Sarajevo
Sarajevo | |||
---|---|---|---|
|
|||
Koordinate: 43°52′N 18°25′E / 43.867°N 18.417°E | |||
Država | ![]() | ||
Entitet | ![]() | ||
Županija | ![]() | ||
Osnivanje | 15. stoljeće | ||
Osnivač | Isa-beg Ishaković | ||
Nazvan po | perzijski saraj = palača | ||
Vlast | |||
- Gradonačelnica | Benjamina Karić (SDP BiH) | ||
Površina | |||
- Ukupna | 142 km2 | ||
- Urbano područje | 419.16 km2 | ||
- Metropolitansko područje | 3,350 km2 | ||
Visina | 500 m | ||
Stanovništvo (2013.) | |||
- Grad | 275.524 | ||
- Urbano područje | 419.957 | ||
- Urbana gustoća | 1.000 stan./km2 | ||
- Metropolitansko područje | 555.210 | ||
- Gustoća metro područja | 1.000 stan./km2 | ||
- Okolica | 279.686 | ||
- Procjena grad (2019.) | 274.879 | ||
Vremenska zona | srednjeeuropsko vrijeme (UTC+1) | ||
- Ljeto (DST) | srednjeeuropsko ljetno vrijeme (UTC+2) | ||
Poštanski broj | 71000 | ||
Pozivni broj | +387 (0)33 | ||
Dan grada | 6. travnja | ||
Službena stranica sarajevo.ba | |||
Zemljovid | |||
Sarajevo (stari hrvatski naziv: Vrhbosna[1][2]) glavni je i najveći grad Bosne i Hercegovine. Nalazi se na rijeci Miljacki, desnom pritoku Bosne, u istočnom dijelu sarajevsko-zeničke kotline. Prema popisu stanovništva 2013. godine, Grad Sarajevo ima 275.524 stanovnika, a prema procjeni iz lipnja 2019., taj broj se spustio na 274.879 stanovnika. Šire područje grada okuplja više od pola milijuna stanovnika.[3][4]
Sarajevo je najveći grad u Bosni i Hercegovini i istaknuti kulturni centar u Jugoistočnoj Europi. Grad je poznat po svojoj tradicionalnoj kulturnoj i vjerskoj raznolikosti, koji uključuju pripadnike: islama, pravoslavlja, judaizma i katolicizma. Zbog svoje duge i bogate povijesti i pripadnosti, vjerskih i kulturnih raznolikosti, Sarajevo se ponekad naziva "Jeruzalem Europe".
Zemljopis
Sarajevo je smješteno u središnjoj Bosni i Hercegovini. Obuhvaća više reljefnih tipova: ravnicu u jugozapadnom dijelu grada, blago brežuljkasto zemljište, te visoke planinske predjele. Nadmorska visina se kreće od blizu 500 metara u središtu Sarajeva do više od 2000 metara u Istočnom Sarajevu. Rijeke i manji vodotoci u Sarajevu su: Miljacka, Bosna, Željeznica i Zujevina.[5]
Klima
Klima u Sarajevu varira od umjereno kontinentalne do oštre planinske. Prosječna godišnja temperatura iznosi 9,5 °C, a prosječna količina oborina je oko 900 mm. Najtopliji mjesec je kolovoz, a najhladniji siječanj. Najviše oborina je rujnu, dok je najmanje u siječnju i ožujku.
Najniža zabilježena temperatura je -26,4 °C (24. siječnja 1942.), a najviša 40 °C (19. kolovoza 1946.)[6]
Povijest
Povijest Sarajeva u velikoj je mjeri uvjetovana zemljopisnim položajem grada. Plodna ravnica uz obale rijeka Miljacke, Željeznice, Bosne i pritoka, okružena s tri strane visokim i do modernih vremena praktično neprohodnim planinama, bila je idealno mjesto za formiranje utvrđenih naselja, što je u nekim razdobljima bilo itekako bitno.
Fortifikacijski, obrambeni objekti i naselja oko njih nastajali su na obroncima tih planina, što potvrđuju i arheološki nalazi iz neolita, brončanog i željeznog doba. Najznačajniji su pronađeni na lokalitetima Debelo brdo[7] i Butmir.
U srednjem vijeku formiraju se, uz postojeća, i naselja u samoj dolini, sa svrhom brže i učinkovitije trgovine. U tom je smislu veoma važna uloga dubrovačkih trgovaca, odnosno pogodnosti koje je za obje strane donio trgovački sporazum s ondašnjim Dubrovnikom.
