Prijeđi na sadržaj

U traganju za izgubljenim vremenom

Izvor: Wikipedija

Ciklus romana U traganju za izgubljenim vremenom životno je djelo Marcela Prousta čiji se cjelokupni prijevod u Hrvatskoj pojavio 1965. godine u izdanju poduzeća "Zora". Radi se o najvažnijem francuskom romanu 20. stoljeća, a literatura o tom djelu je najopsežnija u francuskoj povijesti književnosti. To djelo je jedna od odrednica kretnji u razvoju modernog romana u cijelom svijetu.

Marsel Prust - U traganju za izgubljenim vremenom, talijansko izdanje

"Proustovo je djelo rezime psiholoških romana XIX stoljeća i najviši domet simbolističkih ambicija - istodobno nasljeđuje francuski klasicizam, Balzaca, Stendhala, Flauberta i Dostojevskog. Ono je snažno utjecalo na sveukupni moderni roman, među ostalim na Gidea, Huxleya, Durella, kao i na suvremeni novi roman u Francuskoj."[1]

Dijelovi ciklusa u izdanju poduzeća "Zora" su:

  • Put k Swannu (Combray, Jedna Swannova ljubav, Zavičajna imena - ime)
  • U sjeni procvalih djevojaka (Oko gospođe Swann, Zavičajna imena - zavičaj)
  • Vojvotkinja de Guermantes
  • Sodoma i Gomora
  • Zatočenica
  • Bjegunica
  • Pronađeno vrijeme

Kronološki niz izdanja

[uredi | uredi kôd]

U knjizi [1] se nalazi kratka biografija Prousta (str. 10-12) iz koje se mogu citirati podaci o francuskim izdanjima romana:

  • 1913. Put k Swannu izlazi kod Grasseta, na račun autora, jer su svi izdavači, pa i Gallimard, odbili tiskati rukopis.
  • 1914. Časopis Novuelle Revue Francaise tiska odlomke iz U sjeni procvalih djevojaka.
  • 1918. Gallimard tiska U sjeni procvalih djevojaka i iste godine Proust dobiva Goncourtovu nagradu za to djelo.
  • 1920. Izlazi prvi svezak Vojvotkinje de Guermantes.
  • 1921. Izlazi drugi svezak Vojvotkinje de Guermantes i prvi svezak Sodome i Gomore.
  • 1922. Izlazi drugi svezak Sodome i Gomore.
  • 1923. Izlaze oba sveska Zatočenice.
  • 1925. Izlazi Bjegunica.
  • 1927. Izlazi Pronađeno vrijeme.

Sažetak

[uredi | uredi kôd]

Iz strukturalne lektire u [1] može se napraviti parafraza sažetka romana U traganju za izgubljenim vremenom.

Početak romana je sjećanje protagonista na dječačke praznike u mjestu Combray, u kući tetke Leonie, koje je provodio s roditeljima. Sada tridesetogodišnjak, provodi veći dio noći u obnavljanju uspomena, sjećanje na koje postaje intenzivno kada podaci s osjetila ožive davno minule doživljaje. Čitatelj tako upoznaje članove obitelji - majku, baku, oca, bolesnu tetku Leonie, energičnu sluškinju Francoise i zanimljivog susjeda Swanna. Saznajemo da Combray ima dva puta za šetnju u okolicu, na jednoj strani je Swann sa ženom Odette i kćerkom Gilberte, dok je druga strana u znaku stare aristokratske obitelji de Guermantes. Dječak se divi književniku Bergotteu i želi postati piscem, ali misli da nema dara za pisanje.

Drugi svezak romana Jedna Swannova ljubav posvećen je Swannu. Protagonist ovdje ne sudjeluje u događajima, nego prenosi priče koje je čuo u obitelji i kasnije od samog Swanna. U prvom planu nalazi se obitelj Verdurin, koja prezire aristokraciju i okuplja u svom salonu odabrane prijatelje. To su: liječnik Cottard, profesor Brichot, jedan nepoznati slikar, jedan glazbenik i mnogi drugi, te bivša glumica Odette. Ona uvodi Swanna u to društvo koje ga ubrzo odbacuje. Swann očajava zbog ljubomore prema Odette i počinje kritički promatrati spomenuto društvo.

