Sarajevo

Sarajevo
Od vrha, s lijeva na desno: Pogled na Sarajevo s Bijele tabije, Katedrala Srca Isusova, Saborna crkva u Sarajevu, Gazi Husrev-begovo turbe, Sebilj, Latinska ćuprija na Miljackoj, Akademija likovnih umjetnosti, Vijećnica, Zemaljski muzej, Vječna vatra
Zastava Grb
Koordinate: 43°52′N 18°25′E
Država	Bosna i Hercegovina
Entitet	Federacija BiH
Županija	Sarajevska županija
Osnivanje	15. stoljeće
Osnivač	Isa-beg Ishaković
Nazvan po	perzijski saraj = palača
Vlast
- Gradonačelnik	Abdulah Skaka (SDA)
Površina
- Ukupna	142 km2
Visina	500 m
Stanovništvo (2013.)
- Grad	275.524
- Naselje	271.194
- Procjena 2019.	274.879
Vremenska zona	srednjeeuropsko vrijeme (UTC+1)
- Ljeto (DST)	srednjeeuropsko ljetno vrijeme (UTC+2)
Poštanski broj	71000
Pozivni broj	+387 (0)33
Dan grada	6. travnja
Službena stranica sarajevo.ba
Zemljovid
Sarajevo

Sarajevo (stari hrvatski naziv: Vrhbosna) glavni je i najveći grad Bosne i Hercegovine. Nalazi se na rijeci Miljacki, desnom pritoku Bosne, u istočnom dijelu sarajevsko-zeničke kotline. Prema popisu stanovništva 2013. godine, Grad Sarajevo ima 275.524 stanovnika, a prema procjeni iz lipnja 2019., taj broj se spustio na 274.879 stanovnika.

Sarajevo je najveći grad u Bosni i Hercegovini i istaknuti kulturni centar u Jugoistočnoj Europi. Grad je poznat po svojoj tradicionalnoj kulturnoj i vjernoj raznolikosti, sa pripadnicima islama, pravoslavlja, judaizma i katolicizma. Zbog svoje duge i bogate povijesti i pripadnosti, vjerskih i kulturnih raznolikosti, Sarajevo se ponekad naziva "Jeruzalem Europe".

Zemljopis

Podrobniji članak o temi: Zemljopis Sarajeva

Topografska karta Sarajeva i okolice

Satelitska snimka Sarajeva i okolice

Sarajevo je smješteno u središnjoj Bosni i Hercegovini. Obuhvaća više reljefnih tipova: ravnicu u jugozapadnom dijelu grada, blago brežuljkasto zemljište, te visoke planinske predjele. Nadmorska visina se kreće od blizu 500 metara u središtu Sarajeva do više od 2000 metara u Istočnom Sarajevu. Rijeke i manji vodotoci u Sarajevu su: Miljacka, Bosna, Željeznica i Zujevina.

Klima

Klima u Sarajevu varira od umjereno kontinentalne do oštre planinske. Prosječna godišnja temperatura iznosi 9,5 °C, a prosječna količina oborina je oko 900 mm. Najtopliji mjesec je kolovoz, a najhladniji siječanj. Najviše oborina je rujnu, dok je najmanje u siječnju i ožujku.

Najniža zabilježena temperatura je -26,4 °C (24. siječnja 1942.), a najviša 40 °C (19. kolovoza 1946.)

Povijest

Podrobniji članak o temi: Povijest Sarajeva

Povijest Sarajeva u velikoj je mjeri uvjetovana zemljopisnim položajem grada. Plodna ravnica uz obale rijeka Miljacke, Željeznice, Bosne i pritoka, okružena s tri strane visokim i do modernih vremena praktično neprohodnim planinama, bila je idealno mjesto za formiranje utvrđenih naselja, što je u nekim razdobljima bilo itekako bitno.

Fortifikacijski, obrambeni objekti i naselja oko njih nastajali su na obroncima tih planina, što potvrđuju i arheološki nalazi iz neolita, brončanog i željeznog doba. Najznačajniji su pronađeni na lokalitetima Debelo brdo i Butmir.

