Vidi kôd stranice Svijećnica

{{Wikiprojekt kršćanstvo/Ikona}}
{{Infookvir svetac
| ime                                = Prikazanje Gospodinovo<br> (Svijećnica)
| slika                              = The Presentation in the Temple A22018.jpg
| veličina                           =
| opis_slike                         = [[Hans Memling]], ''Prikazanje Gospodinovo u Hramu'', 1463.
| nadnevak rođenja                   = 
| mjesto rođenja                     = 
| nadnevak smrti                     = 
| mjesto smrti                       = 
| nadnevak proglašenja slugom Božjim = 
| nadnevak proglašenja blaženim      = 
| nadnevak proglašenja svetim        = 
| ustanovljen (za blagdane)          = [[534.]] <small>(slavljen već u IV. st.)</small>
| slavi se u                         = [[Katolička Crkva|Katoličkoj Crkvi]]  
| nadnevak svetkovine                = [[2. veljače]]
| nadnevak blagdana                  = 
| nadnevak spomendana                = 
| simboli na slikama toga svetca     = 
| zaštitnik                          = 
| zaštitnik zemljopisno              = 
| zaštitnik zanimanja                = 
| glavna svetišta                    = 
| dodatak                            =
}}
'''Svijećnica''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''Festum candelarum''), '''Prikazanje Gospodinovo u Hramu''' (''Festum in praesentatione domini'') ili '''Očišćenje Marijino''' (''Purificatio Mariae'') je [[kršćanstvo|kršćanska]] svetkovina koja se slavi [[2. veljače]]. Prema tradiciji, označava svršetak [[Liturgijska godina#Božićno vrijeme|Božićnoga razdoblja liturgijske godine]]. U [[Dalmacija|Dalmaciji]] se blagdan zove '''''Kandelora'''''<ref>Šetka, Jeronim: ''Hrvatska kršćanska terminologija'', II. izdanje, Split: "Marija", 1976., str. 118.</ref>, među [[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvatima Bosne i Hercegovine]] '''''Kalandora''''''<ref name=Nedjelja>Turalija, Dubravko: [https://www.nedjelja.ba/hr/iz-zivota/razmisljanje/svijecnica-ili-kalandora/8675 Svijećnica ili Kalandora] ''nedjelja.ba''. Objavljeno 2. veljače 2019. </ref>, a u [[Slavonija|Slavoniji]] '''''Svitlomarinje'''''.<ref name=narod>[https://narod.hr/kultura/prikazanje-gospodinovo-u-hramu-znate-li-da-se-dogodilo-40-dana-nakon-njegova-rodenja Danas je Svijećnica – Prikazanje Gospodinovo u hramu] narod.hr. Objavljeno 2. veljače 2024. </ref>

Blagdanom se slavi događaj iz [[Isusovo djetinjstvo|Isusova djetinjstva]], u kojemu su, prema Mojsijevu Zakonu, [[Sveti Josip|Josip]] i [[Sveta Marija|Marija]] donijeli Isusa u [[Jeruzalemski hram]] kako bi ga, kao prvorođenca, obredno prikazali [[Bog]]u. Preko [[Mojsije|Mojsija]], Bog je [[Židovi|Izraelcima]] dao propis, da četrdeseti dan nakon poroda [[svećenik|svećenici]] u Hramu moraju blagosloviti rodilju. Roditelji su za uzvrat, dali [[ovca|janje]] mlađe od godine dana ili mladu [[golub]]icu. Isusovo prikazanje u Hramu, prorekao je u [[Stari zavjet|Starome zavjetu]] [[prorok]] [[Malahija]]: „I doći će iznenada u Hram svoj Gospod kojega vi tražite i anđeo Saveza koga žudite“ (Mal 3, 1). U Hramu se zatekao [[Sveti starac Šimun|starac Šimun]], koji je [[Isus]]a primio u naručje i prepoznao ga kao Mesiju, a [[Sveta Marija|Mariji]] je prorekao, da će mnogo patiti, riječima: „Mač boli, probost će ti dušu.” [[Ana Proročica|Proročica Ana]] je također bila tada u Hramu i uputila je [[molitva|molitve]] i zahvale Bogu.

Na ovaj blagdan, blagoslivljaju se [[svijeća|svijeće]], koje se kasnije koriste u obredima [[krštenje|krštenja]], [[Tijelovo|tijelovskim]] procesijama i drugim prigodama. 

Prikazanje Gospodinovo u Hramu četvrto je radosno otajstvo [[krunica|krunice]]. 

