Prijeđi na sadržaj

Taraxacum abalienatum

Izvor: Wikipedija
Taraxacum abalienatum
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Asterales
Porodica:Asteraceae
Rod:Taraxacum
Sekcija:Taraxacum sect. Stenoloba
Vrsta:T. abalienatum
Dvojno ime
Taraxacum aabalienatum
Kirschner & Štěpánek
Baze podataka

Taraxacum abalienatum višegodišnja je zeljasta vrsta iz porodice Asteraceae, rasprostranjena u Mongoliji i južnom Sibiru. Jan Kirschner i Jan Štěpánek opisali su je 2011. u časopisu Preslia 83: 506, u reviziji srednjoazijske sekcije Taraxacum sect. Stenoloba. Kew ime danas prihvaća kao zasebnu vrstu i prirodni areal navodi kao Mongoliju i južni Sibir.[1]

Biljka je srednje visoka i izrazito paučinasto dlakava. Peteljke su uske, obično usko okriljene i tamnoljubičaste. Listovi su u obrisu linearno-lancetasti do usko lancetasti, najčešće dugi 7–11 cm i široki 1,5–2,5 cm, srednje do tamnozeleni i duboko perasto razdijeljeni. Sa svake strane imaju 7–10 bočnih režnjeva, uglavnom uskih, linearnih do jezičastih, pruženih postrance ili nešto prema naprijed; međurežnjevi su uski i često nazubljeni ili nose sitne oštre režnjiće. Završni režanj približno je jezičast, dug oko 1 cm.[2]

Cvjetne stapke također su paučinasto dlakave. Glavica je široka približno 2–3 cm. Ovoj je pri osnovi zaobljen, a vanjskih ovojnih listića ima 18–23; pravilno su lučno savijeni, usko lancetasti, dugi 6,5–9 mm, sivkastozeleni i prema vrhu često crvenkasti. Posebno su karakteristični njihovi izraženi roščići neposredno ispod vrha. Rub im je usko bijelo opnast. Unutarnji ovojni listići tamnozeleni su do blago sivkastozeleni i također imaju izražene roščiće.[2]

Cvjetovi su žuti. Vanjski jezičasti cvjetovi s vanjske strane imaju sivkastoružičaste, ponekad zelenkaste pruge, dok su zupci unutarnjih jezičastih cvjetova crvenkasti. Njuške su žućkaste do sivkastožute, s rijetkim tamnijim dlačicama. Pelud je prisutna, ali su peludna zrnca nejednake veličine.[2]

Roške (cipsela) su sive do sivkasto slamnatosmeđe, duge 3,7–4 mm i široke 0,8–0,9 mm. Prema vrhu su gusto obrasle kratkim bodljicama, dok je donji dio uglavnom gladak. Naglo prelaze u usku, gotovo cilindričnu piramidu dugu oko 0,9–1 mm, nakon koje slijedi kljun dug 7–8 mm. Papus je bjelkast, dug 6–7 mm. [2]

Rasprostranjenost i ekologija

[uredi | uredi kôd]

Vrsta je poznata iz Mongolije i južnog Sibira. Najviše materijala potječe s suhih stepskih brežuljaka skupine Bogd-úl kod Ulan Batora, dok je iz sibirskog dijela areala dokumentirana i u Transbajkalju. Kew današnji areal sažima kao Buryatia i Mongolija.[1]

Tipski materijal prikupio je Jiří Soják u kolovozu 1990. na suhim brežuljcima podno Bogd-úla kod Ulan Batora. Biljka je potom uzgajana pod brojem JK 725; holotip se čuva u herbariju PRA, a izotipovi u PRA, K, G i S.[2]

Sistematika

[uredi | uredi kôd]

Vrsta pripada sekciji Taraxacum sect. Stenoloba Kirschner & Štěpánek, skupini pretežno srednjoazijskih maslačaka. WFO u toj sekciji trenutačno priznaje devet vrsta, među kojima su T. abalienatum, T. abax, T. mongoliforme, T. multisectum, T. odibile i T. scariosum. [3]

Kirschner i Štěpánek smatraju T. abalienatum jednim od tipičnih, odnosno jezgrenih predstavnika sekcije Stenoloba. Najsličnija mu je T. abax, ali se T. abalienatum dobro razlikuje brojnijim, pravilno lučno savijenim vanjskim ovojnim listićima s izraženim subapikalnim roščićima; T. abax ima manje, šire, ravnije i uz ovoj više priljubljene vanjske listiće.[2]

Vrsta je agamospermna, odnosno sjeme nastaje bez uobičajene oplodnje. Autori revizije navode da su svi poznati pripadnici sekcije Stenoloba agamospermi.[2]

Sinonimi

[uredi | uredi kôd]

Kew za Taraxacum abalienatum trenutačno ne navodi sinonime; ime objavljeno 2011. ostaje prihvaćeno.

Taksonomski podaci

[uredi | uredi kôd]
  • Objavljeno: Kirschner & Štěpánek, Preslia 83: 506 (2011).
  • Sekcija: Taraxacum sect. Stenoloba Kirschner & Štěpánek.
  • Tip: J. Soják s.n., Mongolija, Bogd-úl kod Ulan Batora, VIII. 1990.; kultivirano kao JK 725; holotip PRA, izotipovi PRA, K, G, S.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 Kew, pristupljeno 30. kolovoza 2026.
  2. 1 2 3 4 5 6 7 Dandelions in Central Asia: a revision of Taraxacum section Stenoloba, pristupljeno 30. kolovoza 2026.
  3. ↑ WFO, pristupljeno 30. kolovoza 2026.