U srednjem vijeku formiraju se, uz postojeća, i naselja u samoj dolini, sa svrhom brže i učinkovitije trgovine. U tom je smislu veoma važna uloga dubrovačkih trgovaca, odnosno pogodnosti koje je za obje strane donio trgovački sporazum s ondašnjim Dubrovnikom.

Biskup Ponza je 1238. godine sagradio u mjestu Brdu kod Vrhbosne katedralu sv. Petra i Pavla i uz katedralu kaptol. Time je naselje na mjestu današnjeg Sarajeva tri stoljeća prije osmanlijske okupacije dobio ime Vrhbosanje. Iz tih vremena datira kamen s ugraviranim natpisom: 'Beati Petri in Verb(osna)". Utvrda Vrhbosna spominje se 1379. godine. Župa istog imena spominje se 1415. godine.

Tijekom osvajačkih pohoda u 15. stoljeću, osmanski Turci zauzimaju Bosnu i Hercegovinu. Isa-beg Isaković na ozemlju srednjovjekovnog grada Vrhbosne (Vrhbosanja) i okolnih sela podiže prvu džamiju, gradi rezidencijalni objekt i most, odnosno stvara jezgru oko koje će u idućim stoljećima nastati veliki osmanski grad.

U Sarajevu se spominje franjevačka župa još u 16. stoljeću, kad su zabilježeni progoni između 1521. i 1524. god. u kojima su ubijeni franjevci. Župom su upravljali iz visočkog samostana sve dok nije napušten koncem 17. stoljeća. od tada brigu o župi vode kreševski franjevci. Sredinom ovog stoljeća ovdašnji su katolici mahom hrvatski kolonisti iz Dubrovnika, naseljeni u latinskoj mahali (četvrti). Većinom su to bili trgovci, a i ostali stanovnici ove mahale bili su uglavnom katolici. Imali su crkvu Bezgrješnog začeća. Prodor Eugena Savojskog do Sarajeva 1697. godine bio je koban. Crkva je izgorjela, a katolici su većinom napustili grad. Broj katolika polako raste tijekom 18. stoljeća, ali početkom 19. stoljeća broj opet opada. Porast bilježe nakon austro-ugarskog zaposjedanja. Latinska je četvrt ostavila trag u imenu mosta Latinske ćuprije, jednog od najstarijih sarajevskih mostova.

Nakon Berlinskog kongresa, Austro-Ugarska dobiva mandat za preuzimanje uprave nad Bosnom i Hercegovinom. Nakon jednodnevnih borbi austrougarska vojska ulazi u Sarajevo 19. kolovoza 1878. godine i formira upravu koja će potrajati sve do okončanja Prvog svjetskog rata.

U 1914. godini, u Sarajevu su ubijeni austrougarski prijestolonasljednik Franz Ferdinand i njegova supruga Sophie, čime je započeo Prvi svjetski rat. Sedamdeset godina kasnije, 1984. godine u gradu se održavaju 14. Zimske olimpijske igre.

Veliki požar zahvatio je Sarajevo 1879. godine.

U Kraljevini Jugoslaviji Sarajevo je bilo glavni grad Drinske banovine. Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, Sarajevo je bilo upravo sjedište Velike župe Vrhbosne.

24. siječnja 1942. izmjerena je najniža temperatura u Sarajevu ikad: -26,4 Celzijeva stupnja.

Poslije Drugog svjetskog rata grad se ubrzano industrijalizirao i širio s izgradnjom novih stambenih naselja na zapadu i sjeveru.

Od 1992. do 1995. godine, tijekom rata u Bosni i Hercegovini, grad je bio pod najdužom opsadom u povijesti modernog ratovanja, za vrijeme koje je oko 12.000 ljudi izgubilo živote, a još oko 50.000 je ranjeno.

