Suradnik:Stribør/Stranica za vježbanje
Hiperkapnija () je stanje povišenog parcijalnog pritiska ugljik-dioksida (PaCo2) u arterijskoj krvi i ostalim tjelesnim tekućinama, praćeno viškom ugljik-dioksida u tjelesnim tečnostima. Manji stupanj hiperkapnije nema bitnog utjecaja na organizam oboljelog, jer na to utiče snabdevanje tkiva kisikom, hemoglobinski kapacitet krvi i minutni volumen srca.Arthur C. Guyton Medicinska fiziologija, Medicinska knjiga-Beograd-Zagreb 1990 pp. 729-740
Nivo hiperkapnije na kome nastaju ozbiljni metabolički i klinički poremećaji nije jasno određen (na što umnogome utječe brzina razvoja plinskih promjena i kompenzatorna moć organizma). Vrijednosti -{PaCO2}- od 8 -{kPa}- (oko 60 -{mmHg}-) smatraju se graničnim parametrima zato što je na tim vrijednostima kompenzacijska moć bubrega ograničena i dalji porast (-{RaSO2}-) dovodi do respiratorne acidoze, koja progresira u depresiju ventilacije, anestetičkim efektom (SO2) na centralni nervni sistem sa posljedičnom pojavom kome.Arthur C. Guyton Hiperkapnija U:Medicinska fiziologija, Medicinska knjiga-Beograd-Zagreb (1990). str. 738.
Definicije[uredi | uredi kôd]
- Hiperkapnija ()
Višak ugljik-dioksida u krvi, izazvan povišenim parcijalnim pritiskom ugljik-dioksida (>PaCo2) u arterijskoj krvi i tjelesnim tekućinama.Arthur C. Guyton Medicinska fiziologija, Medicinska knjiga-Beograd-Zagreb 1990 pp. 729-740 pp. 729.
- Hipokapnija ()
Smanjena količina ugljik-dioksida u krvi, izazvana sniženjem parcijalnim pritiskom ugljik-dioksida.
- Akapnija ()
Akapnija se često koristi kao termin da označi hipokapniju, međutim stanje potpune akapnije (tj potpunog manjak ugljik-dioksida u tjelesnim tekućinama) ne postoji za života kao i anoksija (pa je bolji termin za anoksiju anoksemija).
Patofiziološki uzroci hiperkapnije[uredi | uredi kôd]
Glavni uzrok hiperkapnija je respiratorna insuficijencija koja se manifestira kao:
- Alveolarna hipoventilacija pluća : koju karakterizira smanjena, (nedovoljna), ventilacija alveola pluća. Nesposobnost pluća da obavi dovoljnu razmjenu kisika ili kisika i ugljik-dioksida dovodi do hipoksemije ili hipoksemije i hiperkapnije.
- Poremećaj difuzije plinova u plućima: nastaje zbog otežane razmjene plinova na nivou aleolo-kapilarne membrane. Tako nastaje hipoksemički oblik respiracijski insuficijencije koji se javlja u poremećajima difuzije plinova, jer kisik 20 puta sporije difundira od ugljik-dioksida i u parcijalnoj hipoventilaciji kompenzacijska hiperventilacija održava normokapniju ili čak hipokapniju.
- Hiperkapkapnički oblik respiratorne insuficijencije: javlja se u hipoventilaciji kad je alveolarna ventilacija toliko smanjena da ne može dovoljno izlučiti ugljik-dioksid. Tada dolazi do hipoksemije, hiperkapnije i respiratorne acidoze
- Hipoksemiji uzrokuje hipoksične hipoenergozu, poremećaj svijesti i slabost srčanog mišića (miokarda), a terapija kisikom može pogoršati stanje (djelovanjem na karotidni čvor).
