Vatromir Srhoj
| Vatromir Srhoj | |||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Osobni podatci | |||||||||||||||||||||||||
| Nadimak | Šugi | ||||||||||||||||||||||||
| Rođenje | 12. rujna 1947. Split | ||||||||||||||||||||||||
| Smrt | 4. svibnja 2024. (76 god.) Split | ||||||||||||||||||||||||
| Visina | 197 cm | ||||||||||||||||||||||||
| Pozicija | desni vanjski | ||||||||||||||||||||||||
| Mlađi uzrasti | |||||||||||||||||||||||||
| 1957. – 1965. | RK Split | ||||||||||||||||||||||||
| Igračka karijera* | |||||||||||||||||||||||||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) | |||||||||||||||||||||||
| 1964. – 1968. 1968. – 1972. |
RK Split RK Zagreb |
||||||||||||||||||||||||
| Trenerska karijera | |||||||||||||||||||||||||
| 1986. – 1990. 1991. – 1997. |
|||||||||||||||||||||||||
| Osvojene medalje | |||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||
| Bilješke | |||||||||||||||||||||||||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima posljednji su put ažurirani 31. prosinca 2010 ** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – posljednji nastup. | |||||||||||||||||||||||||
| Portal o životopisima | |||||||||||||||||||||||||
| Portal o nogometu | |||||||||||||||||||||||||
Vatromir Srhoj (Split, 12. rujna 1947. – Split, 4. svibnja 2024.)[1] bio je rukometaš i rukometni trener. Dugogodišnji izbornik ženskih reprezentacija Hrvatske i Jugoslavije.
Vatromir Srhoj[2] rođen je u Splitu. Osnovnu i srednju školu završio je u Splitu. Na Fakultetu za fizičku kulturu (Kineziološki fakultet) Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1976., magistrirao 1987. na Fakultetu za fizičku kulturu (Kineziološki fakultet) Sveučilišta u Zagrebu i doktorirao 1997. godine na Fakultetu za fizičku kulturu Univerziteta "Kiril i Metodij" u Skoplju. Diploma je nostrificirana od strane Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske 2001. godine.
Na Zavodu za kineziologiju, Fakulteta PMZ i OP, Sveučilišta u Splitu angažiran je kao vanjski suradnik (1978-1982) i zaposlen u stalnom radnom odnosu kao predavač na kolegiju Rukomet (1982-2003). U tom periodu povremeno su mu još povjeravani kolegiji Povijest sporta i Teorija treninga. Docent je od 2003., izvanredni profesor od 2006. – sve na predmetu Rukomet. Od 2010. ima titulu redovitog profesora za predmete rukomet, rukomet na pijesku i mini rukomet.[3] Bio je vanjski suradnik na diplomskom studiju-usmjerenje Rukomet na Fakultetu za fizičku kulturu (Kineziološki fakultet) Sveučilišta u Zagrebu (1994-1996).
Do kraja 2010. godine samostalno i u koautorstvu objavio je 44 znanstvena rada ( od toga četiri u obliku sažetaka) i 26 stručnih radova (45 puta je citiran u CC i SCI časopisima). Koautor je međunarodnog sveučilišnog udžbenika, skripte, VHS kazete i DVD-a.[4] Suradnik je na projektu "Efikasnost kinezioloških tretmana u periodu od 7. do 10. godine." Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i "Antropološka istraživanja biomotoričkog razvoja i kinezioloških aktivnosti" Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Pozvani je predavač na više znanstvenih skupova. Član je odbora 30. škole biološke antropologije: "Molekularna genetika u istraživanju evolucije i raznolikosti čovjeka", 31. škole biološke antropologije: "Nadolazeće razdoblje velikih ostvarenja u populacijskoj genetici" te 33. škole BA "Suvremena paleontološka pitanja : od kosti do DNA". Radove je izlagao na domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima. U zvanje znanstvenog suradnika izabran je 2003. godine, u zvanje višeg znanstvenog suradnika 2006. godine i znanstvenog savjetnika 2010. godine.
Vatromir Srhoj bio je igrač prve i druge Rukometne lige Jugoslavije od 1964. do 1977. u klubovima RK Split i RK Zagreb-Badel Zagreb, RK Trogir te RK Adriachem. Ima i nekoliko nastupa za rukometnu B reprezentaciju Jugoslavije.
Trenerao je u klubovima prve muške i ženske rukometne lige Jugoslavije i Hrvatske od 1974. godine:
Muškarci:
- RK Brodomerkur Split – 3. mjesto i 1/4 finale Kupa EHF-a
- RK Split 1981. – 1984.
