Vladimir Varićak

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Vladimir Varićak (Švica kraj Otočca, 16. ožujka 1865. - Zagreb, 17. siječnja 1942.), hrvatski matematičar i teorijski fizičar srpskog podrijetla.[1]

Rođen je u Švici kraj Otočca 1865. godine. Osnovnu je pohađao u Sisku, u Petrinji nižu realku koju je završio 1880., a višu realku u Zagrebu koju je završio 1883. godine.[2] Studirao je matematiku i fiziku na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1888. godine. Doktorirao je već 1891. godine na temu "Teorija nožištnih krivulja".[2] Nakon toga radio je kao profesor na realnim gimnazijama u Zemunu, Bakru, Zagrebu i Osijeku.[2] Predavao je Milutinu Milankoviću. Nastavio je s akademskim napredovanjem te je habilitirao na Mudroslovnom fakultetu 1895. godine. Iste je godine dodijeljena dozvola predavanja na sveučilištu (venia legendi) za algebarsku analizu i sfernu trigonometriju.[2] 1898. je godine osnovana Šumarska akademija. Varićak je u novoj školi kao učitelj matematike i fizike. 1899. je godine postao suplent na Mudroslovnom fakultetu nakon što je otišao prof. Karel Zahradnik u Brno, a već 1902. predaje matematiku kao redovni profesor.[3] Redovni član HAZU od 1904. godine.[4] Vrlo je zaslužan za razvitak hrvatskog matematičara Radivoja Kašanina koji je tada studirao u Zagrebu, i bio je instruktor Đuri Kurepi te Vilimu Felleru.[1] Akademske godine 1921./1922. obnašao je Varićak dužnost dekana fakulteta. Bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu od 1921. do 1922. godine. Prorektor je bio nakon rektorskog mandata 1922./1923. te 1928./1929. - 1931./1932. Kad je umro rektor Miler 1928. godine, po drugi je put izabran za prorektora. [3] Bio je član Češke akademije znanosti, SANU i Hrvatskog prirodoslovnog društva.[5]

Znanstveni interesi prof. Varićaka bili su teorija ravninskih krivulja, teorija funkcija, teorija relativnosti i matematičko-pedagoška problematika. Mnogo je pridonio analiziranju Boškovićeva matematičkog djelovanja.[3] Bio je svjetskog ugleda. Vodio je znanstvenu polemičku korespondenciju s vodećim svjetskim fizičarima poput Einsteina (1909. - 1913.) i drugima.[6]

Premda je za života prvo bio pravoslavac, a kasnije grkokatolik, ustao je protiv teze o navodnom »srpstvu« Ruđera Boškovića i time »dokazao da pripada hrvatskom vjerskom i kulturnom okružju«.[7]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Buljan I. »Hrvatski matematički velikan koji je otkrio Ruđera«, Školske novine, 8. svibnja 2018., br. 17 (2018.), str. 24
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Vladimir Varićak (1865. – 1942.) s. 169
  3. 3,0 3,1 3,2 Rektori zagrebačkog sveučilišta
  4. Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti za godinu 1905. vol.20, 1906., s. 7-16, JAZU, Zagreb
  5. Vladimir Vanićak Natuknica u mrežnom izdanju Hrvatske enciklopedije LZMK-a. Pristupljeno 1. listopada 2019.
  6. Miller, A.I. (1981), "Varičak and Einstein", Albert Einstein's special theory of relativity. Emergence (1905) and early interpretation (1905–1911), Reading: Addison–Wesley, s. 249–253, ISBN 0-201-04679-2
  7. Ilakovac, Ksenofont i Paušek-Baždar, Snježana. »Akademik Vladimir Varićak u hrvatskoj i svjetskoj znanosti«, HAZU, 2018.