Stanovništvo

Podrobniji članak o temi: Stanovništvo Sarajeva
Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Sarajevo

Prema popisu stanovništva 2013. godine, Grad Sarajevo ima 275.524 stanovnika, od toga 271.194 stanovnika u naseljenom mjestu Sarajevo.

Stanovništvo Grada Sarajeva
godina popisa	1991.	1981.	1971.
Muslimani	259.470 (49,23%)	189.139 (42,16%)	161.088 (44,81%)
Srbi	157.143 (29,81%)	132.646 (29,57%)	130.138 (36,20%)
Hrvati	34.873 (6,61%)	36.714 (8,18%)	41.354 (11,50%)
Jugoslaveni	56.470 (10,71%)	75.563 (16,84%)	13.551 (3,76%)
ostali i nepoznato	19.093 (3,62%)	14.457 (3,22%)	13.321 (3,70%)
ukupno	527.049	448.519	359.452

Sarajevo (naseljeno mjesto), nacionalni sastav

Sarajevo
godina popisa	1991.	1981.	1971.
Muslimani	208.827 (50,13%)	136.487 (42,78%)	114.942 (47,11%)
Srbi	108.074 (25,94%)	74.120 (23,23%)	70.230 (28,78%)
Hrvati	30.839 (7,40%)	31.051 (9,73%)	34.844 (14,28%)
Jugoslaveni	51.875 (12,45%)	65.136 (20,41%)	12.277 (5,03%)
ostali i nepoznato	16.882 (4,05%)	12.223 (3,83%)	11.687 (4,79%)
ukupno	416.497	319.017	243.980

Etnički sastav Sarajeva po naseljima

Popis stanovništva 2013. godine

• 

  Etnički sastav Sarajeva po naseljima 2013. godine

• 

  Etnički sastav Sarajeva po naseljima 2013. godine

• 

  Udio Bošnjaka u Sarajevu 2013. godine

• 

  Udio Srba u Sarajevu 2013. godine

• 

  Udio Hrvata u Sarajevu 2013. godine

Uprava

Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis sarajevskih gradonačelnika

Do rata 1992. - 95., Grad Sarajevo pokrivao je ozemlje gradskih općina: Centar, Ilidža, Novi Grad, Novo Sarajevo i Stari Grad, te prigradskih općina: Hadžići, Ilijaš, Pale, Trnovo i Vogošća (cijelo područje 527.049 stanovnika). Nakon rata Grad Sarajevo dobiva status jedinice lokalne samouprave i ulazi u sastav entiteta Federacija BiH. Obuhvatio je općine Centar, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad i federalni dio bivše općine Trnovo.

Čelna tijela vlasti u Gradu Sarajevo su Gradonačelnik, u čijem je djelokrugu rad gradskih službi, te Gradsko vijeće.

Od dijelova predratnih općina Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad, Trnovo, Pale i cijelog teritorija općine Sokolac 1993. formiran je Grad Istočno Sarajevo, koji je pripao entitetu Republici Srpskoj. Izvršna i zakonodavna tijela vlasti u Istočnom Sarajevu su Gradonačelnik i Skupština grada Istočno Sarajevo.

Panorama Sarajeva

Promet

Sarajevski tramvaj

Sarajevski trolejbus

Sarajevo je središte cestovnog prometa u BiH. Sedam magistralnih cesta povezuje grad s ostalim dijelovima zemlje. Na sjever vodi M5 u pravcu Travnika, Banje Luke i Bihaća, M17 ka Zenici i Doboju, kao i M18 prema Tuzli. Na istok vode M5 prema Višegradu i Goraždu, kao i M19 ka Zvorniku. Na jug vodi M18 preko Foče za Dubrovnik, a na zapad M17 u pravcu Mostara.

Od 2003. Sarajevo je povezano autocestom A1 s mjestima Ilijaš, Visoko, Kakanj i Zenica. Planirana europska autocesta, koridor 5c, prolazi kraj Sarajeva povezujući ga s Budimpeštom na sjeveru i s Pločama na jugu.

