Prijeđi na sadržaj

Tihomil Beritić

Izvor: Wikipedija

Tihomil Beritić (Herceg-Novi, 24. lipnja 1919.Zagreb, 6. travnja 1999.), hrvatski liječnik internist i toksikolog, specijalist medicine rada, akademik HAZU[1][2]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen u Herceg Novome. Medicinu studirao u Zagrebu. Diplomirao 1943. godine. Specijalizirao medicinu rada u inozemstvu i internu medicinu u Hrvatskoj u Zagrebu. U Zagrebu je 36 godina od 1949. vodio Odjel za profesionalne bolesti Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada. Osnovao Centar za kontrolu otrovanja. Predavao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu kao redoviti profesor.[2] Glavni urednik Arhiva za higijenu rada (danas Arhiv za higijenu rada i toksikologiju ) od 1969. do 1973. godine.[3]

Bavio se toksikologijom teških metala, posebno hematološkim promjenama.[2] Na toj temi je doktorirao 1979. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu s tezom o olovnoj neuropatiji. Dokazao je da je olovna neuropatija bolest motornih neurona.[2]

Priznanja

[uredi | uredi kôd]

Redovni član HAZU. Godine 1988. dobio Nagradu za životno djelo.[2] U nakladničkom nizu HAZU Spomenica preminulim akademicima u sv. 93 iz 2000. godine prikazan je dr. Tihomil Beritić. Izdanje je uredio Dragan Dekaris.[4]

Godine 1994. proglašen Pravednikom među narodima. Tihomil je ratnih godina bio student medicine. On i njegova mati Đina (Zina)-Gertruda skrivali su židovsko dijete, Dinu Büchler, kći svoje prijateljice. Beritić ju je prihvatio kao svoju mlađu sestru. Dina je poslije rata i odlaska u Izrael k obitelji zadržala kontakt sa svojim spasiteljima.[5]

Izabrana djela

[uredi | uredi kôd]

Izabrani prijevodi

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Večernji listArhivirana inačica izvorne stranice od 22. rujna 2020. (Wayback Machine) Sjećanja (pristupljeno 5. ožujka 2017.)
  2. a b c d e Proleksis enciklopedija Tihomil Beritić (pristupljeno 5. ožujka 2017.)
  3. Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada - 50 godina (ur. Nenad Raos), IMI, Zagreb, 1999. Nenad Raos: Pedeset godina unatrag, str. 13-14
  4. HAZU DiZbi.HAZU - Digitalna zbirka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
  5. OŠ Matija GubecArhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2017. (Wayback Machine) Hrvatski pravednici među narodima (pristupljeno 5. ožujka 2017.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]