Sarajevo

Sarajevo
Panorama Sarajeva, Latinska ćuprija, Sebilj, Careva džamija, Katedrala Srca Isusova, Saborna crkva
Zastava Grb
Koordinate: 43°52′N 18°25′E
Država	Bosna i Hercegovina
Entitet	Federacija BiH
Županija	Sarajevska županija
Osnivanje	krajem 15. stoljeća
Nazvan po	perzijski saraj = palača
Vlast
- Gradonačelnik	Abdulah Skaka (SDA)
Površina
- Ukupna	142 km2
Visina	500 m
Stanovništvo (2013.)
- Grad	302 899
Vremenska zona	srednjeeuropsko vrijeme (UTC+1)
- Ljeto (DST)	srednjeeuropsko ljetno vrijeme (UTC+2)
Poštanski broj	71000
Pozivni broj	+387 33
Dan grada	6. travnja
Službena stranica sarajevo.ba
Zemljovid
Sarajevo

Sarajevo (stari hrvatski naziv: Vrhbosna) je glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine. Nalazi se na rijeci Miljacki, desnom pritoku Bosne, u istočnom dijelu sarajevsko-zeničke kotline. Prema popisu iz 1991. imao je 416.497 stanovnika.

Sarajevo je vodeći politički, društveni i kulturni centar u Bosni i Hercegovini i istaknuti kulturni centar u Jugoistočnoj Europi. Grad je poznat po svojoj tradicionalnoj kulturnoj i vjernoj raznolikosti, sa pripadnicima islama, pravoslavlja, judaizma i katolicizma. Zbog svoje duge i bogate povijesti i pripadnosti, vjerskih i kulturnih raznolikosti, Sarajevo se ponekad naziva "Jeruzalem Europe".

Panorama Sarajeva

Zemljopis

Podrobniji članak o temi: Zemljopis Sarajeva

Satelitska snimka

Sarajevo je smješteno u središnjoj Bosni i Hercegovini. Obuhvaća više reljefnih tipova: ravnicu u jugozapadnom dijelu grada, blago brežuljkasto zemljište, te visoke planinske predjele. Nadmorska visina se kreće od blizu 500 metara u središtu Grada Sarajeva do više od 2000 metara u Istočnom Sarajevu. Rijeke i manji vodotokovi: Miljacka, Željeznica ...

Klima

Klima u Sarajevu varira od umjereno kontinentalne do oštre planinske. Prosječna godišnja temperatura iznosi 9,5 °C, a prosječna količina oborina je oko 900 mm. Najtopliji mjesec je kolovoz, a najhladniji siječanj. Najviše oborina je rujnu, dok je najmanje u ožujku.

Najniža zabilježena temperatura je -26,4 °C (24. siječnja 1942.), a najviša 40 °C (19. kolovoza 1946.)

Povijest

Podrobniji članak o temi: Povijest Sarajeva

Povijest Sarajeva u velikoj je mjeri uvjetovana zemljopisnim položajem grada. Plodna ravnica uz obale rijeka Miljacke, Željeznice, Bosne i pritoka, okružena s tri strane visokim i do modernih vremena praktično neprohodnim planinama, bila je idealno mjesto za formiranje utvrđenih naselja, što je u nekim razdobljima bilo itekako bitno.

Fortifikacijski, obrambeni objekti i naselja oko njih nastajali su na obroncima tih planina, što potvrđuju i arheološki nalazi iz neolita, brončanog i željeznog doba. Najznačajniji su pronađeni na lokalitetima Debelo brdo i Butmir.

U srednjem vijeku formiraju se, uz postojeća, i naselja u samoj dolini, sa svrhom brže i učinkovitije trgovine. U tom je smislu veoma važna uloga dubrovačkih trgovaca, odnosno pogodnosti koje je za obje strane donio trgovački sporazum s ondašnjim Dubrovnikom.