Biskup Ponza je 1238. godine sagradio u mjestu Brdu kod Vrhbosne katedralu sv. Petra i Pavla i uz katedralu kaptol. Time je naselje na mjestu današnjeg Sarajeva tri stoljeća prije osmanlijske okupacije dobio ime Vrhbosanje. Iz tih vremena datira kamen s ugraviranim natpisom: 'Beati Petri in Verb(osna)".[8] Utvrda Vrhbosna spominje se 1379. godine. Župa istog imena spominje se 1415. godine.[9]
Tijekom osvajačkih pohoda u 15. stoljeću, osmanski Turci zauzimaju Bosnu i Hercegovinu. Isa-beg Isaković na ozemlju srednjovjekovnog grada Vrhbosne (Vrhbosanja) i okolnih sela podiže prvu džamiju, gradi rezidencijalni objekt i most, odnosno stvara jezgru oko koje će u idućim stoljećima nastati veliki osmanski grad.
U Sarajevu se spominje franjevačka župa još u 16. stoljeću, kad su zabilježeni progoni između 1521. i 1524. god. u kojima su ubijeni franjevci. Župom su upravljali iz visočkog samostana sve dok nije napušten koncem 17. stoljeća. od tada brigu o župi vode kreševski franjevci. Sredinom ovog stoljeća ovdašnji su katolici mahom hrvatski kolonisti iz Dubrovnika, naseljeni u latinskoj mahali (četvrti).[10] Većinom su to bili trgovci, a i ostali stanovnici ove mahale bili su uglavnom katolici.[11] Imali su crkvu Bezgrješnog začeća. Prodor Eugena Savojskog do Sarajeva 1697. godine bio je koban. Crkva je izgorjela, a katolici su većinom napustili grad. Broj katolika polako raste tijekom 18. stoljeća, ali početkom 19. stoljeća broj opet opada. Porast bilježe nakon austro-ugarskog zaposjedanja.[10] Latinska je četvrt ostavila trag u imenu mosta Latinske ćuprije, jednog od najstarijih sarajevskih mostova.[12]
Nakon Berlinskog kongresa, Austro-Ugarska dobiva mandat za preuzimanje uprave nad Bosnom i Hercegovinom. Nakon jednodnevnih borbi austrougarska vojska ulazi u Sarajevo 19. kolovoza 1878. godine i formira upravu koja će potrajati sve do okončanja Prvog svjetskog rata.
U 1914. godini, u Sarajevu su ubijeni austrougarski prijestolonasljednik Franz Ferdinand i njegova supruga Sophie, čime je započeo Prvi svjetski rat. Sedamdeset godina kasnije, 1984. godine u gradu se održavaju 14. Zimske olimpijske igre.
Veliki požar zahvatio je Sarajevo 1879. godine.[10]
U Kraljevini Jugoslaviji Sarajevo je bilo glavni grad Drinske banovine. Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, Sarajevo je bilo upravo sjedište Velike župe Vrhbosne.
24. siječnja 1942. izmjerena je najniža temperatura u Sarajevu ikad: -26,4 Celzijeva stupnja.[13]
Poslije Drugog svjetskog rata grad se ubrzano industrijalizirao i širio s izgradnjom novih stambenih naselja na zapadu i sjeveru.
Od 1992. do 1995. godine, tijekom rata u Bosni i Hercegovini, grad je bio pod najdužom opsadom u povijesti modernog ratovanja, za vrijeme koje je oko 12.000 ljudi izgubilo živote, a još oko 50.000 je ranjeno.
