Vympel R-23
| Vympel R-23 | |
|---|---|
 Vympel R-23T na poljskom MiG-23 | |
| Vrsta | Raketa zrak-zrak |
| Država podrijetla |  SSSR
|
| Povijest uporabe | |
| U službi | 1973. |
| Svojstva | |
| Dužina | |
| Masa | |
| Promjer | 200 mm |
| Domet | |
| Raspon krila | 1 m (maks.) |
| Sustav navođenje | Pasivno infracrveno ili poluaktivno radarsko |
| Lansirna platforma | |
Vympel R-23/24 (NATO naziv: AA-7 Apex), sovjetska raketa zrak-zrak srednjeg dometa. Razvijena je u inačicama s infracrvenim i poluaktivnim radarskim navođenjem posebno za zrakoplov MiG-23.[1]
Razvoj[uredi | uredi kôd]
Razvoj rakete R-23 započeo je ranih 1960-ih u projektnom birou Bisnovat (kasnije Vympel). Uz radar RP-23 Safir-23 predstavljala je komponentu borbenog sustava S-23 namijenjenog lovcu MiG-23.
1968. SSSR je došao u posjed američke rakete AIM-7M Sparrow na osnovu koje su izradili vlastitu kopiju poznatu kao K-25 ("Sparrowski"). Kako je R-23 (tada K-23) već bila odmakla u razvoju, organizirana su usporedna testiranja koja su pokazala veći domet i otpornost na ometanje izvorne sovjetske rakete. Razvoj K-25 zaustavljen je 1971.[1]
Opis[uredi | uredi kôd]
Sukladno sovjetskoj doktrini R-23 je isporučivana u dvije temeljne inačice: R-23T s infracrvenim samonavođenjem i R-23R s poluaktivnim radarskim navođenjem. Osim po načinu navođenja, navedene su se razlikovale, manjim dijelom po masi i dužini te većim po dometu (vidi infookvir).
Modularno tijelo rakete sastoji se od osam dijelova: u prvom se nalazi tražilo i fiksna trapezoidna krilca, radarski blizinski upaljač (2), autopilot (3), eksplozivno punjenje (4), napajanje (5), kruto pogonsko gorivo (6), kružna struktura oko ispuha (7) i repna oplata u kojoj se može nalaziti obilježivač.[2]
Kako bi se održao korak s novopredstavljenim MiG-23ML javila se potreba i za novijom inačicom R-23. U moderniziranu raketu oznake R-24 ugrađen je poboljšani blizinski upaljač i preciznije tražilo što je rezultiralo produženjem tijela za 0,34 m. Proizvedena je, kao i ranije, u inačicama s infracrvenim (R-24T) i poluaktivnim radarskim (R-24R) navođenjem. U operativnu uporabu uvedena je 1981. za korištenje na zrakoplovima MiG-23ML, MLD i P.[3]
Inačice[uredi | uredi kôd]
- R-23R (Izdeliye 340), (Apex-A)
- inačica s poluaktivnim radarskim navođenjem[4]
- R-23T (Izdeliye 360), (Apex-B)
- inačica s infracrvenim samonavođenjem.[4]
- R-24R (Izdeliye 140), (Apex-C)
- poboljšana inačica s poluaktivnim radarskim navođenjem[4]
- R-24T (Izdeliye 160), (Apex-D)
- poboljšana inačica s infracrvenim samonavođenjem.[4]
- A-911
- rumunjska licencna inačica.[4]
Galerija[uredi | uredi kôd]
-
MiG-23 naoružan s dvije R-23 (duže) i dvije R-60 (kraće) -
R-23T
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b AA-7 Apex R-23 / R-24 (engleski) fas.org (26. prosinca 2010.)
- ↑ Gordon (2004.), str. 42
- ↑ Gordon (2004.), str. 44
- ↑ a b c d e R-23 and R-24 (AA-7 'Apex') (Russian Federation), Air-to-air missiles - Beyond visual range (engleski)
|url-status=deadzahtijeva|archive-url=(pomoć) janes.com (26. prosinca 2010.)
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Yefim Gordon, "Soviet/Russian Aircraft Weapons Since World War II", Midland (2004.), ISBN 1-85780-188-1