Biskup Ponza je 1238. godine sagradio u mjestu Brdu kod Vrhbosne katedralu sv. Petra i Pavla i uz katedralu kaptol. Time je naselje na mjestu današnjeg Sarajeva tri stoljeća prije osmanlijske okupacije dobio ime Vrhbosanje. Iz tih vremena datira kamen s ugraviranim natpisom: 'Beati Petri in Verb(osna)". Utvrda Vrhbosna spominje se 1379. godine. Župa istog imena spominje se 1415. godine.

Tijekom osvajačkih pohoda u 15. stoljeću, osmanski Turci zauzimaju Bosnu i Hercegovinu. Isa-beg Isaković na ozemlju srednjovjekovnog grada Vrhbosne (Vrhbosanja) i okolnih sela podiže prvu džamiju, gradi rezidencijalni objekt i most, odnosno stvara jezgru oko koje će u idućim stoljećima nastati veliki osmanski grad.

U Sarajevu se spominje franjevačka župa još u 16. stoljeću, kad su zabilježeni progoni između 1521. i 1524. god. u kojima su ubijeni franjevci. Župom su upravljali iz visočkog samostana sve dok nije napušten koncem 17. stoljeća. od tada brigu o župi vode kreševski franjevci. Sredinom ovog stoljeća ovdašnji su katolici mahom hrvatski kolonisti iz Dubrovnika, naseljeni u latinskoj mahali (četvrti). Većinom su to bili trgovci, a i ostali stanovnici ove mahale bili su uglavnom katolici. Imali su crkvu Bezgrješnog začeća. Prodor Eugena Savojskog do Sarajeva 1697. godine bio je koban. Crkva je izgorjela, a katolici su većinom napustili grad. Broj katolika polako raste tijekom 18. stoljeća, ali početkom 19. stoljeća broj opet opada. Porast bilježe nakon austro-ugarskog zaposjedanja. Latinska je četvrt ostavila trag u imenu mosta Latinske ćuprije, jednog od najstarijih sarajevskih mostova.

Nakon Berlinskog kongresa, Austro-Ugarska dobiva mandat za preuzimanje uprave nad Bosnom i Hercegovinom. Nakon jednodnevnih borbi austrougarska vojska ulazi u Sarajevo 19. kolovoza 1878. godine i formira upravu koja će potrajati sve do okončanja Prvog svjetskog rata.

U 1914. godini, u Sarajevu su ubijeni austrougarski prijestolonasljednik Franz Ferdinand i njegova supruga Sophie, čime je započeo Prvi svjetski rat. Sedamdeset godina kasnije, 1984. godine u gradu se održavaju 14. Zimske olimpijske igre.

Veliki požar zahvatio je Sarajevo 1879. godine.

U Kraljevini Jugoslaviji Sarajevo je bilo glavni grad Drinske banovine. Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, Sarajevo je bilo upravo sjedište Velike župe Vrhbosne.

24. siječnja 1942. izmjerena je najniža temperatura u Sarajevu ikad: -26,4 Celzijeva stupnja.

Poslije Drugog svjetskog rata grad se ubrzano industrijalizirao i širio s izgradnjom novih stambenih naselja na zapadu i sjeveru.

Od 1992. do 1995. godine, tijekom rata u Bosni i Hercegovini, grad je bio pod najdužom opsadom u povijesti modernog ratovanja, za vrijeme koje je oko 12.000 ljudi izgubilo živote, a još oko 50.000 je ranjeno.

Stanovništvo

Podrobniji članak o temi: Stanovništvo Sarajeva
Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Sarajevo

Stanovništvo Grada Sarajeva
godina popisa	1991.	1981.	1971.
Muslimani	259.470 (49,23%)	189.139 (42,16%)	161.088 (44,81%)
Srbi	157.143 (29,81%)	132.646 (29,57%)	130.138 (36,20%)
Hrvati	34.873 (6,61%)	36.714 (8,18%)	41.354 (11,50%)
Jugoslaveni	56.470 (10,71%)	75.563 (16,84%)	13.551 (3,76%)
ostali i nepoznato	19.093 (3,62%)	14.457 (3,22%)	13.321 (3,70%)
ukupno	527.049	448.519	359.452