Poznate osobe
- Jala Brat, bosanskohercegovački pjevač
- Goran Bregović, bosanskohercegovački glazbenik
- Branko Crvenkovski, makedonski predsjednik
- Nedeljko Čabrinović, sudionik Sarajevskog atentata
- Saša Čađo, srpska košarkašica
- Zdravko Čolić, bosanskohercegovački pjevač
- Predrag Danilović, srpski košarkaš
- Deen, bosanskohercegovački pjevač
- Dragan Đokanović, bosanskohercegovački političar
- Edin Džeko, bosanskohercegovački nogometaš
- Damir Džumhur, bosanskohercegovački tenisač
- David Elazar, izraelski general i načelnik generalštaba Izraelskih obrambenih snaga
- Bekim Fehmiu, albanski glumac
- Zlata Filipović, hrvatska spisateljica
- Faruk Hadžibegić, bosanskohercegovački nogometaš i trener
- Aleksandar Hemon, američko-bosanskohercegovački pisac
- Bakir Izetbegović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine
- Miljenko Jergović, hrvatski pisac
- Josip Katalinski, bosanskohercegovački nogometaš
- Željko Komšić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine
- Momčilo Krajišnik, član Predsjedništva Bosne i Hercegovineik]]
- Emir Kusturica, srpski filmski redatelj
- Dalal Midhat-Talakić, bosanskohercegovačka pjevačica
- Haris Medunjanin, bosanskohercegovački nogometaš
- Dino Merlin, bosanskohercegovački pjevač
- Ivana Miličević, američko-hrvatska glumica
- Tomo Miličević, američko-hrvatski glazbenik
- Kemal Monteno, bosanskohercegovački pjevač
- Ivica Osim, bosanskohercegovački nogometaš i trener
- Vladimir Petković, hrvatsko-švicarski nogometaš i trener
- Vladimir Prelog, hrvatsko-švicarski kemičar i nobelovac
- Haris Silajdžić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine
- Ivan Sokolov, bosanskohercegovački-nizoemski šahist
- Mario Stanić, hrvatski nogometaš
- Jadranka Stojaković, srpska pjevačica
- Vojislav Šešelj, srpski političar i ratni zločinac
- Boris Tadić, srpski predsjednik
- Zlatko Vujović, hrvatski nogometaš
- Ervin Zukanović, bosanskohercegovački nogometaš
- Denis Zvizdić, bosanskohercegovački političar
- Jasmila Žbanić, bosanskohercegovačka redateljica
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva 2013. godine, Grad Sarajevo ima 275.524 stanovnika, od toga 271.194 stanovnika u naseljenom mjestu Sarajevo.[3]
Stanovništvo Grada Sarajeva | ||||||
godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
Muslimani | 259.470 (49,23%) | 189.139 (42,16%) | 161.088 (44,81%) | |||
Srbi | 157.143 (29,81%) | 132.646 (29,57%) | 130.138 (36,20%) | |||
Hrvati | 34.873 (6,61%) | 36.714 (8,18%) | 41.354 (11,50%) | |||
Jugoslaveni | 56.470 (10,71%) | 75.563 (16,84%) | 13.551 (3,76%) | |||
ostali i nepoznato | 19.093 (3,62%) | 14.457 (3,22%) | 13.321 (3,70%) | |||
ukupno | 527.049 | 448.519 | 359.452 |
Sarajevo (naseljeno mjesto), nacionalni sastav
Sarajevo | ||||||
godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
Muslimani | 208.827 (50,13%) | 136.487 (42,78%) | 114.942 (47,11%) | |||
Srbi | 108.074 (25,94%) | 74.120 (23,23%) | 70.230 (28,78%) | |||
Hrvati | 30.839 (7,40%) | 31.051 (9,73%) | 34.844 (14,28%) | |||
Jugoslaveni | 51.875 (12,45%) | 65.136 (20,41%) | 12.277 (5,03%) | |||
ostali i nepoznato | 16.882 (4,05%) | 12.223 (3,83%) | 11.687 (4,79%) | |||
ukupno | 416.497 | 319.017 | 243.980 |
Etnički sastav Sarajeva po naseljima
- Popis stanovništva 2013. godine
Uprava
Do rata 1992. - 95., Grad Sarajevo pokrivao je ozemlje gradskih općina: Centar, Ilidža, Novi Grad, Novo Sarajevo i Stari Grad, te prigradskih općina: Hadžići, Ilijaš, Pale, Trnovo i Vogošća (cijelo područje 527.049 stanovnika). Nakon rata Grad Sarajevo dobiva status jedinice lokalne samouprave i ulazi u sastav entiteta Federacija BiH. Obuhvatio je općine Centar, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad i federalni dio bivše općine Trnovo.
Čelna tijela vlasti u Gradu Sarajevo su Gradonačelnik, u čijem je djelokrugu rad gradskih službi, te Gradsko vijeće.
Od dijelova predratnih općina Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad, Trnovo, Pale i cijelog teritorija općine Sokolac 1993. formiran je Grad Istočno Sarajevo, koji je pripao entitetu Republici Srpskoj.[14] Izvršna i zakonodavna tijela vlasti u Istočnom Sarajevu su Gradonačelnik i Skupština grada Istočno Sarajevo.
