Zlatko Kostrenčić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Zlatko Kostrenčić
Zlatko Kostrenčić
Rođenje 10. veljače 1915.
Smrt 11. ožujka 1991.
Poznat(a) po građevinarstvo
Portal: Životopis

Zlatko Kostrenčić (Zagreb, 10. veljače 1915. – Zagreb, 11. ožujka 1991.), bio je hrvatski inženjer građevinarstva, autor brojnih znanstvenoistraživačkih radova, profesor i dekan Građevinskog fakulteta u Zagrebu, jedan od pionira eksperimentalne mehanike u Hrvatskoj i dobitnik državne (republičke) Nagrade za životno djelo. Sin je Marka Kostrenčića i otac Marijana Kostrenčića.

Životopis[uredi VE | uredi]

Zlatko Kostrenčić rođen je u Zagrebu 1915. godine. Diplomirao je na Građevinskom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu (1939.), gdje je bio asistent od 1945., a doktorirao je 1953. godine. Redoviti profesor na Građevinskom fakultetu u Zagrebu od 1970., dekan 1969.1973. Predavao je na Sveučilištu u Khartoumu u Sudanu 1957.1959., nakon čega je imenovan predstojnikom Zavoda za ispitivanje gradiva, koji je bio preteča današnjeg Laboratorija za ispitivanje konstrukcija u Zavodu za tehničku mehaniku Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.[1] Tu je dužnost obnašao sve do 1976. godine i jedan je od trojice istaknutih voditelja uz prof. Timošenka kao njegova osnivača i prof. Čališeva kao njegova nasljednika.

Znanstvena djelatnost[uredi VE | uredi]

Bavio se područjima otpornosti materijala, ispitivanja konstrukcija, teorije elastičnosti, teorije plastičnosti i drugima. Bio je jedan od pionira eksperimentalne mehanike u Hrvatskoj i proveo je prva mjerenja deformacija konstrukcija elektrootporničkim tenziometrima (1949.).

Objavio je mnogobrojne znanstvene i stručne radove, autor je udžbenika Svojstva lakih betona (1950.) i Teorija elastičnosti (1971.). Ključan u osnivanju splitskog Odjela zagrebačkog Građevinskog fakulteta.[2]

U razdoblju između 1949. i 1984. godine javljao se znanstveno-stručnim radovima u časopisu Građevinaru.[3]

S njemačkoga jezika preveo je djelo Richarda Gruena, Tako se pravi dobar beton (1950.).[4]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Zadaci iz nauke o čvrstoći I i II, Zagreb, 1949.
  • Svojstva lakih betona. 1, Beton od jednozrnatog agregata, Zagreb, 1950. (udžbenik)
  • Naprezanje u tankim elastičnim slojevima na krutoj podlozi, Zagreb, 1953. (doktorska disertacija)
  • Djelovanje naknadnog ojačanja betonskih greda za preuzimanje posmičnih sila, Zagreb, 1970.
  • Teorija elastičnosti, Zagreb, 1971. (udžbenik)
  • Zbirka zadataka i rješenja iz otpornosti materijala. Dio 1, Zadaci, Zagreb, 1972. (udžbenik)
  • Teorija elastičnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1982. (udžbenik)

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • 1986.: Nagrada za životno djelo[5] za znanstvenoistraživački rad za područje tehničkih znanosti.

Izvori[uredi VE | uredi]


Globe stub.svg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatske enciklopedije
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=33394
koji je klauzulom na stranici http://enciklopedija.lzmk.hr/o_portalu.aspx
označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0