Sarajevo (naseljeno mjesto), nacionalni sastav

Sarajevo
godina popisa	1991.	1981.	1971.
Muslimani	208.827 (50,13%)	136.487 (42,78%)	114.942 (47,11%)
Srbi	108.074 (25,94%)	74.120 (23,23%)	70.230 (28,78%)
Hrvati	30.839 (7,40%)	31.051 (9,73%)	34.844 (14,28%)
Jugoslaveni	51.875 (12,45%)	65.136 (20,41%)	12.277 (5,03%)
ostali i nepoznato	16.882 (4,05%)	12.223 (3,83%)	11.687 (4,79%)
ukupno	416.497	319.017	243.980

Uprava

Do rata 1992. - 95. Grad Sarajevo pokrivao je ozemlje gradskih općina: Centar, Ilidža, Novi Grad, Novo Sarajevo i Stari Grad, te prigradskih općina: Hadžići, Ilijaš, Pale, Trnovo i Vogošća (cijelo područje 527.049 stanovnika). Nakon rata Grad Sarajevo dobiva status jedinice lokalne samouprave i ulazi u sastav entiteta Federacija BiH. Obuhvatio je općine Centar, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad i federalni dio bivše općine Trnovo.

Čelna tijela vlasti u Gradu Sarajevo su Gradonačelnik, u čijem je djelokrugu rad gradskih službi, te Gradsko vijeće.

Od dijelova predratnih općina Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad, Trnovo, Pale i cijelog teritorija općine Sokolac 1993. formiran je Grad Istočno Sarajevo, koji je pripao entitetu Republika Srpska. Izvršna i zakonodavna tijela vlasti u Istočnom Sarajevu su Gradonačelnik i Skupština grada Istočno Sarajevo.

Promet

Sarajevski tramvaj‎

Sarajevo je središte cestovnog prometa u BiH. Sedam magistralnih cesta povezuje grad s ostalim dijelovima zemlje. Na sjever vodi M5 u pravcu Travnika, Banje Luke i Bihaća, M17 ka Zenici i Doboju, kao i M18 prema Tuzli. Na istok vode M5 prema Višegradu i Goraždu, kao i M19 ka Zvorniku. Na jug vodi M18 preko Foče za Dubrovnik, a na zapad M17 u pravcu Mostara.

Od 2003. Sarajevo je povezano autocestom A1 s mjestima Ilijaš, Visoko i Kakanj. Planirana europska autocesta, koridor 5c, prolazi kraj Sarajeva povezujući ga s Budimpeštom na sjeveru i s Pločama na jugu.

Položaj Sarajeva, uske gradske ulice i nedostatak parkinga ograničavaju automobilski promet u gradu. U vrijeme Olimpijskih igara grad je dobio dio zaobilaznice što je djelomice olakšalo prometnu situaciju, no 2,6 km i dva tunela koja su trebala povezati naselja Ciglane i Pofalići, zbog nedostatka novca, još nisu u potpunosti završeni. Sam centar grada pretvoren je 1970-ih u pješačku zonu. Dvije glavne ulice u gradu su Titova i Zmaja od Bosne.

Električni tramvaji, koji su u službi od 1885., najstarija su vrsta javnog prijevoza u gradu.

Naselja Dobrinja i Vogošća od 1980-ih povezana su s centrom grada trolejbusnim linijama. Za vrijeme rata prekinuta trolejbuska veza sa Vogošćom je u obnovi. Danas u gradu postoji pet trolejbusnih te mnogo autobusnih linija koje autobusima i za Sarajevo specifičnim minibusima (kombibus) povezuju strme i teško dostupne dijelove grada s centrom.

Glavna željeznička postaja u Sarajevu se nalazi u sjevernom dijelu grada. Grad je dnevno željeznicom povezan sa Zagrebom, Beogradom i Pločama, a od 2002. ponovno sa Budimpeštom. Dobro razgranatom autobusnom mrežom Sarajevo je dostupno iz bilo kojeg pravca.