Položaj Sarajeva, uske gradske ulice i nedostatak parkinga ograničavaju automobilski promet u gradu, te su podzemne garaže dosta česta pojava. U vrijeme Olimpijskih igara grad je dobio dio zaobilaznice što je djelomice olakšalo prometnu situaciju, no 2,6 km i dva tunela koja su trebala povezati naselja Ciglane i Pofalići, zbog nedostatka novca, još nisu u potpunosti završeni. Sam centar grada pretvoren je 1970-ih u pješačku zonu. Dvije glavne ulice u gradu su Titova i Zmaja od Bosne.

Električni tramvaji, koji su u službi od 1885., najstarija su vrsta javnog prijevoza u gradu.

Naselja Dobrinja i Vogošća od 1980-ih povezana su s centrom grada trolejbusnim linijama. Trolejbusna veza sa Vogošćom je prekinuta za vrijeme rata. Danas u gradu postoji pet trolejbusnih te mnogo autobusnih linija koje autobusima i za Sarajevo specifičnim minibusima (kombibus) povezuju strme i teško dostupne dijelove grada s centrom.

Glavna željeznička postaja u Sarajevu se nalazi u sjevernom dijelu grada. Grad je dnevno željeznicom povezan sa Zagrebom, Beogradom i Pločama, a od 2002. ponovno sa Budimpeštom. Dobro razgranatom autobusnom mrežom Sarajevo je dostupno iz bilo kojeg pravca.

Međunarodna zračna luka Sarajevo (SJJ) smještena je desetak kilometara jugozapadno od centra grada, u naselju Butmir. Otvorena je 1969. godine i povezuje Sarajevo s europskim gradovima. Tijekom rata koristila se za letove UN-a i transport humanitarne pomoći. Od Daytonskog sporazuma otvorena je za putničke letove. Među ostalim zrakoplovnim tvrtkama koristi ju i Croatia Airlines. Godine 2019. 1.143.680 putnika je prošlo kroz sarajevsku zračnu luku, za razliku od samo 25.000 iz 1996. godine.

Autobus Centrotransa

Kultura

• Hrvatsko planinarsko društvo "Bjelašnica - 1923", Sarajevo
• HKD Napredak
• Sarajevski jazz festival
• Sarajevo Film Festival
• ansambli suvremene glazbe MOMUS i Masmantra
• ansambli Allegro i Preporod
• Sarajevska filharmonija
• Sarajevska zima
• Baščaršijske noći
• Sarajevski filmski festival

Komunikacije i mediji

Kao glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo je medijski centar u zemlji. Većina komunikacijskih i medijskih infrastruktura je uništena tijekom rata, ali rekonstrukcija je pomogla modernizaciji medija. Internet je ponovo postao dostupan u gradu 1995.

Oslobođenje, osnovano 1943, su najstarije sarajevske dnevne novine i jedine koje su preživjele rat. Ipak tiražem su ove novine iza Dnevnog Avaza, osnovanog 1995. i Jutarnjih novina. U druge lokalne periodične novine spadaju novine Hrvatska riječ na hrvatskom jeziku i magazin Start, kao i tjednici Slobodna Bosna i BH dani.

Bosanskohercegovačka televizija je državna TV stanica, jedna od tri u Bosni i Hercegovini. Druge stanice u gradu su NRTV "Studio 99", NTV Hayat, Open Broadcast Network, TV Kantona Sarajevo i TV Alfa. Postoje nezavisne, privatne i institucionalne radio stanice, poput Radija M, RSG, eFM studentskog radija, Radija 202 (do prve polovice 2010.) i Radija BIR. Pored ovih, i Radio Slobodna Europa, kao i nekoliko američkih i zapadno-evropskih stanica.

Arhitektura i znamenitosti

Podrobniji članak o temi: Arhitektura Sarajeva

UNITIC centar ( dva tornja u narodu poznata i kao "Momo i Uzeir")

Muzički paviljon

U arhitektonskom smislu, Sarajevo je zanimljiv primjer prepletanja raznih umjetničkih utjecaja, odnosno graditeljskih stilova. Unutar uske kotline, široke tek kilometar-dva, koja se značajnije širi tek u današnjoj općini Novi Grad, odnosno u istočnom dijelu Sarajevskog polja, smješteni su brojni egzemplarni objekti ranoosmanske, zrele osmanske arhitekture, potom neogotička, neoromanička, eklektistička, secesijska, futuristička i druga zdanja.

