Thomas Linder
Thomas Otto Reimund Linder (Erlangen, Njemačka, 15. rujna 1961. – Mostar, BiH, 20. svibnja 1992.),[1] odlikovani inozemni dragovoljac Domovinskog rata u hrvatskim postrojbama,[2] jedan od najpoznatijih[3]
Rodio se je 15. rujna 1961. godine u Erlangenu u Njemačkoj.[4] Prije velikosrpske agresije na Hrvatsku bio je instruktor padobranske jedinice Legije stranaca te pripadnik elitnih posebnih antiterorističkih postrojba njemačke policije GSG 9[5][2] U Domovinskom ratu je od početka kao dragovoljac. Kao dragovoljac Domovinskog rata i školovani časnik, službeno od 1. veljače 1992. godine samo 1 dan[5] u Hrvatskoj je i aktivnom sastavu Specijalne postrojbe MORH Bojna Zrinski,[2] u kojoj je bio instruktor. Prošao više bojišta u obrani Hrvatske i BiH od velikosrpske agresije. Stečeno znanje koristio je da na najteže zadaće pripremio svoje suborce iz Specijalnih postrojbi Glavnog stožera Zrinski i Frankopan. unutar Specijalnih postrojbi GS HV-a vodio svoju grupu od 12 komandosa odabranih iz bojne Zrinski i bojne Frankopan i nekoliko gardista koji su s njim bili još u vrijeme obrane Pakraca u jesen 1991. godine.[4] Hrvatski pjesnik, putopisac, prevoditelj, nakladnik i hrvatski branitelj Tomica Bajsić, kazao je za Lindera da je bio jedan od najsposobnijih stručnjaka u Domovinskom ratu. Kad je Mostar bio u opsadi JNA, Bajsić je bio u postrojbi Thomasa Lindera, koja je probila opsadu i uništila dosta tenkova i topova JNA koji su gađali po Mostaru.[5] Poginuo je dana 20. svibnja 1992. godine dok je izvlačio svoje suborce na Južnom bojištu, u Mostaru, izvršavajući borbenu zadaću.[5] Izvršili su dvije ofenzivne akcije u kojima su uništavali tenkove, a u treću je ušao da bi izvukao ranjene i mrtve iz prethodnih borba.[4] Linderova pogibija bila je jedna od najbolnijih gubitaka njegovih suboraca. O tome je pisao francuski dragovoljac Domovinskog rata u hrvatskim postrojbama i ratni izvjestitelj Gaston Besson u svojoj knjizi Život na meti. U knjizi je posvetio posljednje poglavlje Linderu naslovljeno Imao sam prijatelja.[6] Linder je pokopan u Njemačkoj.
Za zasluge u obrani Hrvatske posmrtno je dobio čin satnika HV, odlikovan je Redom Nikole Šubića Zrinskog.[7][8]
20. svibnja 1997. hrvatski branitelji su na mjestu njegove pogibije u Mostaru postavili spomen-ploču.[9] Po Linderu se zove dragovoljna, nevladina i izvanstranačka udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata bivših pripadnike Jedinice za posebne namjene MUP-a RH i ostalih postrojbi hrvatskih obrambenih snaga.[10][11][12]
- ↑ Podatci o nadnevku sa spomen-ploče.
- ↑ a b c Uredništvo PDN-a: Stranci u Domovinskom ratu – iz 35 država za Hrvatsku! Portal dnevnih novosti. 16. siječnja 2017. Pristupljeno 31. svibnja 2020.
- ↑ Saša Jadrijević Tomas: 140 Engleza i 73 Francuza borilo se u Domovinskom ratu: Nismo bili plaćenici, priznajte naša stradanja! Slobodna Dalmacija. 19. veljače 2013. Pristupljeno 31. svibnja 2020.
- ↑ a b c Borna Marinić: Na današnji dan 1992. godine u Mostaru je poginuo heroj Domovinskog rata Thomas Linder Portal dnevnih novosti. 20. svibnja 2020. Pristupljeno 31. svibnja 2020.
- ↑ a b c d Orhidea Gaura: Registar skriva bosansku tajnu Nacional. br. 753, 20. travnja 2010. Pristupljeno 31. svibnja 2020.
- ↑ Borna Marinić: Domoljubne minute: Spomen na poginule heroje Bulića i Lindera 20. svibnja 2020. Pristupljeno 31. svibnja 2020.
- ↑ Odluka o odlikovanju Redom Nikole Šubića Zrinskog broj 01-012-96-76/1 Narodne novine br. 56/1996., broj dokumenta u izdanju 1124, nadnevak tiskanog izdanja 11. srpnja 1996.
- ↑ Odlikovan i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopanate Spomenicom Domovinskog rata?
- ↑ Podatci sa spomen-ploče.
- ↑ (): UHD Thomas Linder Facebook. Pristupljeno 31. svibnja 2020.
- ↑ Poslovna.hr
- ↑ UDVDR Gornji Kneginec zahvalan donatorima za izgradnju spomenika u Knegincu eVaraždin.hr. UDVDR Gornji Kneginec zahvalan donatorima za izgradnju spomenika u Knegincu. Pristupljeno 31. svibnja 2020.
- Mjesto pogibije Thomasa O.R. Lindera 18 godina poslije, Obilježavanje 18-te godišnjice pogibije, stranice UHD Thomas Linder na Facebooku, 23. svibnja 2010.