Usporedna religija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Usporedna religija je grana proučavanja religija, koja se bavi sustavnim uspoređivanjem doktrina i praksi svjetskih religija. Usporedna studija religije daje dublje razumijevanje osnovnih filozofskih pitanja religije kao što su: etika, metafizika, priroda i oblici spasenja. Proučavanje takvog materijala olakšava šire i sofisticiranije razumijevanje ljudskih vjerovanja i praksi u pogledu svetoga, nadahnujućega, duhovnoga i božanskoga.

U području komparativne religije, ustaljena geografska klasifikacija glavnih svjetskih religija razlikuje grupe kao što su: religije Bliskog Istoka (uključujući iranske religije), indijske religije, istočnoazijske religije, afričke religije, američke religije, oceanske religije i klasične helenističke religije.[1]

Al-Biruni i Ibn Hazm iz islamskoga zlatnoga doba uspoređivali su studije religioznoga pluralizma i njihova djela značajna su u područjima teologije i filozofije.[2] Društveni znanstvenici u 19. stoljeću bili su vrlo zainteresirani za usporednu i „primitivnu” religiju kao što se to vidi u djelima Maxa Müllera, Maxa Webera, Jamesa Georgea Frazera i dr.[3] Nicholas de Lange, profesor hebrejskih studija na Sveučilištu Cambridge, kaže da je "usporedna studija religija akademska disciplina koja je razvijena na kršćanskim teološkim fakultetima i ima tendenciju da forsira vrlo različite pojave u svojevrsnu šablonu rađenu po kršćanskom obrascu. Problem nije samo u tome što druge „religije” mogu imati malo ili ništa reći o pitanjima koja su od gorućeg značaja za kršćanstvo, već i što one uvijek ne smatraju sebe kao religije na potpuno isti način na koji kršćanstvo sebe vidi kao religiju".[4]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. https://www.britannica.com/topic/classification-of-religions Preuzeto 17. veljače 2021.
  2. http://www.muslimphilosophy.com/hazm/dove/preface.html Preuzeto 17. veljače 2021.
  3. Hans Kippenberg, Discovering Religious History in the Modern Age (2001).
  4. Nicholas de Lange, Judaism, Oxford University Press, 1986