Zapadna Dvina

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Zapadna Dvina
Daugavas loki.jpg
Zapadna Dvina
Duljina 1020 km
Nadm. visina izvora 221 m
Nadm. visina ušća m
Prosječni istjek 678 m³/s m3/s
Površina porječja 87.900 km² km2
Izvor jezero Ohvat, Rusija
Ušće grad Riga (erozijska delta)
Pritoci Aiviekste, Disna, Drisa, Ogre
Države Bjelorusija, Latvija, Rusija
Slijev baltički
Ulijeva se u Riški zaljev, Baltičko more
Daugava sateces baseins Дзвіна Вадазбор.svg
Bazen vodotoka na shemi baltičkog slijeva.

Zapadna Dvina (bje. Заходняя Дзвіна/Zahodnjaja Dzvina, lat. Daugava, latg. Daugova, liv. Vēna, rus. Западная Двина, nje. Düna, polj. Dźwina) je rijeka u Europi koja prolazi kroz Bjelorusiju, Latviju i Rusiju. Izvire na Valdajskoj uzvisini, u Andreapoljskom rajonu. Ulijeva se u Baltičko more u Riški zaljev. Kanalom je preko Berezine povezana s Dnjeprom i dalje s Crnim morem. Na rijeci postoje tri hidroelektrane. To su Rīgas HES, Ķegums HPP i Pļaviņas HPP. Od 1021 km rijeke, 334 je kroz Rusiju (Tverska oblast), 352 km je kroz Latviju,[1] 335 km je kroz Bjelorusiju [2] (Vicebska oblast). Srednji nagib je 0,12 ‰. Zapadna Dvina ulijeva se u Riški zaljev. Tvori erozijsku deltu kod bivšega otoka Maingalsala, danas poluotoka, jer je ušće drugog rukavca bilo nasuto 1567. godine.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Letonika Daugava, šķirklis Latvijas Enciklopēdiskajā vārdnīcā portālā letonika.lv, informācija iegūta 04.06.2008 (lat.)
  2. Турецкий С. Беларусь. По Западной Двине и ее притокам//Путеводитель туриста-водника. — Мн.: Белкартография, 2010. С. 8.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Zapadna Dvina