==Nazivi==
Među [[Hrvati]]ma postoje različiti nazivi za svetkovinu:{{sfn|Dragić|2010|p=478}} '''''Gospa Kandalora''''' ([[Poljica]]), '''''Kandalora''''' (u [[Dalmacija|dalmatinskom priobalju]], [[Dalmatinska zagora|Dalmatinskoj zagori]] i dr.), '''''Kalandora''''' (u [[Hercegovina|Hercegovini]] i [[Rama (Prozor-Rama, BiH)|Rami]]), '''''Svićnica''''' ([[Sinj]]), '''''Svjetlo Marinje''''' (u [[Srijem]]u i [[Slavonija|Slavoniji]]), '''''Sveta Marina''''' (u [[Usora|Usori]] i okolici [[Busovača|Busovače]]) i ini.

''Kandelora'' i ''Kalandora'' izvedeni su iz [[talijanski jezik|talijanskog]] ''Calandora'', kojim je [[Katolička Crkva|Crkva]] zamijenila prijašnji rimski naziv ''Lucemaria''.<ref name=Nedjelja/>

==Starozavjetni temelj==
Isusovo prikazanje temelji se na propisima iz Mojsijeva Zakona, koji Isus svojim dolaskom ne ukida, nego ispunjuje (Mt 5, 17–19). Kao uspomena na spašavanje izraelskih (židovskih) prvorođenaca od pomora prije izlaska iz Egipta, svaki se prvorođenac posvećivao u jeruzalemskom Hramu Bogu na službu. Izuzev prvijenaca iz Levijeva plemena, prvorođenci ostalih plemena morali su se u Hramu prije svećenikova blagoslova „otkupiti” prinosom od pet [[šekel]]a, za uzdržavanje svećenika i levita.{{sfn|Dragić|2010|p=478}} Drugi propis nalagao je svakoj ženi četrdeseti dan po rođenju sina doći u Hram i prinijeti žrtvu za čišćenje; imućna žena janje, a siromašna dvije grlice ili dva golubića. Marija kao Majka Kristova nije imala tu obvezu, no izvršila je Mojsijev propis.{{sfn|Dragić|2010|p=478}}

==Povijest==
Svijećnica je primjer kristijanizacije i inkulturacije rimskih poganskih običaja. Rimljani su častili Lupu, u čast vučice (''lupa'') koja je othranila [[Romul]]a i Rema, cjelotjednim slavlje koje je završavalo svečanošću čišćenja od duhova smrti, bolesti i nesreće; završne bi noći Rimljani izlazili na gradske ulice s [[baklja]]ma, svjetiljkama i svijećama kako bi dočekali ''lucemare'' (svjetlonoše), poganske svećenike koji bi trčali Rimom u janjećim kožama, škropeći ljude [[krv]]lju i [[mlijeko]]m žrtvovanih životinja kao zaštitom od duhova smrti.<ref name=Nedjelja/> Vjerovalo se da se tim obredom grad čisti od duhova smrti. Stjecanjem popularnosti, svečanost se proširila cijelim [[Rimsko Carstvo|Rimskim Carstvom]], prvo kao ''Lupercalia'', a kasnije i ''Februa'' (po kojoj [[veljača]], ''februar'', nosi ime) pa se već u [[rano kršćanstvo|ranome kršćanstvu]] svetkovina Prikazanja Gospodinova nazvala '''''Lucemaria''''' (Svijećnica).<ref name=Nedjelja/> Kako je Rim postao središtem kršćanstva, [[Katolička Crkva|Crkva]] je bezuspješno pokušavala zabraniti poganski blagdan, na što je papa [[Gelazije I.|Gelazije]] nagovarao u [[5. stoljeće|V. st.]] rimski Senat.<ref name=Nedjelja/> Stoga je Crkva uvela blagdan Marijina čišćenja, koji pada u dane ''Lucemaria'', kako bi nadomjestila poganski običaj kršćanskim značenjem.<ref name=Nedjelja/>