Zavičajna imena - ime ima u središtu zbivanja protagonista (kao i svi ostali dijelovi kasnije). Nekoliko godina je prošlo i dječak u Parizu susreće Gilbertu u koju se zaljubljuje. Viđa je svakodnevno sve dok se ti susreti ne počinju prekidati. Dječak živi u očekivanju njena povratka.

U sjeni procvalih djevojaka sadrži promjene u likovima: doktor Cottard je postao uvaženi profesor, diplomat Norpois, koji ima utjecaj na oca protagonista, odobrava dječakovo zanimanje za književnost, Gilberte se vraća i dječak je smije posjećivati, jer se sprijateljio s njenim roditeljima i upoznao književnika Bergottea, kojemu se oduvijek divio. To, međutim, ne traje dugo - Gilberte ne uzvraća njegovu ljubav i on odluči da je više ne posjećuje. Nekoliko godina prolazi i protagonist boravi u Balbecu. Tu upoznaje gospođu de Villeparisis, rođakinju Guermantesovih, Roberta de Saint-Loupa, mladog plemića koji mu uskoro postaje prijateljem, baruna Charlusa, te nekoliko djevojaka, jedna od njih - Albertine - postat će njegovom ljubavlju.

U Vojvotkinji de Guermantes protagonist i njegova obitelj se sele u novi stan, u sklopu palače de Guermantesovih u Parizu. On se divi članovima visokog društva i napokon upoznaje vojvotkinju de Guermantes i njegovo zanimanje za nju postaje nalik ljubavi. Baka umire, ali protagonist ne shvaća veličinu tog gubitka. Obnavlja prijateljstvo s Albertine i u jednom trenutku bude razočaran banalnošću uspjeha u visokom društvu.

U Sodomi i Gomori protagonist do kraja razotkriva ravnodušnost i okrutnost aristokracije i spoznaje prazninu koju je ostavila smrt bake. Njegova veza s Albertine se obnavlja, no on sumnja da Albertine voli djevojke.

Zatočenica je prikaz života s Albertine. Ljubav je jednostrana, ali protagonist nema snage za prekinuti taj odnos. Bergotte i Swann umiru, a on nakon svađe s Albertine primjećuje jedno jutro da je ona nestala.

U Bjegunici protagonist saznaje da je Albertine nesretnim slučajem poginula i on u svom duhu obnavlja njihove susrete i život. Malo po malo on je ipak zaboravlja. S majkom odlazi na put u Veneciju, gdje se opet pojavljuju poznata lica iz Combraya i Pariza.

Nakon mnogo godina provedenih u bolnici protagonist se ponovno vraća u Pariz i susreće lica iz svoje mladosti, sada promijenjena. Postane svjestan proteklog vremena i odlučuje da će knjiga koju će napisati biti "veliko groblje" i "sav njegov protekli život". Tako završava Pronađeno vrijeme.

Zaključak

[uredi | uredi kôd]

Roman U traganju za izgubljenim vremenom je roman o vremenu čija tema je metaforička, jer je čitavo djelo alegorija života koji traga za svojim opravdanjem, ono je slika puta koji je razmaženi dječak prošao do umjetničkog zvanja.

"Proust je s utvrdivih klasnih pozicija ocrtao društveno raslojavanje francuske aristokracije u opadanju i preuzimanje vlasti od strane bogate buržoazije. Proust je smatrao da slika prototipove ljubavi, ljubomore, snobizma i slično, a zapravo je slikao veoma izvjesne tipove određenog društva u određenom času."[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Ingrid Šafranek, Branimir Donat. Temelji modernog romana. Školska knjiga. Zagreb. str. 7 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)
  2. Ingrid Šafranek, Branimir Donat. Temelji modernog romana. Školska knjiga. Zagreb. str. 70 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Hrvatska enciklopedija u svojoj natuknici o Marcelu Proustu sadrži paragraf o ovome romanu. Stranica Open Library sadrži tekstove originalnih izdanja romana.