Tlo
Tlo je rastresit, površinski sloj Zemljine kore koji pokriva najveći dio kopna na Zemlji.
Mješavine pijeska, šljunka i praha, nastaju mehaničkim i kemijskim trošenjem svih vrsta stijena. Sastoji se od mineralnih tvari, vode, zraka, gline i nužno sadrži biološku, organsku komponentu i tako dalje.
Najplodnije tlo je crnica, na kojoj se mogu uzgajati žitarice (crnica je najviše razvijena na istoku Hrvatske.
Na crvenici se mogu uzgajati vinova loza i maslina.
Od glinenog tla izrađuje se različito posuđe.
Ovisno o vrsti tla, ono može povećavati svoj volumen ili ga smanjivati (ovisno o postotku vode koju sadrži). Tlo je nehomogeno i znatno je deformabilnije (stišljivije) od stijena.
Tla prema vrsti dijelimo na:
- koherentna tla - to su vezana tla - prah, glina, organsko tlo
- nekoherentna tla - nevezana tla - šljunak, pijesak i njihove mješavine
U tlo neki svrstavaju još i treset (tj. ugljen, koji se najčešće nalazi u šljuncima, između proslojaka).
Humus nastaje u površinskom sloju tla razgradnjom uginulih organizama. Takvo je tlo crne boje, rahlo, bogato mineralima i ima sposobnost zadržavanja vode, što ga čini pogodnim za rast biljaka. Svako plodno tlo, bez obzira na boju, sadrži neku količinu humusa na površini.
Znanost o tlu u građevinarskom smislu može se podijeliti prema područjima izučavanja na dva glavna dijela : mehanika tla i statika tla (statika tla se primjenjuje kroz geotehniku).
Grana geologije koja se bavi proučavanjem tla zove se pedologija.
Nastanak tla[uredi | uredi kôd]
Tlo je nastalo kao posljedica rastrošbe zemljine kore pod utjecajem atmosferilija. Kao što voda kruži u prirodi (v. Hidrološki ciklus), tako isto možemo razmatrati kruženje stijena koje tvore zemljinu koru. Razlika je jedino u vremenskom razdoblju promatranja pojave.
Opširnije o nastanku tla vidi - postanak tla.
Tlo kao građevinski materijal[uredi | uredi kôd]
Tlo od davnina služi kao građevinski materijal. Pri gradnji objekata od tla (v. građevine) važno je odabrati odgovarajući materijal (v. gradiva), način ugradnje i potrebno je vršiti kontrolu ugrađenog materijala na za to propisan način. Proces kojim se odvija građenje takvih građevina nazivamo nasipavanje, a takve građevine nazivamo nasutim građevinama. Materijal za nasipavanje uzimamo s pozajmišta. Od ilovače prave se opeke.
Prilikom gradnje ovakovih objekata građevinski inženjer mora provjeriti fizikalno mehanička svojstva tla odnosno parametre tla (parametriziranje tla je određeno pravilima i normama za mehaniku tla) za koje su predviđene građevinskim projektom (v. Projektna dokumentacija). To je jedini način da se osigura: stabilnost, trajnost i funkcionalnost nasute građevine.