srce smiri i da u potpunosti prihvati ono što mu se objavljuje. Trebalo je pažljivo pripremiti Poslanika na najzahtjevniju i najodgovorniju zadaću u povijesti čovječanstva.
Jedna od stvari koja se danas prigovara islamu je ekskluziva (tj. mišljenje da samo neki narodi imaju pravo u interpretaciji islama). Drugim riječima, mislim na zatvorenost islama. Taj stav je pogrešan. Univerzalnost islama se ogleda u prvih nekoliko članova islamske zajednice. To su Muhammed, Hatidža - supruga Muhammeda a.s., Ebu Bekr, Alija, Zejd ibn Haris i Bilal ibn Rebbah. Ebu Bekr - bogati trgovac u Mekki. Imao je bogatstvo tako da materijani svijet nije bio njegova motivacija. Za njega je Muhammed a.s. rekao da samo on nije nimalo razmišljao kada mu je Muhammed a.s. ponudio islam. Bilal ibn Rebbah - abesinski (etiopski) rob. Crnac, prvi muezzin (osoba koja poziva na molitvu sa minareta), vrlo značajna ličnost u povijesti islama. Poznat je kao osoba koja je junački otrpjela teška mučenja zbog njegove nove vjere. Zejd ibn Haris - dijete koje je odraslo u kući Muhammeda a.s. ali je bio posvojen. ČAk i kada je došao u kontakt sa svojim ocem, zamolio je oca da ostane sa Muhammedom a.s. Alija ibn Ebu Talib - dijete koje je Muhammed a.s. uzeo kod sebe da bi olakšao svome stricu Ebu Talibu. On je prvi vidio Muhammeda i Hatidžu kako obavljaju molivu i odmah pitao Muhammeda da mu objasni što je to.
Kroz ovih nekoliko ličnosti pokazali smo da članovi islamskog ummeta imaju razne osobine. Razne boje kože, razna materijana stanja, razna obrazovanost, razna dob... Jednostavno, raznolikost koja čini bogatom.
Tijekom prvih nekoliko godina islam je lagano ulazio u pore stanovništa u Mekki i nije nastupila islamizacija već je povijest zabilježila vrlo snažni otpor prema islamu u to doba. Poganski prvaci iz Mekke su mučili, ubijali, tukli muslimane ali nisu znali da je to muslimane samo jačalo jer je nakon svakog problema i mučenja stizala utjeha u kur'anskom dijelu koji je uvijek pravovremeno stizao. To je jedan od odgovora na pitanje : Zašto je Kur'an objavljivan postepeno?
Preseljenje Poslanika iz Mekke u Medinu 622. godine je jednostavno pretvorilo islam u jaku, čvrstu zajednicu sa jasnim granicama. Znalo se da onaj tko je u Medini musliman da je zbilja musliman jer je to bio veliki rizik. Čak i opasnost po život. Muslimanska zajednica je dobila jasne konture sa svojim autoritetom Poslanikom a.s. Jedan od prvih poteza Poslanika a.s. je bilo potpisivanje prvog pisanog ustava u ovakvom obliku u povijesti čovječanstva. Taj dokument je nazvan Medinska povelja. U tom dokumentu se definiraju uvjeti suživota sa Židovima, kršćanima i svim ostalim narodima u Medini.
Nakon hidžre nastupa krucijalno razdoblje u povijesti islama. Još uvijek mlada, muslimanska država trebala se održati na površini pored, u odnosu na brojnost muslimana, superiorne sile poganskih naroda Arapskog poluotoka. Bitka na Bedru 624. godine je nazvana "bitka koja je odvojila istinu od neistine". Važnost te bitke je nemjerljiva. Iako je bitka začuđujuće trajala samo dva sata, utjecaj te bitke na povijest islama je nemjerljiv. Muslimani, na čijoj strani se borilo 313 učesnika, pokazali su da više nisu nekakva beznačajna pojava već pokret koji bi mogao postati ubrzo velika "prijetnja" poganskom društvu Arapa. Jednostavno, nakon Hidžre, još jedna prekretnica.
No, kao i u mnogo slučajeva brzopletost je uzela maha u sljedećoj bici 625. godine na Uhudu. U toj bici je sve išlo po planu i muslimani su pobjeđivali ali tada se grupa strijelaca, iz lakomosti za imetkom, oglušila na strogu zapovijed Poslanika i krenula u sakupljanje plijena. To micanje sa položaja direktno je omogućiloslavnom arapskom iskusnom vojskovođi Halidu ibn Velidu da izvede preokret u bici i dovede muslimane pred poraz. Muslimani su bili blizu poraza ali su se izvukli. To je bila opomena koja je muslimane "prizemljila" jer je u redovima muslimana nastajao optimizam koji je mogao prerasti u bahatost.