Vrijednost robe

Vrijednost robe ovisi o koristi koju od neke robe ima njen korisnik, što se u ekonomskoj teoriji zove granična korisnost.

Povijesni razvoj teorije vrijednosti[uredi | uredi kôd]

U početku razvoja ekonomske znanosti pojam vrijednosti je izjednačavan s cijenomi smatralo se da vrijednost ovisi o uloženom ljudskom radu. To je takozvana «radna teorija vrijednosti». Razvojem ekonomske znanosti došlo se do spoznaje da svako dobro zadovoljava određenu potrebu kupaca čime kupci ostvaruju određenu korist. Ta korisnost ovisi o stupnju zadovoljenja potrebe i što je potreba više zadovoljena korisnost se smanjuje, što je u ekonomskoj teoriji definirano takozvanim Gosserovim zakonom prema kojem Vrijednost robe ovisi o koristi koju od neke robe ima njen korisnik.

Upotrebna vrijednost[uredi | uredi kôd]

Svaka upotrebna vrijednost tj. kapital ima svoju vrijednost, tj., korisnost. Vrijednost svakog dobra ovisi o njegovoj FUNKCIJI, te o POTREBAMA korisnika. Svako dobro služi za zadovoljenje jedne ili više potreba korisnika. Na osnovi funkcija nekog dobra svaki potencijalni kupac je spreman da za željeno dobro da određenu količinu nekog drugog dobra. U robno novčanoj privredi to drugo dobro je novac. Koliko neko dobro, tj. neki kapital odnosno neka roba vrijedi nekom kupcu možemo odrediti ako znamo sve funkcije te robe i ako znamo potrebe tog kupca.

Funkcije upotrebnog dobra[uredi | uredi kôd]

Funkcije upotrebnog dobra možemo podijeliti na:

1. Tehničko tehnološke funkcije;
2. Estetsko psihološke funkcije;
3. Ekonomske funkcije;

Zrak je dobro koje ima osnovnu funkciju da omogući čovjeku život, te svakom čovjeku on vrijedi više od bilo kojeg drugog dobra. Kolika je njegova vrijednost ljudi postaju svjesni tek kad se susretnu s njegovim nedostatkom. Ljudi koji žive u zagađenim sredinama spremni su sve više plaćati da dođu do čistog zraka odlaskom na more ili u planine.

Voda kao drugo osnovno sredstvo za život također vrijedi kao i sam život. Vrijednost vode kao sirovine za proizvodnju mnogo je manja.

Hrana, kao treće apsolutno dobro, ne nalazi se svuda oko nas pa je moramo proizvoditi. Pošto je njena količina ograničena i cijena je visoka. Kod hrane već i estetsko psihološka funkcija ima određenu vrijednost što utječe na cijene pojedinih vrsta hrane. Npr. crni kruh biološki vrijedi više od bijeloga ali bijeli ima veću cijenu jer je, navodno, ljepši. Isto tako, razni dodaci koji popravljaju ukus, a nemaju nikakvu hranjivu vrijednost, postižu na tržištu visoku cijenu, što znači da im kupci pridaju veliku vrijednost.

Estetsko psihološka funkcija sve više dolazi do izražaja kod proizvoda čiju kvalitetu kupci ne mogu procijeniti, pa se oslanjaju na poznate marke, zbog čega napredovat mogu samo proizvođači koji velika sredstva ulažu u promidžbu i izgled ambalaže.

Ekonomska funkcija ovisi o tome može li se roba kupiti da bi se naknadno prodala, ili ugradila u neki drugi proizvod. Neke robe se mogu skladištiti, a druge ne, nekima cijena vremenom raste, a drugima pada itd.

Potrebe korisnika[uredi | uredi kôd]

Koliko neko dobro vrijedi kupcu određuju njegove potrebe koje možemo podijeliti na :

1. osnovne fiziološke potrebe ;
2. društvene potrebe bez kojih čovjek, kao vrsta, ne bi mogao preživjeti. Ovdje možemo ubrojiti potrebu za sigurnošću zajednice, za djecom, seksom, druženjem, prijateljstvom, moći, prestižem. Ove potrebe postoje kod svih ljudi, ali su za razliku od fizioloških, različito izražene kod raznih pojedinaca.
3. treća vrsta potreba je potreba za stvaralaštvom kao posebna duhovna

potreba koju ima jedino čovjek. Sve ostale potrebe prirođene su i čovjeku i životinjama. Potreba za stvaralaštvom omogućuje ljudsku kreativnost i potiče ga da u mislima rješava zamišljene, nove dotad nepoznate probleme, za razliku od životinja koje mogu samo učiti na osobnim, ili tuđim slučajnim otkrićima. Ova potreba je jače razvijena samo kod pojedinaca koji su spremni sve dati da bi materijalizirali ideju kojom su opsjednuti. Kod većine, ova je potreba vrlo slabo razvijena, iako ona osigurava napredak čitavoj zajednici.