Iz razdoblja osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini posebice je značajan dobro očuvani trgovački dio grada, Baščaršija, bogat jedinstvenim arhitektonskim ostvarenjima osmanske gradske arhitekture.

Vjerski objekti

• Džamija Muslihudina Čekrekčije
• Crkva sv. Vinka Paulskog u Sarajevu
• Katedrala Srca Isusova
• Stara srpska pravoslavna crkva u Sarajevu
• Saborna crkva u Sarajevu
• Franjevački samostan sv. Ante na Bistriku
• Jordanska džamija
• Sarajevska sinagoga
• Careva džamija u Sarajevu
• Gazihusrefbegova džamija
• Alipašina džamija
• Franjevački studentski centar
• Crkva sv. Ignacija Lojolskog
• Crkva svetog Preobraženja u Sarajevu
• Crkva presvetog Trojstva

Poznate Sarajlije

Latinski most (ćuprija)

Fehim ef. Spaho, reisu-l-ulema; Mehmed Spaho, političar; Sulejman ef. Kemura, reisu-l-ulema; Ante Vuletić, hrv. liječnik, Pravednik među narodima; Bekim Fehmiu, kazališni i filmski glumac; Boris Nemšić, poduzetnik, Austrija; Boris Tadić, predsjednik Srbije; Branko Crvenkovski, predsjednik Makedonije; David Elazar, zapovjednik generalštaba izraelske vojske; Abdulah Sidran, pisac filmskih scenarija i drama, pjesnik, novinar; Miljenko Jergović, književnik i novinar; Dino Merlin, pjevač Kemal Monteno, pjevač i kantautor Ervin Rustemagić, strip autor, producent, distributer i film producent; Isa-beg Isaković, Isak Hranušić, brat Stjepana Vukčića Kosače Hrvoje Ostojić, hrv. književnik

Jadranka Stojaković, pjevačica i autorica; Karlo Malý, biolog i botaničar; Nenad Kecmanović, politolog; Edin Džeko, nogometaš Dino Mustafić, redatelj Davorin Popović, pjevač poznate grupe Indexi. Asim Ferhatović Hase, nogometni velikan i humanist Pavle Fukarek, biolog i botaničar; Stjepan Kljujić, političar; Vladimir Prelog, kemičar dobitnik Nobelove nagrade; Dalibor Brozović, jezikoslovac; Nikola Filipović, pedagog; Alojz Benac, povjesničar; Kasim Prohić, filozof; Vojislav Šešelj, pravnik, političar, haški osuđenik;

Ivan Štraus, arhitekt, akademik; Ankica Posavljak, novinarka Ivan Kušan, književnik i akademik Haris Džinović, pjevač Midhat Ajanović novinar, karikaturist i književnik Dražen Ričl pjevač, gitarist i osnivač poznate sarajevske grupe "Crvena Jabuka" Bulend Biščević, bh. nogometaš Zlatko Topčić, književnik i scenarist Muhamed Hromić, krilnik Muhamed Hadžibaščaušević, visoki dužnosnik i kulturni djelatnik Ambroz Kapor, hrv. agronom i povjesničar, voditelj sarajevske područne ustanove Uprave državnih monopola Vlatko Konjevod, hrv. nogometni trener Šejla Kamerić, bh. umjetnica Sarajevski mučenici, kršćanski mučenici, franjevci Samra Gulamović, bh. dirigentica