Žene:
- ŽRK Trogir 1974. – 1980.
- ŽRK Split 1981. – 1984.
- Budućnost Titograd – prvak Jugoslavije godine 1985/86., finalist Lige prvaka i prvo mjesto na turniru prvakinja Europe
- ŽRK Split 1987. – 1992.
- Dalma – 3. mjesto 1992.
- Lokomotiva – 2. mjesto na državnom prvenstvu 1994. godine, drugo mjesto u hrvatskom kupu, igrao u polufinalu kupa EHF-a, prvo mjesto na turniru europskih prvakinja 1994. godine
- ŽRK Split-Kaltenberg – 2. mjesto i 1/2 finale europskog Kupa gradova
- ŽRK Vranjic – 3. mjesto i dva puta 1/4 finale Kupa gradova
- ŽRK Trogir – 3. i 4. mjesto i 1/4 finale Kupa gradova te finale hrvatskog ženskog rukometnog kupa 2009. godine[5]
- 1986. Svjetsko prvenstvo – 5. mjesto (Jugoslavija)
- 1986. Prvenstvo Balkana – 1. mjesto (Jugoslavija)
- 1989. Svjetsko juniorsko prvenstvo u Nigeriji – 4. mjesto (Jugoslavija)
- 1990. Svjetsko prvenstvo – 2. mjesto (Jugoslavija)
- 1991. Mediteranske igre – 1. mjesto (Jugoslavija)
- 1993. Mediteranske igre – 1. mjesto (Hrvatska)
- 1994. Europsko prvenstvo – 5. mjesto (Hrvatska)
- 1997. Mediteranske igre – 2. mjesto (Hrvatska)
- 1976., 1978., 1980. – priznanje SIZ-a fizičke kulture Trogir
- 1978. povelja za doprinos u razvoju rukometa Rukometnog saveza Hrvatske
- 1985., 1988. i 1990. – priznanje SOFK-e Splita
- 1986. – Nagrada "Premio d'onore"
- 1988. – priznanje za 25 godina doprinosa u razvoju rukometnog športa u Hrvatskoj od Hrvatskog rukometnog saveza
- 1990. – rukometni savez Hrvatske-udruženje trenera dodijelilo mu je priznanje i zlatnu značku za izuzetan doprinos na permanentnom obrazovanju i usavršavanju trenera.
- 1993. – izabran je i za trenera godine Republike Hrvatske po izboru novinara "Sportskih novosti"
- 1993. – povelja splitskog saveza športova za osvojenu zlatnu medalju na Mediteranskim igrama
- 2004. – proglašen je najuspješnijim trenerom u općini Solin za uspjehe koje je postigao s ekipom RK "Vranjic" iz Solina
- 2007. – Hrvatski olimpijski odbor dodjeljuje mu nagradu Matija Ljubek za životno djelo.[6]
- Jedini je trener na svijetu koji je trenirao oboje najboljih igrača svih vremena po izboru IHF-a (muškog i ženskog), Ivana Balića i Svetlanu Kitić.
- Kao trener vodio je prvu službenu, međunarodnu (međudržavnu) utakmicu hrvatske ženske rukometne reprezentacije: Hrvatska – Slovenija 1992. godine.
- Još uvijek je nositelj najboljeg rezultata u povijesti hrvatske ženske rukometne reprezentacije (5. mjesto na EP 1994.) i jedine zlatne medalje na nekom natjecanju (Montepellier 1993.)
- ↑ Povijest hrvatskog sporta, 2025., br. 204., str. 134.
- ↑ Vatromir Srhoj: Detalji znanstvanika, na Tko je tko u hrvatskoj znanosti Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. lipnja 2007. (Wayback Machine) Preuzeto 31. prosinca 2010.
- ↑ kifst.hr, Nastavnici: Vatromir Srhoj Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. veljače 2010. (Wayback Machine) Preuzeto 31. prosinca 2010.
- ↑ PREDSTAVLJAMO: Doc.dr.sc. VATROMIR SRHOJ (hr-rukomer.hr, Autor: Željko Kubatka) Preuzeto 31. prosinca 2010.
- ↑ Vatromir Srhoj: Plan predsjednika se ostvaruje, ugrozit ćemo Podravku Preuzeto 31. prosinca 2010.
- ↑ Nagrada HOO-a Matija Ljubek 2007. Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. ožujka 2010. (Wayback Machine) Preuzeto 31. prosinca 2010.