Velebit

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Velebit
Velebit.jpg
Pogled na Velebit s primorske strane otkriva tek naizgled zemljopisno slabo razvedenu planinu
Visina Vaganski vrh - 1757 m
Država / Pokrajina Flag of Croatia.svg Hrvatska
Zastava licko senjske zupanije.gif Ličko-senjska
Zastava zadarske zupanije.gif Zadarska
Dio gorja Dinaridi
Koordinate 44°47′22″N 14°56′36″E / 44.78956682°N 14.94328614°E / 44.78956682; 14.94328614Koordinate: 44°47′22″N 14°56′36″E / 44.78956682°N 14.94328614°E / 44.78956682; 14.94328614
Najlakša staza Premužićeva staza
Planinarski domovi Planinarski dom „Zavižan“
Planinarski dom u Ravnom dabru
Planinarski dom „Prpa“
Planinarski dom „Paklenica“ (Borisov dom)
Najbliži gradovi Senj
Otočac
Gospić
Karlobag
Starigrad
Ostali vrhovi Vučjak (1644 m)
Veliki Zavižan (1676 m)
Mali Rajinac 1699 m
Gromovača (1676 m)
Crikvena (1641 m)
Veliki Kozjak (1629 m)
Zečjak (1622 m)
Šatorina (1624 m)
Bačić kuk (1304 m)
Kiza (1214 m)
Veliki Sadikovac (1286 m)
Visočica (1619 m)
Badanj (1638 m)
Vaganski vrh (1757 m)
Sveto brdo (1752 m)
Velebit na karti Hrvatska
Velebit
Velebit
Pozicija Srednjeg Velebita na karti Hrvatske

Mjestopisni zemljovid
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Velebit. Za druga značenja, pogledajte Velebit (razdvojba).
Pogled na Velebit s kontinentalne, ličke strane.
Udolina Došen Dabar na srednjem Velebitu u općini Karlobag.

Velebit ili velebitski masiv je najduža (145 km), ali po nadmorskoj visini tek četvrta planina u Hrvatskoj. Niži je od planina u Zagori - Dinare (1831 m), Kamešnice (1809 m) i Biokova (1762 m). Velebit je širine od 10 do 30 km, a površina mu je oko 2200 km2, a najviši vrh Vaganski vrh (1.757 m). Pripada Dinarskom gorju.

Pruža se uzduž Velebitskog kanala, dijela Jadranskog mora, od prijevoja Vratnik iznad Senja na sjeverozapadu do kanjona rijeke Zrmanje na jugoistoku. S kopnene strane ga okružuju Gacko, Ličko i Gračačko polje s rijekama Gacka, Lika i Otuča.

U literaturi je uobičajeno da se Velebit dijeli na:

Takva podjela se zasniva na zemljopisnim, morfološkim, reljefnim i biološkim posebnostima pojedinih velebitskih dijelova. Crte podjele idu duž prijevoja, preko kojih ceste spajaju unutrašnjost s priobaljem.

Cijelo područje planine zaštićeno je kao park prirode, a Sjeverni Velebit i Paklenica su proglašeni nacionalnim parkovima. Unutar NP Sjeverni Velebit nalazi se i posebno zaštićeni strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi.

Najpoznatija biljna endemska vrsta je velebitska degenija (Degenia velebitica) iz obitelji krstašica, prikazana na naličju kovanice od 50 lipa (prvi ju je opisao i klasificirao botaničar Arpad Degen te je i po njemu dobila ime). Na Velebitu se nalaze i najdublji speleološki objekti u Hrvatskoj: trodijelna Lukina jama duboka 1.392 m (od visine 1.436 m do dubine od 81 m n/m) i Slovačka jama 1.320 m.

Za planinare je na Velebitu uređeno mnogo markiranih staza i puteva, koji uzdužno i poprečno povezuju okolna mjesta i planinarske domove na planini. Po svojoj posebnosti, uređenosti i posjećenosti nužno je spomenuti Premužićevu stazu koja je građena između dva svjetska rata, a povezuje Planinarski dom Zavižan, preko Velikog Alana s Oštarijskim vratima; tj. prolazi uzdužno Sjevernim i Srednjim Velebitom.

Velebit je zbog svoje veličanstvenosti jedan od hrvatskih narodnih simbola; pojavljuje se u domoljubnoj pjesmi "Vila Velebita".

Planina predstavlja značajnu prepreku u komunikaciji sjeverne i južne Hrvatske. Uz Vratnik (698 m), najvažniji prijevoji preko kojih su sagrađene ceste su Oštarijska vrata (928 m) između Gospića i Karlobaga i Prezid (766 m) između Gračaca i Obrovca. Suvremena cestovna veza kroz Velebit ostvarena je tek 2003. otvaranjem tunela Sveti Rok. Uz obalu podno Velebita prolazi Jadranska magistrala koja je na tom dijelu poznata po velikom broju zavoja i čestom zatvaranju zbog bure tijekom zime.

Vrhovi Velebita[uredi VE | uredi]

Zaštita prirode[uredi VE | uredi]

Na Velebitu se nalazi nekoliko predjela zaštićenih zakonom. To su nacionalni park Sjeverni Velebit, nacionalni park Paklenica, park prirode Velebit, mirila, Premužićeva staza, posebni rezervat šumske vegetacije Štirovača, a predložene su za zaštitu i ove prašumske površine: Senjska draga, Nadžak bilo, Mali Rajinac, Veliki Kozjak, Štirovača II, Devčića tavani, Ramino korito, Dobri-bačića kuk, Budakovo brdo, Velinac i stablo obične jele.[1]

Poveznice[uredi VE | uredi]

Nastanak[uredi VE | uredi]

Galerija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]