Pojedini ljudi imaju različitu hijerarhiju potreba, tj. istim potrebama pridaju različitu važnost. U normalnim uvjetima, svakom pojedincu najvažnije su osnovne osobne potrebe. Međutim, u uvjetima kada je zajednica tj. obitelj, porodica, nacija, država, ili neka druga grupa kojoj čovjek pripada ugrožena, tada većina ljudi svoje osnovne potrebe zanemaruje u interesu zajednice. Koliko je pojedinac spreman zanemariti svoje osobne potrebe ovisi o osjećaju pripadnosti zajednici, o osjećaju ljubavi prema zajednici i o procijenjenom stupnju ugroženosti zajednice.

Kupci, pravne osobe imaju mnogo racionalnije izražene potrebe.

Poduzeće točno zna koliko može platiti za neku robu, a da ne ode u gubitak. Ako na ovo premalo paze mogu otići u gubitak i stečaj. Ovo, isto tako, vrijedi i za trgovce koji moraju biti sposobni procijeniti vrijednost pojedinih karakteristika tj. funkcija robe, moraju znati koliko roba vrijedi kojem kupci, i kolike su cijene na tržištu.

Pošto različiti kupci trebaju različitu količinu dobara, i tim dobrima pripisuju različite vrijednosti, vrijednost svakog dobra na jednom tržištu može se prikazati funkcijom koja se zove funkcija tražnje.

Funkcija tražnje[uredi | uredi kôd]

Funkcija tražnje (granične korisnost) nekog dobra može se promijeniti ako se promijeni dohodak kupaca, ili ako se promijene potrebe kupaca, ili se promijeni neki proizvod koji je komplementaran, ili je supstitut promatranom dobru. Ako se poveća funkcionalnost komplementarnog tj. nadopunjujućeg dobra povećat će se i vrijednost promatranog dobra. Ako proizvođač poveća, nekom izmjenom ili inovacijom samo dobro, povećat će se i funkcija tražnje za tim dobrom. Ako se poveća funkcionalnost supstituta tada vrijednost i funkcija tražnje opada. Prema tome ako želimo povećati funkciju tražnje nekog upotrebnog dobra moramo povećati, ili njegovu funkcionalnost, ili funkcionalnost komplementarnog dobra. Do povećanja funkcije tražnje može doći i ako se poveća dohodak stanovništva, broj stanovnika, ili veličina tržišta.

Tržišna vrijednost [uredi | uredi kôd]

Vrijednost nekog upotrebnog dobra na tržištu dijeli se na:

Profit proizvođača i potrošački višak su novostvorena vrijednost.

Troškovi proizvodnje ovise o proizvođačima i mogu se prikazati krivuljom koja se zove funkcija ponude, ili funkcija troškova. Ako postoji mali broj proizvođača tada ova funkcija liči na uzlazne stube, a ako je broj proizvođača veći tada liči na uzlaznu krivulju.

Profit jednog proizvođača dobije se tako da se od prihoda odbiju svi troškovi, a profit svih proizvođača na tržištu dobije se ako se zbroje profiti svih proizvođača na tržištu.

Potrošački višak je razlika između tržišne vrijednosti tj. cijene proizvoda i vrijednosti tog proizvoda kupcima. Ukupni potrošački višak na tržištu dobije se, ako znamo funkciju tražnje, upotrebom integralnog računa tako da se izračuna površina između cijene i krivulje tražnje.

Povećanje funkcionalnosti[uredi | uredi kôd]

Povećanjem funkcionalnosti proizvoda primjenom nekog izuma, inovacije, tehničkog unapređenja, promjenom dizajna, poboljšanjem estetsko psiholoških karakteristika proizvoda povećava se vrijednost proizvoda. To povećanje se dijeli na stvaratelje tj. one koji su uložili u ideju ili kapital, na kupce, koji imaju novi, bolji proizvod, te na dobavljače koji zbog veće potražnje mogu prodati više svojih proizvoda po višoj cijeni.

Najveću profitnu stopu ostvaruju stvaratelji novog proizvoda.

Direktni kupci i dobavljači ostvaruju manje povećanje profitne stope, ali zbog većeg angažiranog kapitala ostvaruju veći profit, tj. pripada im veći dio novostvorene vrijednosti(profit + korisnički višak), bez ikakve vlastite zasluge (slučajna sretna okolnost). Daljnjim, i manjim dobavljačima i kupcima profitna stopa i profit se minimalno povećavaju.

Kod svakog poboljšanja funkcionalnosti, tj. kvalitete nekog proizvoda, ili kod stvaranja novog proizvoda potrebne su dvije stvari.

IDEJA I KAPITAL

Ako netko ima ideju, bez kapitala ne može ništa učiniti dok ne pronađe potrebnu minimalnu količinu kapitala za realizaciju te ideje. Istovremeno, netko tko ima kapital za investiranje, a nema nikakvih ideja, može ga čuvati na štednji, da ne bi propao, ili ga može uložiti u nečiju tuđu ideju. Da bi se stvorilo dijete potrebna je žena i muškarac, a da bi oni činili cjelinu u trojstvu potrebno je da su povezani silom ljubavi. Isto tako, da bi se stvorila nova vrijednost potrebni su ideja i kapital. Nova vrijednost je dijete nastalo u braku između ideje i kapitala. Ideja, kapital i novostvorena vrijednost su trojstvo povezano silom interesa i o ovom trojstvu ovisi gospodarski napredak zajednice.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Osnove globalnog gospodarstva, autor Tihomir Čuljak Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. srpnja 2013. (Wayback Machine) .