Prijeđi na sadržaj

Vladimir Jurko Glaser

Izvor: Wikipedija

Vladimir Jurko Glaser (Gorizia, 21. travnja 1924.Ženeva, 22. siječnja 1984.) je bio hrvatski teorijski fizičar izrazite matematičke orijentacije[1]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rodio se u talijanskoj Gorici. U Zagrebu je studirao teorijsku fiziku. Doktorirao je 1953. godine na osnivi radova napravljenih u Göttingenu pod vodstvom W. Heisenberga. Od 1955. je prvi pročelnik Odjela teorijske fizike Instituta Ruđer Bošković. Od 1957. do kraja života je radio u Europskom centru za nuklearna istraživanja (CERN) u Ženevi, gdje je bio stalni član Teorijskog odjela. Mali je broj radova koji je objavio, ali su u svjetskim mjerilima važni i poznati. Suradnik svjetski uglednih fizičara poput Källena, Epsteina, Thirringa, Paulija.[1]

Glavni Glaserov znanstveni interes bila je aksiomatska kvantna teorija polja i istraživanje procesa sudara među elementarnim česticama, posebno kanonizacija analitičke S-matrice. Radio je na tzv. spin-glass modelu. S Borivojem Jakšićem bavio se problemom transportnih pojava i istraživanjem električne vodljivosti kovina.[1]

Popis Glaserovih znanstvenih zasluga:

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e f g h Hrvatski biografski leksikon Stipe Kutleša: Vladimir Jurko Glaser. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 1998. (pristupljeno 31. ožujka 2020.)