Međunarodna zračna luka Sarajevo (SJJ) smještena je desetak kilometara jugozapadno od centra grada, u naselju Butmir. Otvorena je 1969. godine i povezuje Sarajevo s europskim gradovima. Tijekom rata koristila se za letove UN-a i transport humanitarne pomoći. Od Daytonskog sporazuma otvorena je za putničke letove. Među ostalim avionskim kompanijama koristi ju i Croatia Airlines. Godine 2004. 397.000 putnika je prošlo kroz sarajevski aerodrom, za razliku od samo 25.000 iz 1996. godine.

Kultura

• HKD Napredak
• Sarajevski jazz festival
• Sarajevo Film Festival
• ansambli suvremene glazbe MOMUS i Masmantra
• Sarajevska filharmonija

Komunikacije i mediji

Kao glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo je medijski centar u zemlji. Većina komunikacijskih i medijskih infrastruktura je uništena tijekom rata, ali rekonstrukcija je pomogla modernizaciji medija. Internet je ponovo postao dostupan u gradu 1995.

Oslobođenje, osnovano 1943, su najstarije sarajevske dnevne novine i jedine koje su preživjele rat. Ipak tiražem su ove novine iza Dnevnog Avaza, osnovanog 1995. i Jutarnjih novina. U druge lokalne periodične novine spadaju novine Hrvatska riječ na hrvatskom jeziku i magazin Start, kao i tjednici Slobodna Bosna i BH dani.

Bosanskohercegovačka televizija je državna TV stanica, jedna od tri u Bosni i Hercegovini. Druge stanice u gradu su NRTV "Studio 99", NTV Hayat, Open Broadcast Network, TV Kantona Sarajevo i TV Alfa. Postoje nezavisne, privatne i institucionalne radio stanice, poput Radija M, RSG, eFM studentskog radija, Radija 202 (do prve polovice 2010.) i Radija BIR. Pored ovih, i Radio Slobodna Europa, kao i nekoliko američkih i zapadno-evropskih stanica.

Arhitektura i znamenitosti

Podrobniji članak o temi: Arhitektura Sarajeva

Muzički paviljon

U arhitektonskom smislu, Sarajevo je zanimljiv primjer prepletanja raznih umjetničkih utjecaja, odnosno graditeljskih stilova. Unutar uske kotline, široke tek kilometar-dva, koja se značajnije širi tek u današnjoj općini Novi Grad, odnosno u istočnom dijelu Sarajevskog polja, smješteni su brojni egzemplarni objekti ranoosmanske, zrele osmanske arhitekture, potom neogotička, neoromanička, eklektistička, secesijska, futuristička i druga zdanja.

Iz razdoblja osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini posebice je značajan dobro očuvani trgovački dio grada, Baščaršija, bogat jedinstvenim arhitektonskim ostvarenjima osmanske gradske arhitekture.

Vjerski objekti

• Džamija Muslihudina Čekrekčije
• Crkva sv. Vinka Paulskog u Sarajevu
• Katedrala Srca Isusova

Poznate Sarajlije

Latinski most (ćuprija)

Ante Vuletić, hrv. liječnik, Pravednik među narodima Bekim Fehmiu, kazališni i filmski glumac; Boris Nemšić, poduzetnik, Austrija; Boris Tadić, predsjednik Srbije; Branko Crvenkovski, predsjednik Makedonije; David Elazar, zapovjednik generalštaba izraelske vojske; Abdulah Sidran, pisac filmskih scenarija i drama, pjesnik, novinar; Miljenko Jergović, književnik i novinar; Dino Merlin, pjevač Kemal Monteno, pjevač i kantautor Ervin Rustemagić, strip autor, producent, distributer i film producent; Isa-beg Isaković, Isak Hranušić, brat Stjepana Vukčića Kosače

Jadranka Stojaković, pjevačica i autorica; Karlo Malý, biolog i botaničar; Nenad Kecmanović, politolog; Edin Džeko, nogometaš Dino Mustafić, redatelj Davorin Popović, pjevač poznate grupe Indexi. Asim Ferhatović Hase, nogometni velikan i humanist Pavle Fukarek, biolog i botaničar; Stjepan Kljujić, političar; Vladimir Prelog, kemičar dobitnik Nobelove nagrade; Dalibor Brozović, jezikoslovac; Nikola Filipović, pedagog; Alojz Benac, povjesničar; Kasim Prohić, filozof; Vojislav Šešelj, pravnik, političar, haški optuženik;

