Zapadni tihooceanski otok smeća

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Zemljovid je prepojednostavljeni prikaz oceanskih struja, pojava, područja akumuliranja morskih otpadnih krhotina (uključujući otoke smeća) u Tihom oceanu. Brojni su čimbenici koji pogađaju položaj, veličinu i snagu svih tih pojava tijekom godine, uključujući sezonska kretanja te El Niño/La Niña. (NOAA Marine Debris Program)

Zapadni tihooceanski otok smeća, zapadna tihooceanska nakupina smeća (eng. Western Pacific Garbage Patch), velika površina Tihog oceana čijom površinom pluta cjelovita nakupina smeća, ponajviše plastičnog otpada. [1] Otok počinje 2000 km od Kalifornije. [2] Glavni je otok smeća uz Veliki, koji je na istoku Tihog oceana. Prostire se od Japana do Havaja.[3] Smješten je u području jugoistočno od produžetka oceanske struje Kuroshija. Okreće se poput oceanskog vrtloga. Hipoteza o ulozi Kuroshija u prijenosu krhotina otpada verificirana je promatranjem.[4] Mali recirkulacijski vrtlog od obala Japana odgovoran je za nastanak Zapadnog otoka smeća. Još uvijek se istražuje da bi se točno razumjelo koje su točno sile koje su uzrok da se okreće u smjeru kazaljke na satu. Zapadni otok smeća manje je poznat i proučavan.[5][6] Oblikovao se unutar Sjevernopacifičkoga oceanskog vrtloga.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Oblik je permanentnog neplaniranog antropogenog štetnog djelovanja na prirodni okoliš. [7]) Prostire se zapadnim Tihim oceanom na sjevernoj polutci. Većinu tog otpada čine potrošni, odbačeni ili izgubljeni dijelovi ribolovnog alata, mreža i konopa, korišteni u legalnom i često u ilegalnom ribolovu. Posljedica nakupina ovog smeća na godišnjoj razini je smrt više od 100 tisuća kitova, dupina i tuljana, rastući broj mrtvih morskih ptica i ostalih životinja koje u trbuhu imaju puno malih komada plastike koje su instinktivno pojele misleći da je to hrana, ali upravo od toga umiru ili se zapetljaju i uguše. U organizme uđu i u sitni komadi mikroplastike prirodnim jedenjem ili disanjem, mimo volje konzumenata. Projektima uklanjanja otoka nastoji se ukloniti velike komade plastike, sprječavajući tako nastanak opasnije mikroplastike koju je teško ukloniti iz organizma. [1] Plastika usitnjena na mikro i nano veličine štetno djeluje i na drugi način. Raspadanjem se taloži na morskom dnu te sprječava kisiku dotjecanje do organizama kojima je neophodan život, poput alga, algi, nepokretnih i slabo pokretnih životinja te ostalih biljaka koje zbog nedostatka kisika slabe i ugibaju. Plutajuća plastika na sebe privlači i veže druge toksične spojeve koji ulaze u probavni sustav morskih organizama te hranidbenim lancem ulaze u čovjeka. Nastavi zagađivanje današnjim trendom, do 2050. godine u oceanima će biti više plastičnog otpada od ribe.[8]

Veliki otoci smeća u Tihom oceanu
Svjetske akumulacijske zone smeća
Oceanske struje oko japanskog otočja: 1. Kuroshio 2. Produžetak Kuroshija 3. Kuroshio-protustruja 4. Tsushimska struja 5. Tsugaruska struja 6. Sōyaska struja 7. Oyashio 8. Limanska struja

Spada u sjevernotihooceansku veliku odobalnu zonu nagomilavanja plastike u svjetskim oceanima. Od godišnjeg izljeva plastike u oceane iz rijeka, preko pola je gušće od vode, zbog čega ne tone. Jače plastike odolijevaju te otplove daleko na pučinu kamo ih odnose struje, sve dok se ne nakupe u prostirku izvan djelovanja struja. Ulaskom u divovski vrtlog prostirke, ne napuštaju ju više sve dok se ne raspadnu u mikroplastiku pod utjecajem sunca, erozije, valova i morskih organizama. Zapadni otok tek je jedan u sjevernopacifičkom vrtlogu. Nalazi se zapadno od suptropske konvergencijske zone u kojoj je još jedan veliki otok smeća, a na suprotnom kraju Tihog oceana je Veliki tihooceanski otok smeća, koji je u stvari Istočni otok. Zapadni tihooceanski otok smeća bliže je japanskoj obali. Okreće se u smjeru kazaljke na satu. [7] Na okretanje djeluju i termohalinska cirkulacija i Coriolisova sila.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Teklic.hr Počinje najveće čišćenje mora u povijesti: Tihi ocean od plastike će očistiti izum genijalca hrvatskog porijekla! 25. travnja 2018. (pristupljeno 18. travnja 2020.)
  2. tportal M.S./Hina: Boyan Slat je uspio Sustav za čišćenje Nizozemca hrvatskog podrijetla počeo vaditi plastiku iz Tihog oceana 4. listopada 2019. (pristupljeno 18. travnja 2020.)
  3. (eng.) Cali Carting What is the Pacific Gyre and Why Should You Care? (pristupljeno 28. svibnja 2020.)
  4. (eng.) "western+pacific+garbage+patch" Google Knjige Michael Niaounakis: Management of Marine Plastic Debris , William Andrew, 4. srp 2017., str. 4 ISBN 9780323443999
  5. (eng.) Zintro The expansion of the Pacific garbage patch (pristupljeno 28. svibnja 2020.)
  6. (eng.) NOAA Office of Respons and Restoration Where Are the Pacific Garbage Patches Zadnje ažuriranje 29. travnja 2020. (pristupljeno 28. svibnja 2020.)
  7. a b (eng.) Forbes Snowden, Scott: 300-Mile Swim Through The Great Pacific Garbage Patch Will Collect Data On Plastic Pollution, 30. svibnja 2019. (pristupljeno 18. travnja 2020.)
  8. Objektivno L.J. OCEANI I MORA – OGLEDALO LJUDSKOG SMEĆA Nastavi li se ovakvo zagađenje, do 2050. bit će više plastike nego riba 1. lipnja 2019. (pristupljeno 18. travnja 2020.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]