Ovo je jubilarni 221.000 članak. Kliknite ovdje za više informacija.

Umoja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Umoja
Paulina et Margaret.jpg
Nadimak: Selo bez muškaraca
Koordinate: 0°38′N 37°38′E / 0.633°N 37.633°E / 0.633; 37.633Koordinate: 0°38′N 37°38′E / 0.633°N 37.633°E / 0.633; 37.633
Država Kenija
Vlast
 - Vrsta matrijarhalno selo
Zemljovid
Umoja na karti Kenija
Umoja
Umoja

Umoja Uaso (svahili: "zajedništvo"; Uaso Nyiro naziv je obližnje rijeke)[1][2] selo je u Keniji. Matrijarhalno je selo osnovano 1990. u kojem žive isključivo žene,[3] a nalazi se u blizini grada Archers Post u okrugu Samburu, 380 kilometara od glavnog grada Nairobija. Osnovala ga je Rebecca Lolosoli, žena iz plemena Samburu, s ciljem da posluži kao utočište za žene beskućnice nad kojima je vršeno nasilje i za djevojke koje pokušavaju pobjeći iz prisilnih brakova. Žene iz plemena Samburu protive se nasilju i tradicionalnoj podčinjenosti žena.

U selu se nalazi osnovna škola, kulturno središte i područje za kampiranje za turiste koji posjećuju obližnji Nacionalni rezervat životinja Samburu. Izrađuju i prodaju nakit kako bi pomogle selu da opstane.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Žene iz plemena Samburu u svojem su društvu podčinjene.[2] Ne smiju posjedovati zemlju ni bilo kakvu drugu vrstu imovine, kao što je primjerice stoka. Muževi svoje žene smatraju imovinom.[2] Mogu biti podložne ženskom obrezivanju, ulasku u prisilan brak s nadređenima, silovanju i nasilju u obitelji.[4] Pokrenut je pravni postupak protiv vojske zbog silovanja više od 1400 žena iz plemena Samburu.[5] Te su žene napustili njihovi muževi jer su smatrali da su "oskvrnute".[6] Ostali su muškarci istjerali žene iz svojih domova iz straha da bi od svojih silovanih žena mogli dobiti spolno prenosivu bolest.[7]

Nakon što su mnoge žene postale beskućnice, odlučile su osnovati Umoju.[8] Rebecca Lolosoli jedna je od osnivačica Umoje;[9] odlučila je osnovati selo za žene dok se oporavljala od ozljeda koje je zadobila jer je javno progovorila o problemu.[3] Na koncu joj se pridružilo još petnaest žena, koje su s njom 1990. osnovale izvorno selo.[3][10]

Određeni su muškarci na to reagirali tako što su osnovali vlastita sela u blizini, no ona ipak nisu opstala.[11][8] Tom su selu pokušali konkurirati i uspostavom vlastitih zanata ili pokušajima da turiste odvrate od ulaska u Umoju.[12] Žene su naposljetku kupile zemlju koju su prethodno zauzimali muškarci.[13]

Seljanke su u početku prodavale prethodno kupljeno povrće jer nisu znale kako samostalno obrađivati zemlju.[2] To nije bio uspješan pothvat i selo se okrenulo prodavanju tradicionalnih ručnih radova turistima.[13] Kenijska služba za zaštitu divljine pomogla je ženama da nauče određene vještine od uspješnih grupacija u područjima kao što je Masai Mara kako bi poboljšale promet u Umoji.[13] Ženama je također pomogla Kenijska služba za baštinu i društvo, ali i Ministarstvo kulture.[4]

Nakon što je 2005. Lolosoli posjetila Ujedinjene narode, muškarci iz susjednog sela pokrenuli su pravni postupak protiv nje u nadi da će selo prestati postojati.[11] Godine 2009. Lolosolin je bivši suprug napao selo i prijetio joj smrću.[14] Na neko su vrijeme žene napustile selo kako bi se zaštitile.[14]

Žene iz tog sela trenutačno su vlasnice zemlje na kojemu se selo nalazi.[4]

O selu[uredi | uredi kôd]

Obitelj pred svojom kolibom u Umoji.

Umoja se nalazi na sjeveru središnje Kenije u okrugu Samburu, u blizini mjesta Archers Posta.[4] Selo čine kolibe manyata,[3] sagrađene od zemlje i kravljeg izmeta na napuštenu travnjaku.[15] Kuće okružuju ograde od trnja[10] i bodljikave žice.[3]

Stanovnice sela namjeravaju "poboljšati sredstva za život žena zbog siromaštva i riješiti problem žena koje je odbacila njihova obitelj."[13] Selo također prima maloljetnice koje su samostalno otišle iz svojega doma ili su iz njega bile izbačene[13] i odgaja siročad, napuštenu djecu i djecu s HIV-om.[13] Selo također pruža utočište ženama koje bježe od nasilja iz okruga Turkana.[16]