Ivan Štraus, arhitekt, akademik; Ankica Posavljak, novinarka Ivan Kušan, književnik i akademik Haris Džinović, pjevač Midhat Ajanović novinar, karikaturist i književnik Dražen Ričl pjevač, gitarist i osnivač poznate sarajevske grupe "Crvena Jabuka" Zlatko Topčić, književnik i scenarist Muhamed Hromić, krilnik Muhamed Hadžibaščaušević, visoki dužnosnik i kulturni djelatnik Ambroz Kapor, hrv. agronom i povjesničar, voditelj sarajevske područne ustanove Uprave državnih monopola Vlatko Konjevod, hrv. nogometni trener

Odgoj i obrazovanje

Kako su obrti i trgovina bili u vrhu gospodarskih prioriteta grada od njegova osnutka, tako se i početci školstva moraju vezati za ta područja života. Obrazovanje budućih obrtnika i trgovaca, odvijalo se kod istaknutih i dokazanih majstora, a znanja su uglavnom prenošena i testirana u praksi. No, nije zanemarivana ni vjerska poduka, o kojoj su skrb, ovisno o mogućnostima, preuzimale vjerske zajednice. Prednjačila je, po prirodi stvari, najbrojnija islamska vjerska zajednica, koja je imala institucijalno razvijen sustav vjerskog školstva sve do visokoškolskog ranga, što potvrđuje činjenica da je u šesnaestom stoljeću funkcionirala visoka teološka škola sufijske orijentacije, u kojoj je proučavano, uz teologiju i filozofiju i šerijatsko pravo. Spomenuta teološka škola obično se smatra pretečom Sveučilišta u Sarajevu, osnovanog 1949. godine. Devedesetih godina dvadesetog stoljeća Sarajevo je imalo zaokružen školski sustav, od pučkoškolske do sveučilišne razine, a demokratske promjene donijele su i mogućnost otvaranja privatnih škola, pa danas (2009.) u Sarajevu funkcionira nekoliko škola i fakulteta u privatnom vlasništvu.

Visokoškolske ustanove

• Sveučilište u Sarajevu (utemeljeno 1949.)
• Međunarodno sveučilište u Sarajevu (utemeljeno 2003.)
• Franjevačka teologija (od 1909.)

Katedrala Srca Isusova

Šport

Sarajevo je 1984. bilo domaćin XIV. Zimskih olimpijskih igara, za koje se smatra da su bile najbolje organizirane do tada.

Športski klubovi

• nogomet
• FK Sarajevo
• FK Željezničar Sarajevo
• FK Olimpic Sarajevo
• FK Famos SAŠK Napredak Hrasnica
• rukomet
• RK Bosna
• RK Željezničar
• košarka
• KK Bosna
• džudo
• Judo Klub Sarajevo

Gradovi partneri

Tirana Tlemcen Baku Zagreb Tianjin Friedrichshafen

Magdeburg Wolfsburg Dayton Serre-Chevalier Coventry Ferrara

Napulj Prato Venecija Calgary Kuvajt (grad) Tripoli

Innsbruck Stockholm Barcelona Madrid Ankara Bursa

Istanbul Budimpešta

• Dubrovnik^{[nedostaje izvor]}
• Pula^{[nedostaje izvor]}

Galerija

• 

  Sinagoga

• 

  Katedrala

• 

  Carska džamija

• 

  Srpska saborna crkva

• 

  Begova džamija 1900. godine

• 

  Akademija likovnih umjetnosti

Također pogledajte

• Vrhbosanska nadbiskupija
• Katolici u Sarajevu

Izvori

• Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Vanjske poveznice

• Službene stranice Grada Sarajeva (boš.) (engl.)
• Sarajevo Top City Guide (engl.)
• Sarajevo (boš.)
• Sarajevo (boš.)
• Sarajevo Guide (engl.)

Ostali projekti

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Sarajevo