Promet
Sarajevo je središte cestovnog prometa u BiH. Sedam magistralnih cesta povezuje grad s ostalim dijelovima zemlje. Na sjever vodi M5 u pravcu Travnika, Banje Luke i Bihaća, M17 ka Zenici i Doboju, kao i M18 prema Tuzli. Na istok vode M5 prema Višegradu i Goraždu, kao i M19 ka Zvorniku. Na jug vodi M18 preko Foče za Dubrovnik, a na zapad M17 u pravcu Mostara.
Od 2003. Sarajevo je povezano autocestom A1 s mjestima Ilijaš, Visoko, Kakanj i Zenica. Planirana europska autocesta, koridor 5c, prolazi kraj Sarajeva povezujući ga s Budimpeštom na sjeveru i s Pločama na jugu.[15]
Položaj Sarajeva, uske gradske ulice i nedostatak parkinga ograničavaju automobilski promet u gradu, te su podzemne garaže dosta česta pojava. U vrijeme Olimpijskih igara grad je dobio dio zaobilaznice što je djelomice olakšalo prometnu situaciju, no 2,6 km i dva tunela koja su trebala povezati naselja Ciglane i Pofalići, zbog nedostatka novca, još nisu u potpunosti završeni. Sam centar grada pretvoren je 1970-ih u pješačku zonu. Dvije glavne ulice u gradu su Titova i Zmaja od Bosne.
Električni tramvaji, koji su u službi od 1885., najstarija su vrsta javnog prijevoza u gradu.[16]
Naselja Dobrinja i Vogošća od 1980-ih povezana su s centrom grada trolejbusnim linijama. Trolejbusna veza s Vogošćom je prekinuta za vrijeme rata. Danas u gradu postoji pet trolejbusnih te mnogo autobusnih linija koje autobusima i za Sarajevo specifičnim minibusima (kombibus) povezuju strme i teško dostupne dijelove grada s centrom.
Glavna željeznička postaja u Sarajevu se nalazi u sjevernom dijelu grada. Grad je dnevno željeznicom povezan sa Zagrebom, Beogradom i Pločama, a od 2002. ponovno s Budimpeštom. Dobro razgranatom autobusnom mrežom Sarajevo je dostupno iz bilo kojeg pravca.
Međunarodna zračna luka Sarajevo (SJJ) smještena je desetak kilometara jugozapadno od centra grada, u naselju Butmir. Otvorena je 1969. godine i povezuje Sarajevo s europskim gradovima. Tijekom rata koristila se za letove UN-a i transport humanitarne pomoći. Od Daytonskog sporazuma otvorena je za putničke letove. Među ostalim zrakoplovnim tvrtkama koristi ju i Croatia Airlines. Godine 2019. 1.143.680 putnika je prošlo kroz sarajevsku zračnu luku, za razliku od samo 25.000 iz 1996. godine.[17]
Komunikacije i mediji
Kao glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo je medijski centar u zemlji. Većina komunikacijskih i medijskih infrastruktura je uništena tijekom rata, ali rekonstrukcija je pomogla modernizaciji medija.[18] Internet je ponovo postao dostupan u gradu 1995.[19]
Oslobođenje, osnovano 1943., su najstarije sarajevske dnevne novine i jedine koje su preživjele rat. Ipak tiražem su ove novine iza Dnevnog Avaza, osnovanog 1995. i Jutarnjih novina.[20] U druge lokalne periodične novine spadaju novine Hrvatska riječ na hrvatskom jeziku i magazin Start, kao i tjednici Slobodna Bosna i BH dani.
Bosanskohercegovačka televizija je državna TV stanica, jedna od tri u Bosni i Hercegovini. Druge stanice u gradu su NRTV "Studio 99", NTV Hayat, Open Broadcast Network, TV Kantona Sarajevo i TV Alfa. Postoje nezavisne, privatne i institucionalne radio stanice, poput Radija M, RSG, eFM studentskog radija, Radija 202 (do prve polovice 2010.) i Radija BIR. Pored ovih, i Radio Slobodna Europa, kao i nekoliko američkih i zapadno-evropskih stanica.
Arhitektura i znamenitosti
U arhitektonskom smislu, Sarajevo je zanimljiv primjer prepletanja raznih umjetničkih utjecaja, odnosno graditeljskih stilova. Unutar uske kotline, široke tek kilometar-dva, koja se značajnije širi tek u današnjoj općini Novi Grad, odnosno u istočnom dijelu Sarajevskog polja, smješteni su brojni egzemplarni objekti ranoosmanske, zrele osmanske arhitekture, potom neogotička, neoromanička, eklektistička, secesijska, futuristička i druga zdanja.
