Zijevanje
Zijevanje je refleks koji objedinjuje sljedeće radnje: udisanje zraka, rastezanje usta, i izdisanje zraka. Povezano je s umorom, pospanošću, naprezanjem, glađu, dosadom, ali i s hlađenjem mozga.[1]
Kod mnogih sisavaca, zijevanje se obično pojavljuje prije spavanja, ili kod obavljanja jednoličnih aktivnosti. Zijevanje je „zarazna” radnja: osobe ili životinje koje vide zijevanje u mnogim slučajevima same zijevaju iako nisu pospane ili nisu obavljale monotonu radnju.[2] Ovo zarazno zijevanje je povezano s pozitivnom povratnom spregom.[3] Ta se odlika ponegdje opisuje kao „senzomotoričko zrcaljenje” ili „spontana mimikrija”.[4][5] Zabilježeno je da je zarazno zijevanje od ljudi moguće prenijeti neke životinje, primjerice čimpanze.[6]
Kod ljudi, zijevanje se javlja još u prenatalnom razdoblju[7] i odražava obrasce gotovo identične odraslim ljudima.[8][9] Iznesene su pretpostavke da bi zijevanje moglo poticati rani neurološki razvoj (pr. razvoj sinapsi).[10] Istraživači sa Sveučilišta u Parmi istraživali su povezanost i prenošenje zijevanja s majke na dijete na 38 trudnica u 28. – 32. tjednu trudnoće, pri čemu su potvrdili povezanost zabilježivši da se zijevanje u djeteta javlja 90-ak sekundi nakon zijevanja kod majke.[11]
- ↑ Popular Mechanics, siječanj 2012.
- ↑ Anderson, James R., Meno Paul. 2003. „Psychological Influences on Yawning in Children” (Psihološki utjecaj zijevanja kod djece), Current psychology letters, sv. 2, br. 11.
- ↑ Camazine, Deneubourg, Franks, Sneyd, Theraulaz, Bonabeau. 2003. Self-Organization in Biological Systems, Princeton University Press, ISBN 0-691-11624-5, ISBN 0-691-01211-3 (pbk.) str. 18.
- ↑ Provine, R.R. 1986. „Yawning as a stereotyped action pattern and releasing stimulus”, Ethology, 72: 109-122
- ↑ Palagi, E.; Celeghin, A.; Tamietto, M. i sur. 2020. „The neuroethology of spontaneous mimicry and emotional contagion in human and non-human animals”. Neurosci. Biobehav. Rev., 111: 149-165
- ↑ „Chimpanzees Show a Developmental Increase in Susceptibility to Contagious Yawning: A Test of the Effect of Ontogeny and Emotional Closeness on Yawn Contagion”, LA Times, 16. listopada 2013.
- ↑ Sepulveda, W. Mangiamarchi, M. 1995. „Fetal yawning”. Ultrasound Obstet. Gynecol, 5: 57-59
- ↑ Van Woerden, E.E.; Van Geijn, H.P.; Caron, F.J.M. i sur. 1988. „Fetal mouth movements during behavioural states 1F and 2F”. Eur. J. Obstet. Gynecol. Reprod. Biol., 29: 97-105
- ↑ Walusinski, O. 2010. „Fetal yawning”. Front. Neurol. Neurosci., 28: 32-41
- ↑ Walusinski, O. 2006. „Yawning: unsuspected avenue for a better understanding of arousal and interoception”. Medical Hypotheses, 67:6-14
- ↑ D’Adamo., G.; Dall’Asta, A.; Ardizzi, M. i sur. 2026. „Prenatal behavioral contagion through maternal yawning and fetal resonance”, Current Biology, objavljeno 5. svibnja 2026.