Unutarnje tržište EU

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Unutarnje tržište EU predstavlja jezgru današnje Europske unije. Bilo je određeno Rimskim ugovorima 1957. godine. Plan je bio da se ostvari kroz 12 godina. Predviđa negativnu i pozitivnu ekonomsku integraciju. Početkom 80.-tih to je bio osjetljiv problem, jer još uvijek se nije ostvarilo unutarnje tržište. Jacques Delors napisao je Bijelu knjigu: dovršetak unutarnjeg tržišta 1985. godine. U njoj je naveo sve glavne prepreke unutarnjem tržištu: fizičke prepreke (zaustavljanje na granicama između država članica, carinske kontrole), tehničke prepreke (prilagođavanje različitim nacionalnim proizvodnim standardima, zatvorena nacionalna tržišta za javnu nabavu) i fiskalne prepreke (posebice različite stope PDV-a i trošarine).

Tržišne slobode i njihova sudska zaštita[uredi VE | uredi]

Norme UFEU koje neposredno utvrđuju unutarnje tržište sadržane su u III. dijelu UFEU (Unutarnje tržište).

Europska unija temelji se na unutrašnjem tržištu čiji su bitni dio četiri tržišne slobode. To su:

  • sloboda kretanja roba
  • sloboda pružanja usluga
  • sloboda kretanja radnika
  • sloboda kretanja kapitala

Sloboda pružanja usluga preko državnih granica u sebi uključuje i slobodu pravnog nastanka.[1]

Prepreke[uredi VE | uredi]

Prepreke su zabranjene. Mogu biti carine i davanja, diskriminacijski porezi, količinska ograničenja i mjere. Mjere su najprije formalna diskriminacija (od kuda je roba?), te materijalna diskriminacija (kakva je roba? – težina, sastav, oblik, veličina, izgled robe). države članice mogu tražiti označavanje izvora proizvoda samo ako to utječe na kvalitetu.

Prepreke slobodi kretanja robe mogu biti carinske i porezne (eng. tarrif barriers) ili necarinske (eng. non-tarrif barriers). Temeljne odredbe UFEU koje uređuju slobodu kretanja robe na način da propisuju zabranu necarinskih barijera su članci 34., 35. i 36.

  • Čl.34: Zabranjena su količinska ograničenja na uvoz i sve mjere s istovrsnim učinkom između država članica.
  • Čl.35: Zabranjena su količinska ograničenja na izvoz i sve mjere s istovrsnim učinkom između država članica.
  • Čl.36: Odredbe čl.34 i 35 ne isključuju zabrane ili ograničenja uvoza, izvoza ili provoza roba, a koja su opravdana razlozima javnog morala, javne politike ili javne sigurnosti; zaštite zdravlja i života ljudi, životinja i biljaka; zaštite nacionalnih blaga umjetničke, povijesne ili arheološke vrijednosti; ili zaštite industrijskog i komercijalnog vlasništva. Takve zabrane ili ograničenja, međutim, ne smiju biti sredstvom arbitrarne diskriminacije ili prikrivenog ograničavanja trgovine između država članica.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. : T. Ćapeta, S. Rodin, 2011, Osnove prava Europske unije na temelju Lisabonskog ugovora, NN, Zagreb, str.91)
  2. T. Ćapeta, S. Rodin, 2011, Osnove prava Europske unije na temelju Lisabonskog ugovora, NN, Zagreb, str.96