Vikendica

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vikendice u blizini Sankt Petersburga

Vikendica je manja kuća za odmor, objekt namjenjen stanovanju izvan mjesta stalnog boravka.

Može biti montažne ili čvrste gradnje. Za razliku od apartmana, vikendica je samostojeća kuća ili kuća u nizu. Najčešće je izvan većih gradova u okolišu koji pogoduje opuštanju i rekreaciji, okružena zelenilom. Vikendica se razlikuje od vile skromnijom veličinom i uređenjem.

Termin (skovan prema engleskom "Weekend") je ušao u hrvatski jezik negdje 1950-ih godina. Popularan postaje u slijedećem desetljeću, kada veći broj ljudi postaje sposoban urediti sebi neku vrstu "vikendice". Životni standard je rastao, zahvaljući razvoju jugoslavenske ekonomije i zaradama gastarbajtera, a kako su u tadašnjem sustavu mogućnosti za produktivno ulaganje novca bile ograničene, novac je ulagan u materijalna dobra. Također, za ljude koji su se preseljavali u grad u razdoblju ubrzane urbanizacije, a u njemu nisu rođeni, "vikendica" je sredstvo vezanosti s rodnim krajem, ili pak mjesto bijega iz grada "u prirodu", ili "na odmor".

U razdoblju do kraja 1980-ih do raspada Jugoslavije, "vikendica" je postala važan statusni simbol za one koji je posjeduju, i čest predmet snova za one koji je nemaju. Tim su pojmom bili obuhvaćeni objekti u ogromnom rasponu: od malo prilagođenih tradicionalnih klijeti, do pravih vila, koje su često zapravo bile kuće s apartmanima za iznajmljivanje turistima. Također postoji načelno važna razlika između vikendica koje su građene u unutrašnjosti, često na mjestima odakle graditelj potječe, i onih građenih na morskoj obali, često u "divljim" naseljima.

Sovjetski Savez[uredi VE | uredi]

Dače (ruski дача) su bile su široko rasprostranjena u većini dijelova bivšeg Sovjetskog Saveza. Procjenjuje se da je oko 50% ruskih obitelji koje žive u velikim gradovima posjeduju vikendice.[1].

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Struyk, Raymond J. and Angelici, Karen (1996) The Russian Dacha phenomenon. Housing Studies 11:2, 233 – 250.