Drži se kako blagdan potječe s Bliskog Istoka. Tako hodočasnica Egerija u [[4. stoljeće|IV. st.]] svjedoči kako se tada u Jeruzalemu slavila ova svetkovina pod nazivom ''Quadragesima de Epiphania'' [[14. veljače]].{{sfn|Čovo|1976|p=334}} Prema [[Grgur Niški|Grguru Niškom]], svetkovina se slavila i izvan [[Palestina (područje)|Palestine]], o čemu svjedoči i govor [[Ćiril Aleksandrijski|sv. Ćirila Aleksandrijskog]] za Očišćenje.{{sfn|Čovo|1976|p=334}} Svetkovina je službenom i obveznom postala u [[Carigrad]]u [[534.]], za [[Justinijan I.|Justinijana I.]], postavši općom svetkovinom na kršćanskome Istoku, kao slavlje susreta (''hipapánte'') Krista i starca Šimuna preko Josipa i Marije. Dolaskom istočnih monaha u Rim, širi se i značaj marijanskih svetkovina na Zapadu pa [[papa]] [[Sergije I.]] određuje slavlje Marijina Očišćenja, [[Navještenje|Navještenja]], [[Uznesenje Marijino|Uznesenja]] i [[Rođenje Blažene Djevice Marije|Rođenja]].{{sfn|Čovo|1976|p=334}} Od tada se svetkovina slavi i u Rimu pod imenima ''Hipapânte'', ''S. Symeonsis'' ili ''Purificatio S. Mariae''.{{sfn|Čovo|1976|p=334}}

Od [[10. stoljeće|X. st.]] svetkovina naglašava Marijino Očišćenje, no [[ophod]] sa svijećama u sklopu svetkovine stariji je od toga. U ophodu se mole zazivi, a svijeće predstavljaju Krista, kao „svjetlo na prosvjetljenje naroda” (Lk 2,32, riječi starca Šimuna). Do 1960. u procesiji se koristilo ljubičastom bojom liturgijskog ruha, kao pokorničkom naknadom za poganske povorke u Rimu održavane početkom veljače.{{sfn|Čovo|1976|p=335}} Liturgijskom reformom 1960. svetkovina je postala i marijanska i Gospodnja tj. središte je stavljeno na Isusovo prikazanje, no Marija ostaje usko povezana sa svetkovinom.{{sfn|Čovo|1976|p=335}} Papa [[Pavao VI.]] o tomu u ''[[Marialis cultis]]'' piše:{{sfn|Čovo|1976|p=335}} {{citat2|Blagdan 2. veljače, kojemu je vraćeno ime 'Prikazanje Gospodinovo', mora nam isto tako biti prisutan u duhu, kako bismo mogli dohvatiti njegovo bogatstvo. To je skupno spominjenje Sina i Majka, proslavljanje spasenjskog otajstva koje je izveo Krist, a u kojem je Djevica bila tijesno ujedinjena kao Majka trpećeg Sluge Jahina, kao izvršiteljica poslanja koje je pripadalo starom Izraelu, a ujedno i kao pralik novoga Božjeg naroda, koji je u svojoj vjeri i svojoj nadi neprekidno iskušavan trpljenjem i progonom (usp. Lk 2, 31–35).}}

==Bogoslužje==
Do 1960. himni i psalmodija oficija u [[časoslov]]u bili su marijanski, no ostali dijelovi oficija i sveta misa naglašavale su kristovsko podrijetlo svetkovine.{{sfn|Čovo|1976|p=336}} Reformom su dodani novi himni i drugo čitanje, uzeto iz govora sv. Sofronija.{{sfn|Čovo|1976|p=336}}

Prvo misno čitanje ([[Malahija (knjiga)|Mal]] 3, 1–4) i [[Evanđelje]] (Lk 2, 22–40 ili 2, 22–32) zadržani su iz liturgije prije reforme 1960. Reformom je pridodano drugo čitanje ([[Poslanica Hebrejima|Hebr]] 2, 14–18). U molitvi za blagoslov svijeća naglašava se Krist kao „svjetlo neugasivo”.{{sfn|Čovo|1976|p=336}} Svjetlost svijeća u procesiji znak je svjetla Isusove božanske objave.{{sfn|Dragić|2010|p=478}}

==Običaji==
Na [[Murter]]u su popodne ''crkovinar'' i sakristan crkve Blažene Djevice Marije dijelili po dvije (kandalorske) svijeće sumještanima: veliku za dom i malenu za svakoga člana obitelji. ''Crkovinari'' i pjevači dobili bi posebno urešenu svijeću.{{sfn|Dragić|2010|p=478}} Pjevalo se:{{sfn|Dragić|2010|p=478}}<br>
Kandalora, zimi ‘ora, <br> koja muti do dna mora; <br> za njon iđe Blaž, <br> koji govori da je laž, <br> a glistina <br> kaže da je istina.<br> Vjerovalo se da, ako Kandalora osvane hladna i vedra, do Jurjeva će dvanaest puta pasti [[snijeg]].{{sfn|Dragić|2010|p=479}}

