Tegljač (brod)
Tegljač je brod koji se koristi za okretanje, vuču, guranje i tegljenje drugih plovnih objekata u lukama, na otvorenom moru ili kroz rijeke i kanale. Kod nas se ovaj tip broda najčešće naziva remorker (tal. rimorchio = tegljenje, vuča)
U ožujku 1802. godine prvi brod za vuču 'Charlotte Dundas' je krenuo na svoje prvo putovanje. Pogonio ga je parni stroj s 10 konjskih snaga i mogao je prevoziti 20 putnika te vući dvije manje teglenice (maone). 1877. godine prvi put je u SAD–u spomenut naziv tug i od tada se ovi brodovi nazivaju tugboats, a na hrvatskom se zovu tegljači.
Tegljači za otvoreno more dijele se u tri kategorije:
- Standardni morski tegljači koji svoj teret vuku debelim užetom od najlona ili pletiva od čelika.
- Tegljači koji se pramcem vežu za "urezanu" krmu posebno dizajnirane teglenice. Tkz. notch tug. Tegljač gura brod zahvaljujući urezu u krmi broda ili teglenice koju gura. Urez (notch) u krmi ima konturu identičnu pramcu tegljača tako da se minimizira njegovo slobodno kretanje.
- Integirani tegljači i teglenice (eng. integrated tug and barge - ITB), poznat još i pod nazivom ATB ( Articulating Tug Barge), čine posebno dizajnirana plovila koja su međusobno spojena mehaničkim priključcima tako da mogu ostati povezana u praktički bilo kakvim uvjetima na moru. Tegljač i teglenica su međusobno spojena mehaničkim priključcima tako da mogu ostati povezana u praktički bilo kakvim uvjetima na moru. Tegljač ima samo jedan stupanj gibanja, a to je posrtanje oko osi mehaničkog spoja za teglenicu. Povećana je manevrabilnost i efikasnost propulzije u odnosu na klasično tegljenje tim što nema zapljuskivanja valova tegljača o pramac teglenog objekta i ne dolazi do zastajanja.
Lučki tegljači
- Povijesno gledano, lučki tegljači su bila prva plovila koja su dobila parni pogon postavši neovisni o vjetru s mogućnošću kretanja u bilo kojem smjeru. Kao takvi, korišteni su u lukama kako bi pomogli većim brodovima tijekom pristajanja i isplovljavanja. Korištenjem ovakvih pogona omogućava tegljačima da se pomiču translatorno bočno ili da se okrenu za cijeli krug u mjestu.
Riječni tegljači
- Koriste se na unutarnjim vodama. Karakterizira ih plitak gaz i mala dužina. Novija tehnologija od tegljača na rijekama su gurači. To su riječni brodovi koji pred sobom guraju plovne jedinice koje se nazivaju potisnice.
Glavna karakteristika tegljača je jakost njihovog stroja u odnosu na veličinu broda, odnosno odnos snaga (P)/tonaža (T). Jakost postrojenja danas se kreće od 500 do 2500 kW za manje, lučke tegljače, dok oceanski tegljači imaju znatno jača postrojenja, koja se kreću i preko 20000 kW. Radi usporedbe, P/T odnos se za putničke brodove kreće većinom ispod 1, a kod tegljača ide između 2.2 (veliki tegljači), pa sve do 9,5 (lučki tegljači).
Sljedeća karakteristika tegljača je njihova velika sposobnost manevriranja. U početku su tegljači bili pokretani brodskim kolom i parnim strojem. Poslije je razvijena Kortova sapnica koja je pomogla u dobivanju većeg potiska po jedinici snage. Vršci krila vijka su jako blizu unutarnjoj stijenci sapnice; voda ulazi i izlazi iz sapnice s linearnom konfiguracijom što omogućava efikasniji i usmjereniji potisak. Daljnjim razvojem propulzijskih sustava počeli su se koristiti Schottel pogoni, Z pogoni, azipod (Azimuth pogon) i Voith Schneider koji ne zahtijevaju ugradnju kormila i omogućuju veću manevrabilnost. Takav pogon omogućuje tegljaču da se pomiče translatorno bočno ili da se okrene za cijeli krug u mjestu. Danas, većina lučkih tegljača ima sustave bez kormila, dok su se klasični sustavi zadržali kod velikih tegljača za duga tegljenja.
Hrvatske tvrtke čija je primarna djelatnost usluga pomorskog tegljenja, s jakim flotama tegljača različite snage i veličine, su Jadranski pomorski servis iz Rijeke i Brodospas iz Splita.
- Brod za pomorske radove Hrvatska tehnička enciklopedija, portal hrvatske tehničke baštine. LZMK
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Tegljač | |
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Tegljači pod hrvatskom zastavom |
|