Sve stanovnice sela moraju nositi tradicionalnu odjeću i nakit plemena Samburu.[17] U selu je zabranjeno žensko obrezivanje.[17]

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Muškarcima je dopušteno posjetiti selo, no u njemu ne smiju živjeti.[6] Samo muškarci koji su odrasli u Umoji mogu ondje prenoćiti.[17]

Godine 2005. u selu je živjelo 30 žena i pedesetero djece.[6] Deset godina kasnije u selu je živjelo 47 žena i 200 djece.[10]

Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]

Stanovnice Umoje bave se tradicionalnim zanatima plemena Samburu, a proizvode prodaju u Kulturnom središtu žena u Umoji Waso.[6] Primjerice, bave se izradom raznobojnih perli[10] i varenjem piva s niskom razinom alkohola. Proizvodi su dostupni i na internetskom mjestu. Žene također rukovode i turističkim područjem za kampiranje.[1] Svaka žena donira deset posto svojeg prihoda selu kao porez kojim se financiraju škola i ostale potrebe.[2]

Obrazovanje[uredi | uredi kôd]

U tradicionalnom društvu djeca se brinu o stoci, no u Umoji sva djeca mogu biti obrazovana.[17] U mjestu postoji osnovna škola koju može pohađati pedesetero djece.[12] Selo je također otvorilo i predškolu.[18]

Stanovnice sela posjećuju ostala sela u kojima promiču ženska prava i podržavaju kampanju protiv ženskog obrezivanja.[19]

Vlada[uredi | uredi kôd]

Žene u selu okupljaju se pod "drvetom govora" i ondje donose odluke za selo.[10] Lolosoli je predsjedateljica sela.[13] Sve žene u selu na jednakom su položaju.[17]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 A Village of One's Own, jesen 2005., Herizons, vol. 19, br. 2, str. 11.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Lolosoli, Rebecca (listopada 2006). "It Takes a Village". Essence 37 (6): 165
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Kosog, Simone. "The Village Without Men", Toronto Star, objavljeno 27. listopada 2012. pristupljeno 21. kolovoza 2017.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 Dyer, Ervin. "In Kenya's Umoja Village, a sisterhood preserves the past, prepares the future", NBC News, objavljeno 9. rujna 2016. pristupljeno 22. kolovoza 2017. (engl.)
  5. mag, Satya (2007). "interview with Rebecca Lolosoli"
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 Friedlin, Jennifer (ožujka 2005). "Kenya: A Village of Sisters". Marie Claire 12 (3): 92
  7. Lacey, Marc. "From Broken Lives, Kenyan Women Build Place of Unity", The New York Times, objavljeno 7. prosinca 2004. pristupljeno 22. kolovoza 2017. (engl.)
  8. 8,0 8,1 Wax, Emily. "A Place Where Women Rule", The Washington Post, objavljeno 9. srpnja 2005., str. 1. pristupljeno 21. kolovoza 2017. (engl.)
  9. Violence Against Women in Kenya, prosinac 2009., Sister Namibia, vol. 21, br. 4, str. 44.
  10. 10,0 10,1 10,2 10,3 10,4 Bindel, Julie. "The village where men are banned", The Guardian, objavljeno 16. kolovoza 2015. pristupljeno 21. kolovoza 2017. (engl.)
  11. 11,0 11,1 Wax, Emily. "A Place Where Women Rule", The Washington Post, objavljeno 9. srpnja 2005., str. 2. pristupljeno 21. kolovoza 2017. (engl.)
  12. 12,0 12,1 Pflanz, Mike. "Thriving women-only village is attacked by jealous locals", The Telegraph, objavljeno 16. srpnja 2005. pristupljeno 22. kolovoza 2017. (engl.)
  13. 13,0 13,1 13,2 13,3 13,4 13,5 13,6 Interview with Rebecca Lolosoli. Satya Mag. (lipnja 2007) Pristupljeno 21. kolovoza 2017.
  14. 14,0 14,1 Schell, Brittany. "Gunman Attacks Women's Village in Kenya", New America Media, objavljeno 22. kolovoza 2009. pristupljeno 21. kolovoza 2017. Arhivirano s izvorne stranice 21. svibnja 2013.
  15. All-Women Village Thrives:4–5. EBSCOhost. (srpanj 2005.)
  16. "All-female Kenyan village houses abused women", Al Arabiya News, objavljeno 12. travnja 2012. pristupljeno 21. kolovoza 2017.
  17. 17,0 17,1 17,2 17,3 17,4 Rubenstein, Hannah (4. travnja 2012.). Where Men Now Fear to Tread | Inter Press Service. Inter Press Service. Pristupljeno 22. kolovoza 2017.
  18. Women in the World: Rebecca Lolosoli, Kenya. The Daily Beast. (6. ožujka 2011.) Pristupljeno 22. kolovoza 2017.
  19. Crilly, Rob. "A Village Women Can Call Their Own", Irish Times, objavljeno 11. studenoga 2005. pristupljeno 21. kolovoza 2017.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]