Prijeđi na sadržaj

Tuhobić

Koordinate: 45°20′03″N 14°38′26″E / 45.33418093°N 14.64055824°E / 45.33418093; 14.64055824
Izvor: Wikipedija
Inačica 5630873 od 22. rujna 2020. u 18:27 koju je unio NeptuneBot (razgovor | doprinosi) (→‎top: cvijetni -> cvjetni (ispravan refleks jata), replaced: cvijetn → cvjetn)
Tuhobić
Planina
Planine Tuhobić i Bitoraj
Lua error in Modul:Location_map at line 525: Unable to find the specified location map definition: "Module:Location map/data/Hrvatska2" does not exist.
Položaj
Koordinate45°19′N 14°40′E / 45.31°N 14.66°E / 45.31; 14.66 (WD)
Država Hrvatska
Nepoznata kratica »HŽ« Primorsko-goranska županija
Dio gorjaDinaridi
Fizikalne osobine
Najviši vrhTuhobić 1109 m
Ostali vrhoviJelenčić (1106 m)
Planinarstvo
Najlakša stazaGornje Jelenje – Lepenica (hrptom planine)
Benkovac Fužinski,
Zlobinsko Brdo – Jelenčić
ž. st. Zlobin
ž. st. Plase
Zemljovid

Tuhobić je izdužena planina strmih strana, što se pruža primorskim rubom goranske visoravni, od Gornjeg Jelenja prema Fužinama, duljine 5 km. Osobitost ove planine je da je ovdje izrazita i oštra granica između goranske i primorske vegetacije. Niti na jednoj planini granica između goranskih šuma i primorskih krških terena nije tako oštra i upadljiva kao na Tuhobiću. Na vrhu se nalazi razrušen geodetski stup.[1] Južna padina je travnata dok je sjeverna obrasla šumom.[2]

Na Tuhobiću se razlikuju tri posve različite regije, visinski dio i dvije padine. Glavno su obilježje visinskog dijela blagi oblici pokriveni bujnim livadama koje sežu do samog vrha. Na primorsku stranu planinski hrbat se spušta blago, dok se na drugu stranu prema dolini Lepenice spušta strmo. Nakon obilaska okolnih planina ovdje se oči planinara odmaraju i uživaju u pitomoj prirodi, osobito u proljeće kad je Tuhobić mirišljavi cvjetni sag.[3]

S vršnoga travnatog bila strmih strana pruža se lijep vidik na Riječki zaljev, Učku, Snježnik, Risnjak i Medviđak, a u dubini na izviđački dom Lepenica, jezera Lepenicu i Bajer te na riječku autocestu s obje strane tunela.[1]

S grebenskog dijela uspona stalno su otvoreni vidici na Kvarner, Učku i Ćićariju, te s jugozapadne strane na Grobničke Alpe i NP Risnjak sa sjeverozapadne strane. Na istočnoj strani su lijepi vidici prema Bitoraju, Viševici, Zagradskom vrhu i Bjelolasici.[4]

Izvori