Vaso Čubrilović

Dr. Vasa Čubrilović (Bosanska Gradiška, 14. siječnja 1897. - Beograd, 11. lipnja 1990.) je bio srpski akademik i povjesničar.

Osnovnu školu i gimnaziju je pohađao u Sarajevu. Za vrijeme gimnazijskih dana upoznao se sa Danilom Ilićem, i postao član organizacije Mlada Bosna.

Bio je sudionik u atentatu na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda 28. srpnja 1914. godine u Sarajevu. Zbog njegove maloljetnosti, sud ga je poštedio smrtne kazne i osudio na 16 godina teške tamnice, koju je izdržavao u Sarajevu. Poslije raspada Austro-Ugarske monarhije, krajem 1918. oslobođen je i odlazi u Srbiju. Po završetku rata, diplomirao, a kasnije i doktorirao povijest na Beogradskom sveučilištu. Do početka Drugog svjetskog rata radio je kao profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu od 1930. godine.

Na tom mjestu, sa kraćim prekidima za vrijeme rata, ostao je punih 40 godina. Dana 7. ožujka 1937. objavio je svoje djelo "Istjerivanje Albanaca"

Po izbijanju rata i okupacije Jugoslavije, počeo je propovijedati antinjemačku propagandu, odbio da prihvati mjesto na Beogradskom sveučilištu za vrijeme okupacije, pa je zato uhvaćen i odveden na Banjicu. Pušten je krajem 1943. godine i ostao je u Beogradu.

Po formiranju prve privremene vlade DFJ, kao ugledni naučnik, zauzeo je mjesto ministra poljoprivrede (1945). Prestao je biti član Zemljoradničke stranke i prihvatio je liniju NKOJ-a i postao član KPJ krajem 1945.

Po oslobođenju Beograda, Vasa Čubrilović je postao dekan Filozofskog fakulteta umjesto akademika Veselina Čajkovića, kome je Sud časti grada Beograda oduzeo tu funkciju.

Također je bio i član Komisije za obnovu sveučilišta i inspektor za Filozofski fakultet.

Po formiranju Vlade FNRJ, Vasa Čubrilović je bio ministar poljoprivrede (1945-1946) i ministar šumarstva (1946-1950)

Osnivač je Balkanološkog instituta u Beogradu 1970. i bio je redovni predavač na katedri Povijesti Jugoslavije, zajedno sa njenim osnivačem dr. Jovanom Marjanovićem.

Dobitnik je Oktobarske nagrade i Sedmojulske nagrade.

Djela

Autor je više znanstvenih radova iz domaće historiografije, od kojih su najznačajniji:

• Istjerivanje Albanaca, Beograd, 1937.
• Prvi srpski ustanak i Bosanski Srbi, Beograd, 1939.
• Politička prošlost Hrvata, Beograd, 1940.
• Povijest političke misli u Srbiji 19. stoljeća, Sarajevo, 1960.
• Bosanski ustanak 1875-1878, Sarajevo, 1962.
• Odabrani povijesni radovi, Beograd, 1966.
• Srpska pravoslavna crkva pod Turcima od XV do XIX stoljeća, Beograd, 1967.