Slično murterskom napjevu, na [[Kupres]]u postoji izreka: „Kalandora ora <small>(lijepo vrijeme)</small> pola zime sfora <small>(prođe)</small>. Za njom ide sveti Blaž, kaže da je laž.”<ref name=Nedjelja/>

U [[Vareš]]u se u crkvu nose svijeće i ''mukete'', izrađene topljenjem i provlačenjem voska kroz svijeću. Posvećivale su se na svaku Mladu nedjelju i palile na [[misa za pokojne|misama za pokojne]] i obredima [[Velika Subota|Velike Subote]].{{sfn|Dragić|2010|p=479}}

Za ''Svjetlo Marinje'' se u [[Ilok|iločkom kraju]] prije svete mise blagoslivljaju svijeće, a nakon nje je procesija crkvenim parkom. Blagoslovljene svijeće čuvaju se u kući i pale uz bolesnike i samrtnike ili za nevremena.{{sfn|Dragić|2010|p=479}} [[Slovaci u Hrvatskoj|Slovaci]] se tradicijski okupljaju oko izvođenja kazališne predstave ''Đivadlo'', nakon čega se pleše („igra”) ''tanjec do rana'' tj. ples do jutra.{{sfn|Dragić|2010|p=479}}

U [[Usora|Usori]] se na ''Svetu Marinu'' svijeće posvećene na misi čuvaju u kući za paljenje na Badnjicu (uz večeru) i u smrtnim slučajevima, za pokoj pokojnikove duše.{{sfn|Dragić|2010|p=479}} U [[Ravan (Busovača, BiH)|Ravnu kod Busovače]] se na ''Svetu Marinu'' svijeće blagoslovljene na misi pale na groblju za pokojne.{{sfn|Dragić|2010|p=479}}

U [[Donje Selo (Šolta)|Donjem Selu na Šolti]] molitva na određenu nakanu molila se pred ''kandalorskom'' svijećom i [[raspelo]]m.{{sfn|Dragić|2010|p=479}}

U [[Sinj|sinjskom kraju]] vjerovalo se kako vedro i sunčano vrijeme najavljuje kišno [[proljeće]], dok kiša najavljuje lijepo vrijeme u proljeće.{{sfn|Dragić|2010|p=479}}

==Posvete==
Prikazanju Gospodinovu posvećene su [[crkva|crkve]] i [[kapela|kapele]] u [[Đurđanci]]ma kraj [[Đakovo|Đakova]], [[Beli]]ju na [[Cres]]u, [[Nevest]]u kod [[Unešić]]a, [[Dol (Brač)|Dolu na Braču]], [[Smokvica|Smokvici]] na [[Korčula|Korčuli]] i drugdje.<ref name=narod/>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==
* {{citiranje knjige|author-link=Josip Antolović (svećenik)|last=Antolović|first=Josip|title=Duhovni velikani: sveci Katoličke crkve|volume=I|publisher=Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove|location=Zagreb|year=1998.|ISBN=9536257483|p=90-91}}
* {{citiranje časopisa|last=Čovo|first= Stjepan|title=Marijina svetkovine (III) - Marija u litrugiji|journal=[[Služba Božja (časopis)|Služba Božja]]|year=1976|volume=16|issue=4|page=330-337|issn=1849-1057|url=https://hrcak.srce.hr/clanak/387229}}
* {{citiranje časopisa|author-link=Marko Dragić|last=Dragić|first=Marko|url=https://hrcak.srce.hr/clanak/93682|title=Svijeća u kulturnoj baštini Hrvata|journal=[[Crkva u svijetu]]|volume= 45|issue=4|year=2010|p=467-488|issn=1848-9656}}

== Vanjske poveznice ==
{{Portal Kršćanstvo}}
;Ostali projekti
{{ WProjekti 
|commons        = 
|commonshr      = 
|commonscat     = Candlemas
|commonscathr   = Svijećnica
|wikizvor       = 
|wikizvor_autor = 
|wječnik        = 
|wikiknjige     = 
|wikicitat      = 
}}
;Mrežna mjesta
* [https://www.vjeraidjela.com/tag/svijecnica/ Svijećnica], www.vjeraidjela.com

<big></big>
{{Isus}}
{{Opći rimski kalendar}}

[[Kategorija:Kršćanski blagdani]]