Prijeđi na sadržaj

Tulove grede

Koordinate: 44°15′52.65″N 15°39′29.80″E / 44.2646250°N 15.6582778°E / 44.2646250; 15.6582778
Izvor: Wikipedija
Tulove grede

Tulove grede (Tulo, Tulovice) su čudnovati krški fenomen na Velebitu. Nalaze se u Parku prirode Velebit. Tulove grede, stjenoviti su greben izrazito strmih kukova izgrađen od vapnenačkih stijena,[1] dužine oko 1 km, te s najvišim vrhom 1120 mnv. Ovu kršku formaciju čine tornjevi, stupovi i pukotine (žljebovi, točila). Južnim podnožjem grebena prevladava travnati dolac - Dolac poda Tulom.

Ime sadrži riječ gredu, koja označava veliku stijenu[2] na hrbatu.[3]:20., 22.[4]

Tulove su grede povezane prometno. U 19. st. napravljena je cesta preko Tulovih greda - Majstorska cesta. Napravio ju je konstruktor Lujzinske ceste, Josip Kajetan Knežić. Cesta preko Tulovih greda građena je s južne strane. Počelo se 1827. godine.

Uz ove su stijene vezane narodne predaje. Po narodnim predajama ondje su se legli zmajevi iz jaja, a u stijenama živjele su nevidljive velebitske vile. Treće mitsko biće u tim stijenama za koje se vjerovalo u puku jest Crna kraljica koja je donosila nesreću. To je mitsko biće dalo ime planinskom prijevoju Kraljičinim vratima.

Unutar ove kružne stjenovite formacije koja s jedne strane ima prirodni ulaz nalazi se izvor veoma hladne bistre pitke vode na dubini od nekoliko desetaka metara, a može ga se dosegnuti samo pomoću kante na dugom konopcu.

S južne strane Tulovih greda prekrasna je vrtača Dolac, jedna od lokacija na kojima je tijekom 60-ih po romanima Karla Maya sniman serijal filmova o Winnetouu. Tulove grede i okolne vrtače glumile su američki Divlji zapad, a brojni poklonici legendarnih njemačkih vesterna i danas su redoviti gosti Velebita.[5]

Dijelovi ovog područja su još i danas minirani. Još je minirano 70 000 m2.[6]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Tulove grede – PD Belveder Objavljeno 30. siječnja 2017. (pristupljeno 20. kolovoza 2018., te arhivirano na: Wayback Machine i WebCite)
  2. Krešimir Međeral-Sučević: Usporedni pregled hrvatskih i mađarskih baranjskih ojkonima Folia onomastica Croatica, br. 15, 2006., str. 184.
  3. Zoran Curić, Božica Curić: Školski geografski leksikon Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 1999. Nazivlje.hr.
  4. gréda Hrvatski jezični portal. Pristupljeno 11. srpnja 2020.
  5. (Marijan Projić) Makadamski prijevoj i dan danas najljepši cestovni dragulj Velebita Jutarnji list - Objavljeno 11. travnja 2016. (pristupljeno 18. kolovoza 2018., te arhivirano na: Wayback Machine i WebCite)
  6. - VIPnet u akciji razminiranja Velebita, 29. listopada 2011.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Tulove grede