Tlo

Tlo je rahli površinski dio Zemljine kore u što ubrajamo: prah, glinu, pijesak, šljunak. Mješavine pijeska, šljunka i praha, nastaju mehaničkim i kemijskim trošenjem svih vrsta stijena. Sastoji se od mineralnih tvari, vode, zraka, gline itd. Najplodnije tlo je crnica, na kojoj se mogu uzgajati žitarice. Na crvenici se mogu uzgajati vinova loza i maslina, a od glinena tla izrađuje se različito posuđe.

Ovisno o vrsti tla, ono može povećavati svoj volumen ili ga smanjivati (ovisno o postotku vode koju sadrži). Tlo je nehomogeno i znatno je deformabilnije (stišljivije) od stijena.

Primjer nekoherentnog tla - na slici je prikazan šljunak

Primjer koherentnog tla - na slici je prikazana glina

Tla prema vrsti dijelimo na:

• koherentna tla - to su vezana tla - prah, glina, organsko tlo
• nekoherentna tla - nevezana tla - šljunak, pijesak i njihove mješavine

U tlo neki svrstavaju još i treset (tj. ugljen, koji se najčešće nalazi u šljuncima, između proslojaka). Humus čine ostaci uginulih organizama.

Znanost o tlu u građevinarskom smislu može se podjeliti prema područjima izučavanja na dva glavna dijela : mehanika tla i statika tla (statika tla se primjenjuje kroz geotehniku).

Grana geologije koja se bavi proučavanjem tla zove se pedologija.

Nastanak tla

Tlo je nastalo kao posljedica rastrošbe zemljine kore pod utjecajem atmosferilija. Kao što voda kruži u prirodi (v. Hidrološki ciklus), tako isto možemo razmatrati kruženje stijena koje tvore zemljinu koru. Razlika je jedino u vremenskom periodu promatranja pojave.

Opširnije o nastanku tla vidi - postanak tla

Tlo kao građevinski materijal

Tlo od davnina služi kao građevinski materijal. Pri gradnji objekata od tla (v. građevine) važno je odabrati odgovarajući materijal (v. gradiva), način ugradnje i potrebno je vršiti kontrolu ugrađenog materijala na za to propisan način. Proces kojim se odvija građenje takovih građevina nazivamo nasipavanje, a takve građevine nazivamo nasutim građevinama. Materijal za nasipavanje uzimamo sa pozajmišta. Od ilovače prave se opeke.

Važno je napomenuti da prilikom gradnje ovakovih objekata građevinski inženjer mora ustvrditi dali fizikalno mehanička svojstva tla odnosno parametri tla (parametriziranje tla je određeno pravilima i normama za mehaniku tla) odgovaraju onima koje su predviđene građevinskim projektom (v. Projektna dokumentacija). To je jedini način da se osigura: stabilnost, trajnost i funkcionalnost nasute građevine.