Tarık Buğra

Izvor: Wikipedija
Tarık Buğra

Rođenje 2. rujna 1918., Akşehir
Smrt 26. veljače 1994., Istanbul
Portal o životopisima

Süleyman Tarık Buğra (Akşehir, 2. rujna 1918.Istanbul, 26. veljače 1994.) turski je novinar i književnik.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen je 1918. godine u Akşehiru. U rodnom gradu završio je osnovno obrazovanje. Gimnaziju je završio u Konyi 1936. godine. U više je navrata započinjao studije medicine, prava i književnosti. Svaki bi put nakon dvije do tri godine odustajao. U rodnom Akşehiru počeo se baviti novinarstvom. Pokrenuo je novine Nasrettin Hoca. Po dolasku u Istanbul pisao je anegodote i uređivao vijesti iz umjetnosti u novinama Milliyet, Yeni İstanbul, Haber i Tercüman, a izdavao je i tjednik pod imenom Yol. Do kraja 1983. godine nastavio se baviti novinarstvom. Njegovi članci prepoznatljivi su po neobičnim i za njega svojstvenim karakteristikama. Nije bio pristalica stereotipa i ideologija. U svojim radovima ponekad je davao mjesto jeziku, književnosti i umjetnosti te je uspio sačuvati karakteristiku slobodna, neovisna i nepristrana pisca.

U književnost je ušao kratkim pričama. Za razliku od drugih pisaca nije prošao fazu sazrijevanja u svojem stvaralaštvu. Njegovo umijeće odražava se u njegovoj prvoj priči, a u prvi plan izlaze osobne i uže teme kao što su okolina, obiteljski život, ljubavne veze i doživljaji iz malih mjesta. U svojim pričama opisuje atmosferu i okolinu mnogo više od događaja.

Tarık Buğra klasični je primjer i jedan od najpoznatijih predstavnika turskog realizma. Jedan je od najvažnijih književnika turske književnosti u razdoblju Republike. U njegovim dijelima nije moguće primijetiti napore da se dokaže, objasni ili propagira neka ustaljena ideja. Roman promatra kao roman i to je ono što je učvrstilo njegovo mjesto u turskoj književnosti. Prema njegovom mišljenju roman, pa čak i umjetnost: predstavlja ponovno stvaranje kosmosa i čovjeka prema određenoj naravi.[1]

Preminuo je u Istanbulu 26. veljače 1994.

Djela[uredi | uredi kôd]

Romani[uredi | uredi kôd]

  • Yalnızların Romanı (1948.)
  • Aşk Esirleri (1950.)
  • Tetik Çekildikten Sonra (1951.)
  • Ofsayd (1951.)
  • Sonradan Yaşamak (1953.)
  • İnce Hesaplar (1953.)
  • Abaza Paşa’nın Rüyası (1956.)
  • Şehir Uyurken (1956.)
  • Yanıyor mu Yeşil Köşkün Lâmbası (1957.)
  • Ölü Nokta (1958.)
  • Çolak Salih (1984.)
  • Siyah Kehribar (1955.), Küçük Ağa (1963.)
  • Küçük Ağa Ankara’da (1966.)
  • İbiş’in Rüyası (1970.)
  • Firavun İmanı (1978.)
  • Bir Köşkünüz Var mı? (1978.)
  • Gençliğim Eyvah (1979.)
  • Dönemeçte (1980.)
  • Osmancık (1983.)
  • Dünyanın En Pis Sokağı (1989.)

Kratka proza[uredi | uredi kôd]

  • Oğlumuz (1949.)
  • Yarın Diye Bir Şey Yoktur (1952.)
  • İki Uyku Arasında (1954.)
  • Hikâyeler (1964.)

Drame[uredi | uredi kôd]

  • Ayakta Durmak İstiyorum (1966.)
  • Üç Oyun (Akümülatörlü Radyo, Dört Yumruk, Ayakta Durmak İstiyorum, Yüzlerce Çiçek Birden Açtı, 1979.)
  • İbiş’in Rüyası (1982.)
  • Güneş ve Arslan, Sıfırdan Doruğa (1988.)

Reportaže[uredi | uredi kôd]

  • Gagaringrad Moskova Notları (1962.)

Anegdote i članci[uredi | uredi kôd]

  • Gençlik Türküsü (1964.)
  • Düşman Kazanmak Sanatı (1979.)
  • Bu Çağın Adı (1979.)
  • Politika Dışı (1992.)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Osman. knjigoland.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. svibnja 2016.

Vanjske povezice[uredi | uredi kôd]