Vympel R-23

Vympel R-23
	; Vympel R-23T na poljskom MiG-23
Vrsta	Raketa zrak-zrak
Država podrijetla	SSSR
Povijest uporabe
U službi	1973.
Svojstva
Dužina	4,46 m (R-23R); ; 4,16 m (R-23T) ;
Masa	223 kg (R-23R); ; 216 (R-23T) ;
Promjer	200 mm
Domet	2,5 - 27 km(R-23R); ; 3 - 15 km (R-23T) ;
Raspon krila	1 m (maks.)
Sustav navođenje	Pasivno infracrveno ili poluaktivno radarsko
Lansirna platforma	MiG-23M/MF (R-23); ; MiG-23ML/MLD/P (R-24) ;

Vympel R-23/24 (NATO naziv: AA-7 Apex), sovjetska raketa zrak-zrak srednjeg dometa. Razvijena je u inačicama s infracrvenim i poluaktivnim radarskim navođenjem posebno za zrakoplov MiG-23.^[1]

Razvoj

Razvoj rakete R-23 započeo je ranih 1960-ih u projektnom birou Bisnovat (kasnije Vympel). Uz radar RP-23 Safir-23 predstavljala je komponentu borbenog sustava S-23 namijenjenog lovcu MiG-23.

1968. SSSR je došao u posjed američke rakete AIM-7M Sparrow na osnovu koje su izradili vlastitu kopiju poznatu kao K-25 ("Sparrowski"). Kako je R-23 (tada K-23) već bila odmakla u razvoju, organizirana su usporedna testiranja koja su pokazala veći domet i otpornost na ometanje izvorne sovjetske rakete. Razvoj K-25 zaustavljen je 1971.^[1]

Opis

Sukladno sovjetskoj doktrini R-23 je isporučivana u dvije temeljne inačice: R-23T s infracrvenim samonavođenjem i R-23R s poluaktivnim radarskim navođenjem. Osim po načinu navođenja, navedene su se razlikovale, manjim dijelom po masi i dužini te većim po dometu (vidi infookvir).

Modularno tijelo rakete sastoji se od osam dijelova: u prvom se nalazi tražilo i fiksna trapezoidna krilca, radarski blizinski upaljač (2), autopilot (3), eksplozivno punjenje (4), napajanje (5), kruto pogonsko gorivo (6), kružna struktura oko ispuha (7) i repna oplata u kojoj se može nalaziti obilježivač.^[2]

Kako bi se održao korak s novopredstavljenim MiG-23ML javila se potreba i za novijom inačicom R-23. U moderniziranu raketu oznake R-24 ugrađen je poboljšani blizinski upaljač i preciznije tražilo što je rezultiralo produženjem tijela za 0,34 m. Proizvedena je, kao i ranije, u inačicama s infracrvenim (R-24T) i poluaktivnim radarskim (R-24R) navođenjem. U operativnu uporabu uvedena je 1981. za korištenje na zrakoplovima MiG-23ML, MLD i P.^[3]

Inačice

AA-7 Apex

R-23R (Izdeliye 340), (Apex-A): inačica s poluaktivnim radarskim navođenjem^[4]
R-23T (Izdeliye 360), (Apex-B): inačica s infracrvenim samonavođenjem.^[4]
R-24R (Izdeliye 140), (Apex-C): poboljšana inačica s poluaktivnim radarskim navođenjem^[4]
R-24T (Izdeliye 160), (Apex-D): poboljšana inačica s infracrvenim samonavođenjem.^[4]
A-911: rumunjska licencna inačica.^[4]

Galerija

MiG-23 naoružan s dvije R-23 (duže) i dvije R-60 (kraće)
R-23T

Izvori

↑ ^a ^b AA-7 Apex R-23 / R-24 (engleski) fas.org (26. prosinca 2010.)
↑ Gordon (2004.), str. 42
↑ Gordon (2004.), str. 44
↑ ^a ^b ^c ^d ^e R-23 and R-24 (AA-7 'Apex') (Russian Federation), Air-to-air missiles - Beyond visual range (engleski) |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć) janes.com (26. prosinca 2010.)

Literatura

Yefim Gordon, "Soviet/Russian Aircraft Weapons Since World War II", Midland (2004.), ISBN 1-85780-188-1

[fas-1] AA-7 Apex R-23 / R-24 (engleski) fas.org (26. prosinca 2010.)

[yefim42-2] Gordon (2004.), str. 42

[yefim44-3] Gordon (2004.), str. 44

[janes-4] R-23 and R-24 (AA-7 'Apex') (Russian Federation), Air-to-air missiles - Beyond visual range (engleski) |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć) janes.com (26. prosinca 2010.)

[1]

[2]

[3]

[4]