Utrka na 400 m

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Završnica utrke (SP 2007.)

Utrka na 400 metara atletska je trkačka šprinterska disciplina i najduža od špritnerskih utrka u trkačkoj atletici tj. najduža kratkoprugaška utrka. Predstavlja točno jedan krug otvorenog vanjskog atletskog igrališta. Zahtijevnija je od ostalih šprinterskih utrka jer zahtijeva taktiziranje, budući da se ne može u cijelosti istrčati u šprintu.

Na programu Olimpijskih igara nalazi se od prvih modernih Igara održanih u Ateni 1896. za muškarce, dok se žene u ovoj disciplini na Olimpijskim igrama natječu od 1964. godine.

Držač svjetskog i olimpijskog rekorda južnoafrički je trkač Wayde van Niekerk s vremenom od 43,03 sekunde.[1] Američki trkač Michael Johnson devet je puta držao najbolje vrijeme sezone u ovoj disciplini, od čega osam godina zaredom (1993. - 2000.)

Svjetski rekord u ženskoj konkurenciji drži Istočna Nijemica Marita Koch koji je postavila 1985. godine te je sedam puta držala najbolji rezultat sezone na svijetu u ovoj utrci. Olimpijski rekod drži Francuskinja Marie-José Pérec od 1996., uz Koch najuspješnija trkačica u ovoj disciplini.

Od 31 mogućih zlatnih olimpijskih odličja, Amerikanci su u muškoj konkurenciji osvojili njih 19. Na popisu 25 najboljih vremena u povijesti nalazi se 13 Amerikanaca.

Amerikanac Michael Johnson i Francuskinja Marie-José Pérec jedini su koji su na istim Olimpijskim igrama osvojili zlata na 200 i 400 metara. S druge strane, Kubanac Alberto Juantorena se na Olimpijskim igrama 1976. održanima u kanadskom Montrealu okitio zlatima u utrkama na 400 i 800 metara.

Proizašla je iz utrke na 440 jarda (402,336 m), odnosno još starije utrke "na četvrt milje".

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Popis najboljih vremena za muškarce u statistikama IAAF-a (pristupljeno 8. lipnja 2018.)