Velebilje
| Velebilje | |
|---|---|
-2190.jpg) Atropa belladonna | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Solanales |
| Porodica: | Solanaceae |
| Potporodica: | Solanoideae |
| Tribus: | Hyoscyameae |
| Podtribus: | Hyoscyaminae |
| Rod: | Atropa L. |
| Baze podataka | |
Velebilje (lat. Atropa), rod otrovnog bilja iz porodice krumpirovki ili pomoćnica. Raširen je po Europi i jugozapadnoj Aziji. Postoji šest priznatih vrsta.[1] Jedini predstavnik u Hrvatskoj je gorsko velebilje[2]
Rod Atropa obuhvaća višegodišnje zeljaste biljke bez trnova, obrasle vrlo kratkim običnim i žljezdastim dlačicama. Stabljike su uspravne i najčešće razgranate. Listovi su jednostavni, naizmjenični i razvijeni na peteljkama, a njihova se osnova može djelomično spuštati niz peteljku ili stabljiku.[3]
Cvjetovi se razvijaju u malim zavojitim, odnosno helikoidnim cimama, koje su često reducirane na samo jedan pazušni ili vršni cvijet. Cvjetovi su uglavnom pravilni, dvospolni, s braktejom i jasno razvijenom cvjetnom stapkom. Čaška je zvonasta i sastavljena od pet nejednakih režnjeva koji su duži od njezine cijevi. Ostaje uz plod i tijekom njegova razvoja se povećava. Vjenčić može biti zvonast, cjevast ili ljevkast, a završava s pet režnjeva kraćih od cijevi.[3]
Cvijet ima pet nejednakih prašnika pričvršćenih u donjoj trećini cijevi vjenčića. Dva prašnika obično su duža od preostala tri, a mogu biti savijena poput kuke. Prašničke niti duže su od prašnica i pri osnovi gusto dlakave. Prašnice su slobodne, pričvršćene leđnom stranom i otvaraju se uzdužnim pukotinama. Njuška tučka je glavičasta.[3]
Plod je bobica. Sjemenke su bubrežaste, gotovo bubrežaste ili približno kuglaste, a površina im je jamasta ili naborana.[3]
Prema starijim izvorima, rod obuhvaća četiri vrste rasprostranjene u Europi, sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji, sve do Himalaje. danas broj vrsta iznosi 6, plus jedan hibrid. Naziv roda povezuje se s Atropom, jednom od triju Suđenica iz grčke mitologije, koja je presijecala nit života.[3]
Sve vrste roda izrazito su otrovne jer sadrže tropanske alkaloide, među kojima su hiosciamin, atropin i skopolamin. Listovi se mogu koristiti kao farmaceutska sirovina za kontroliranu ekstrakciju tih spojeva, ali biljke nisu sigurne za samostalnu ljekovitu uporabu.[3]
Atropa belladonna razlikuje se po dužem, cjevasto-zvonastom vjenčiću, najčešće ljubičastoplavom barem u gornjem dijelu. Atropa baetica ima kraći, ljevkasti vjenčić žute ili zelenkaste boje te nešto krupnije sjemenke.[3]
- Atropa acuminata Royle ex Miers
- Atropa baetica Willk.
- Atropa bella-donna L.
- Atropa indobelladonna Karthik. & V.S.Kumar
- Atropa komarovii Blin. & Schal.
- Atropa pallidiflora Schönbeck-Temesy
- Atropa × martiana Font Quer
Homotipski:
- Belladona Mill. in Gard. Dict. Abr., ed. 4.: [s.p.] (1754), nom. illeg. superfl.
Heterotipski:
- Pauia Deb & Ratna Dutta in Indian Forester 91: 363 (1965)
- ↑ Catalogue of Life: 24th September 2018 Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. rujna 2018. (Wayback Machine) Pristupljeno 26. rujna 2018.
- ↑ FCD Pristupljeno 26. rujna 2018.
- 1 2 3 4 5 6 7 Solanaceae, pristupljeno 15. srpnja 2026.