Odgoj i obrazovanje

Kako su obrti i trgovina bili u vrhu gospodarskih prioriteta grada od njegova osnutka, tako se i početci školstva moraju vezati za ta područja života. Obrazovanje budućih obrtnika i trgovaca, odvijalo se kod istaknutih i dokazanih majstora, a znanja su uglavnom prenošena i testirana u praksi. No, nije zanemarivana ni vjerska poduka, o kojoj su skrb, ovisno o mogućnostima, preuzimale vjerske zajednice. Prednjačila je, po prirodi stvari, najbrojnija islamska vjerska zajednica, koja je imala institucijalno razvijen sustav vjerskog školstva sve do visokoškolskog ranga, što potvrđuje činjenica da je u šesnaestom stoljeću funkcionirala visoka teološka škola sufijske orijentacije, u kojoj je proučavano, uz teologiju i filozofiju i šerijatsko pravo. Spomenuta teološka škola obično se smatra pretečom Sveučilišta u Sarajevu, osnovanog 1949. godine. Devedesetih godina dvadesetog stoljeća Sarajevo je imalo zaokružen školski sustav, od pučkoškolske do sveučilišne razine, a demokratske promjene donijele su i mogućnost otvaranja privatnih škola, pa danas (2009.) u Sarajevu funkcionira nekoliko škola i fakulteta u privatnom vlasništvu.

Visokoškolske ustanove

• Sveučilište u Sarajevu (utemeljeno 1949.)
• Međunarodno sveučilište u Sarajevu (utemeljeno 2003.)
• Franjevačka teologija (od 1909.)

Katedrala Srca Isusova

• Katolički bogoslovni fakultet

Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu zasnovan je na temeljima najstarije sustavno organizirane visokoškolske ustanove u BiH, Vrhbosanske katoličke teologije, koju je 1890. utemeljio prvi vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler. Ova je visokoškolska ustanova od svoga osnutka izvršavala svoje crkveno poslanje odgoja i obrazovanja svećeničkih kandidata koji su nakon svoje formacije preuzimali svoj dio odgovorne svećeničke službe u Vrhbosanskoj metropoliji. Katolički bogoslovni fakultet uz ovu zadaću koju ima od svog osnutka, danas ima i zadaću formacije katoličkih laika koji će nakon završenog studija preuzeti svoj dio odgovornosti u Crkvi i društvu, te na taj način izvršavati svoje poslanje u svijetu, koje je Krist povjerio svim svojim učenicima.

Šport

Zimske olimpijske igre

Sarajevo je 1984. bilo domaćin XIV. Zimskih olimpijskih igara, za koje se smatra da su bile najbolje organizirane do tada.

Športski klubovi

• nogomet
• FK Sarajevo
• FK Željezničar Sarajevo
• FK Olimpic Sarajevo
• FK Famos SAŠK Napredak Hrasnica
• rukomet
• RK Bosna
• RK Željezničar
• košarka
• KK Bosna
• džudo
• Judo Klub Sarajevo
• Umjetnicko klizanje
• Klub sportova na ledu "Unity"
• MMA "Pretorian"

Gradovi partneri

Tirana Tlemcen Baku Zagreb Tianjin Friedrichshafen

Magdeburg Wolfsburg Dayton Serre-Chevalier Coventry Ferrara

Napulj Prato Venecija Calgary Kuvajt (grad) Tripoli

Innsbruck Stockholm Barcelona Madrid Ankara Bursa

Istanbul Budimpešta Dubrovnik Pula

Galerija

• 

  Hrasno po noći

• 

  Sinagoga

• 

  Katedrala

• 

  Careva džamija

• 

  Srpska saborna crkva

• 

  Begova džamija 1900. godine

• 

  Akademija likovnih umjetnosti

• 

  

  Hrasno po noći
• 

  Stambeni centar Bosmal po noći

• 

  Panorama sarajeva sa Zmajevca

Također pogledajte

• Vrhbosanska nadbiskupija
• Katolici u Sarajevu

Izvori

• Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Vanjske poveznice

• Službene stranice Grada Sarajeva (boš.) (engl.)
• Sarajevo Top City Guide (engl.)
• Sarajevo (boš.)
• Sarajevo (boš.)
• Sarajevo Guide (engl.)

Ostali projekti

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Sarajevo