Iz razdoblja osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini posebice je značajan dobro očuvani trgovački dio grada, Baščaršija, bogat jedinstvenim arhitektonskim ostvarenjima osmanske gradske arhitekture.
Vjerski objekti
- Džamija Muslihudina Čekrekčije
- Crkva sv. Vinka Paulskog u Sarajevu
- Katedrala Srca Isusova
- Stara srpska pravoslavna crkva u Sarajevu
- Saborna crkva u Sarajevu
- Franjevački samostan sv. Ante na Bistriku
- Jordanska džamija
- Sarajevska sinagoga
- Careva džamija u Sarajevu
- Gazihusrefbegova džamija
- Alipašina džamija
- Franjevački studentski centar
- Crkva sv. Ignacija Lojolskog
- Crkva svetog Preobraženja u Sarajevu
- Crkva presvetog Trojstva
Obrazovanje
Kako su obrti i trgovina bili u vrhu gospodarskih prioriteta grada od njegova osnutka, tako se i početci školstva moraju vezati za ta područja života. Obrazovanje budućih obrtnika i trgovaca, odvijalo se kod istaknutih i dokazanih majstora, a znanja su uglavnom prenošena i testirana u praksi. No, nije zanemarivana ni vjerska poduka, o kojoj su skrb, ovisno o mogućnostima, preuzimale vjerske zajednice. Prednjačila je, po prirodi stvari, najbrojnija islamska vjerska zajednica, koja je imala institucijalno razvijen sustav vjerskog školstva sve do visokoškolskog ranga, što potvrđuje činjenica da je u šesnaestom stoljeću funkcionirala visoka teološka škola sufijske orijentacije, u kojoj je proučavano, uz teologiju i filozofiju i šerijatsko pravo. Spomenuta teološka škola obično se smatra pretečom Sveučilišta u Sarajevu, osnovanog 1949. godine. Devedesetih godina dvadesetog stoljeća Sarajevo je imalo zaokružen školski sustav, od pučkoškolske do sveučilišne razine, a demokratske promjene donijele su i mogućnost otvaranja privatnih škola, pa danas (2009.) u Sarajevu funkcionira nekoliko škola i fakulteta u privatnom vlasništvu.
Visokoškolske ustanove
- Sveučilište u Sarajevu (utemeljeno 1949.)
- Međunarodno sveučilište u Sarajevu (utemeljeno 2003.)
- Franjevačka teologija (od 1909.)
Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu zasnovan je na temeljima najstarije sustavno organizirane visokoškolske ustanove u BiH, Vrhbosanske katoličke teologije, koju je 1890. utemeljio prvi vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler. Ova je visokoškolska ustanova od svoga osnutka izvršavala svoje crkveno poslanje odgoja i obrazovanja svećeničkih kandidata koji su nakon svoje formacije preuzimali svoj dio odgovorne svećeničke službe u Vrhbosanskoj metropoliji. Katolički bogoslovni fakultet uz ovu zadaću koju ima od svog osnutka, danas ima i zadaću formacije katoličkih laika koji će nakon završenog studija preuzeti svoj dio odgovornosti u Crkvi i društvu, te na taj način izvršavati svoje poslanje u svijetu, koje je Krist povjerio svim svojim učenicima.
Kultura
- Hrvatsko planinarsko društvo "Bjelašnica - 1923", Sarajevo[21]
- HKD Napredak
- Sarajevski jazz festival
- Sarajevo Film Festival
- ansambli suvremene glazbe MOMUS i Masmantra
- ansambli Allegro i Preporod
- Sarajevska filharmonija
- Sarajevska zima
- Baščaršijske noći
- Sarajevski filmski festival
Sport
Zimske olimpijske igre
Sarajevo je 1984. bilo domaćin XIV. Zimskih olimpijskih igara, za koje se smatra da su bile najbolje organizirane do tada.