Učinak hiperkapnije na organizam[uredi | uredi kôd]
Кada se u alveolama -{PaCO2}- poveća iznad približno 8 do 10 -{kPa}-, dispneja najčešće postaje teška, a kad poraste do nivoa od 11 do 13 -{kPa}-, čovjek postaje letargičan, a ponekad i polukomatozan. Anestezija i smrt mogu nastupiti kad se -{PaCO2}- uveća na 13 do 20 -{kPa}-.
Znaci (simptomi) hiperkapnije:[uredi | uredi kôd]
- Podbuhlost, otečenost
- Smirenje dispneje
- Inverzija sna
- Prestanak kašlja
- Кonfuznost
- Somnolencija
- Znojenje
- Zaboravnost
- Tremor
- Poremećaji srčanog ritma
- Poremećaj krvnog pritiska
- Periferna vazodilatacija
- Poremećaj sluha
- Кoma
Dijagnoza hiperkapnije:[uredi | uredi kôd]
Postavlja se mjerenjem koncentracije ugljik-dioksida u ekspiriranom (izdahnutom) zraku na kraju ekspirijuma posebnim uređajem kapnometrom, što uvijek ne isključuje prisustvo hiperkapnije ako su nađene normalne ili čak snižene vrijednosti ugljik-dioksida u izdahnutom zraku. Zato se obavezno mora pristupiti laboratorijskom određivanju (PaC02) u arterijskoj krvi.
Nivoi plinskih promjena nađenih u krvi koji se označavaju sa kao:
- Lakši plinski poremećaj — RaO2 >60 -{mmHg}-
- Ozbiljni plinski poremećaj — RaO2 40-50 -{mmHg}-
- Opasni plinski poremećaj — RaO2 <40 -{mmHg}-
Terapija hiperkapnije[uredi | uredi kôd]
Sastoji se u snižavanju povišenih vrijednosti ugljik-dioksida, poboljšanjem alveolarne ventilacije i otklanjanjem hipoksije primjenom sljedećih mera:V. M. Varagić i M. Stevanović, Farmakoterapija u pulmologiji, Medicinska knjiga Beograd-Zagreb 1990.
- Uklanjanje hipoksije
Jeda od najznačajnijih mjera koja se koristi u liječenju hiperkapnije je oksigenoterapija kisikom na normalnom ili povišenom pritisku. Primjena kisika je neodložna ako je parcijalni pritisak kisika niži (-{< RaO2}-) od 50 do 55 -{mmHg}-.
- Poboljšanje alveolne hipoventilacije
Primjenom venepunkcije, antibiotika, bronhodilatatora, mukolitika, glikokortikoida, analeptika, može se postići poboljšanje alveolarne hipoventilacije.
- Кorekcija srčane insuficijencije
Primjenom diuretika, kardiotonika, antiaritmika, vazodilatatora medicinskog kisika vrši se korekcija srčane insuficijencije.
Suzbijanje komplikacija[uredi | uredi kôd]
Ako je poznat uzrok koji je doveo do razvoja hiperkapnije terapija se prvenstveno usmjerava prema tom uzroku. U slučaju da primijenjene mere ne daju zadovoljavajuće rezultate pristupa se endotrahealnoj intubaciji i mehaničkoj ventilaciji uz upotrebu specijalnih uređaja (respiratora).Hess DR (2011). Approaches to conventional mechanical ventilation of the patient with acute respiratory distress syndrome"'. Respir Care 56 (10): 1555–72. PMID 22008397
Izvori[uredi | uredi kôd]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Prof. dr V. M. Varagić i prof. dr. M. Stevanović, Farmakoterapija u pulmologiji, Medicinska knjiga Beograd-Zagreb 1990.
- Mathieu, Daniel. 2006. Handbook on Hyperbaric Medicine. SpringerCS1 održavanje: ref=harv (link)
- William P. Fife; Jolie Bookspan. 2004. Textbook of hyperbaric medicine. Hogrefe & Huber Publishers. Seattle.
- Arthur C. Guyton Medicinska fiziologija, Medicinska knjiga-Beograd-Zagreb 1990