Sportski klubovi
- nogomet
- FK Sarajevo
- FK Željezničar Sarajevo
- FK Olimpic Sarajevo
- FK Famos SAŠK Napredak Hrasnica
- rukomet
- RK Bosna
- RK Željezničar
- košarka
- KK Bosna
- džudo
- Judo Klub Sarajevo[22]
- Umjetnicko klizanje
- Klub sportova na ledu "Unity"
- MMA "Pretorian"
Gradovi partneri
Galerija
Izvori
- ↑ Andrija Nikić, Katolici u Sarajevu do 1918., Franjevačka knjižnica i arhiv, Mostar, 2002., ISBN 9958-653-00-31 nevaljani ISBN, str. 9. (COBISS.BH)
»Poneki dijelovi hrvatske narodne povijesti stoje i dandanas neobrađeni. Zanimljivo je da među njima ima i takvih koji spadaju u najsvjetlije stranice naše prošlosti. Među takve spada i Vrhbosna - sjedište biskupije, kolijevka današnjeg Sarajeva, sarajevskog kraja koji obuhvaća prostrano područje.«
(str. 9.) - ↑ Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske države, "Svjetlost", OOUR Izdavačka djelatnost, Sarajevo, 1982., str. 72.
- ↑ a b Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. 2019. Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini - Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest i materinji jezik (PDF). popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 28. kolovoza 2020.
- ↑ Federalni zavod za statistiku FBiH. Srpanj 2020. Kanton Sarajevo u brojkama - 2020 (PDF). fzs.ba (bošnjački). Federalni zavod za statistiku FBiH. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 29. lipnja 2020. Pristupljeno 28. kolovoza 2020.
- ↑ Vodotokovi
- ↑ Klima na sarajevo.ba. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2015. Pristupljeno 26. veljače 2012. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Arheološki lokalitet Debelo brdo [neaktivna poveznica]
- ↑ HKD Napredak Mostar Inačica izvorne stranice arhivirana 20. studenoga 2015. fra Andrija Nikić: Predsjednica RH i hrvatskog naroda!, Mostar, 11. rujna 2015. (pristupljeno 19. studenoga 2015.)
- ↑ Svjetlo riječi Inačica izvorne stranice arhivirana 20. studenoga 2015. Dubravko Lovrenović: Od Vrhbosne do Vranduka – „Vrata Bosne“, 29. srpnja 2014. (pristupljeno 19. studenoga 2015.)
- ↑ a b c Franjevačka provincija Bosna Srebrena Inačica izvorne stranice arhivirana 25. kolovoza 2016. Sarajevo / Bistrik – samostan sv. Ante (pristupljeno 23. srpnja 2016.)
- ↑ Večernji list Zlatko Tulić: U telefonskom imeniku prezime Hrvat u većini je bošnjačko, dok je Bošnjak hrvatsko, 2. veljače 2014. (pristupljeno 23. srpnja 2016.)
- ↑ (boš.) Dnevni avaz Inačica izvorne stranice arhivirana 3. listopada 2016. A. Nalo: Most nazvan po obližnjoj katoličkoj mahali Latinluk , 9. studenoga 2014. (pristupljeno 23. srpnja 2016.)
- ↑ Livno Online Županija. U Livnu najhladnije bilo 1967.godine. Izmjereno čak minus 29,6 stupnjeva, 5. siječnja 2017. (pristupljeno 21. travnja 2017.)
- ↑ Istočno Sarajevo. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2009. Pristupljeno 8. srpnja 2009. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ "Bosmal: Koridor 5C"
- ↑ O tramvajima na "virtualnom Sarajevu"[neaktivna poveznica]
- ↑ Zahid Krkić, Statistički podaci za sarajevski aerodrom
- ↑ Evropski žurnalistički centar (novembar 2002). Krajolik bosanskohercegovačkih medija Inačica izvorne stranice arhivirana 19. svibnja 2005.
- ↑ Jelenka Vockić-Avdagić. Internet i javnost Bosne i Hercegovine Inačica izvorne stranice arhivirana 7. listopada 2007.
- ↑ Radenko Udovičić (5. ožujka 2002.). Šta se događa sa najstarijim bosanskohercegovačkim novinama: Oslobođenje se prodaje za 4.7 miliona KM
- ↑ https://hpd-bjelasnica1923.ba
- ↑ Judo Klub Sarajevo
- ↑ Gradovi pobratimi Službena web stranica grada Sarajeva Inačica izvorne stranice arhivirana 11. prosinca 2015.
- ↑ Gradovi prijatelji, dubrovnik.hr, pristupljeno 8. studenog 2020.
- ↑ Gradovi pobratimi, pula.hr, pristupljeno 8. studenog 2020.
- Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
Vanjske poveznice
- Službene stranice Grada Sarajeva Inačica izvorne stranice arhivirana 20. siječnja 2007. (boš.) (engl.)
- Sarajevo Top City Guide (engl.)
- Sarajevo (boš.)
- Sarajevo (boš.)
- Sarajevo Guide (engl.)
Ostali projekti
![]() | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Sarajevo |
|