Znanstvena knjižnica Zadar
 |
Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo.Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove. |
 |
Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava)Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil. |
Znanstvena knjižnica Zadar djeluje od 1855. godine.
Knjižnica je osnovana 1855. godine, ali je s radom zapravo počela 18. kolovoza 1857. godine. Dobila je naziv Biblioteca Comunale Paravia prema prvom donatoru i osnivaču Pietru Alessandru Paraviji (1797. – 1857.), rodom Zadraninu i sveučilišnom profesoru u Torinu. Prigodom posjete Zadru 1850. godine Paravia je odlučio rodnom gradu darovati svoju bogatu zbirku knjiga koja je trebala poslužiti kao jezgra buduće javne knjižnice. Po njegovoj želji Gradska općina namijenila je Knjižnici prostor u Gradskoj loži na središnjem gradskom trgu. Prve je godine fond knjižnice sadržavao 18.000 svezaka knjižnične građe koja se prema pravilniku koristila samo u zgradi Knjižnice.
Osim građe koju je poklonio Paravia, nešto knjiga kupljeno je sredstvima zadarske općine, a znatan dio pristizao je u Knjižnicu darovima pojedinih zadarskih obitelji. Tako je do Drugoga svjetskog rata knjižnični fond obogaćen s više privatnih zbirki knjiga poznatih zadarskih obitelji: Bianchi, Bernardi, Vuleta, Strmić, Ponte, Sanfermo, Artale, Tommaseo, Maddalena, Nagy, Ferrari-Cupilli, Battara, Negovetić, Pappafava… Fond Knjižnice rastao je iz godine u godinu, pa tako 1913. sadrži oko 40.000, a 1932. oko 60.000 jedinica knjižnične građe. Knjižnica ostaje u prostoru Gradske lože sve do 1938. godine kada je zbog nedostatka prostora preseljena u namjenski izgrađeno krilo nove zgrade Općine. Fond Knjižnice bio bi vjerojatno i bogatiji da u vrijeme talijanske uprave nije vođena restriktivna politika u nabavi građe. U Knjižnici, naime, nisu nabavljane knjige i periodika tiskana na hrvatskom jeziku, tako da do završetka Drugoga svjetskog rata Knjižnica nije imala najvažnije i najstarije hrvatske i zadarske novine: Narodni list, Katoličku Dalmaciju, Hrvatsku krunu, Hrvatsku, Zviezdu, Iskru, Lovor i druge.
Godine 1941. talijanska uprava Knjižnice odnosi u Italiju 5.100 jedinica najvrjednije knjižnične građe, među kojima dio rijetkih knjiga (Judita iz 1521.), novine (Kraljski Dalmatin, 1806-1810), sve inkunabule, rukopise i pergamene. Odnesena građa ostala je u Italiji sve do 1961. godine, kada je temeljem mirovnog ugovora između Italije i Jugoslavije vraćena Zadru. U vrijeme strahovitih razaranja Zadra od 1943. do 1944. godine Knjižnica je prestala s radom. Zgrada Knjižnice pretrpjela je oštećenja, ali je nije zadesila tragična sudbina gotovo cijelog grada, kada je stradala i najveća zadarska i dalmatinska javna knjižnica – knjižnica Zadarske gimnazije. Biblioteca Paravia je ponovno otvorena za javnost 14. listopada 1945. pod novim nazivom – Narodna biblioteka. U novootvorenoj Narodnoj biblioteci pored Naučnog odjela koji se sastojao uglavnom od fonda "Paravije", osnovan je i Posudbeni odjel sa skromnim fondom od 992 sveska knjiga koji se ubrzo razvio zahvaljujući brojnim knjigama prikupljenim ispod ruševina grada. Narodna biblioteka se početkom 1949. godine razdvaja u dvije samostalne ustanove: Naučni odjel postaje Naučna biblioteka i nastavlja samostalno djelovati u postojećim prostorima, a Posudbeni odjel prerasta u Gradsku biblioteku koja je tada smještena u zgradu Doma kulture (Kneževa palača).
Naučna biblioteka dolazi u nadležnost Komiteta za naučne ustanove, sveučilišta i visoke škole pri Vladi Narodne Republike Hrvatske koji je 1949. godine donio odluku da se ovoj Knjižnici dostavlja obvezni primjerak svih tiskovina s područja Hrvatske. Knjižnica je fond obogatila i privatnim knjižnicama uvaženih građana: akademika Ivana Brčića, obitelji Modrić, Jakova Čuke, dijelom knjižnice Marasović iz Skradina, knjigama obitelji Erco, Marcelić-Miletić i drugih.
Godine 1956. u Zadru je otvoren Filozofski fakultet, između ostalog i zbog bogatog fonda Naučne biblioteke. Odlukom Savjeta za kulturu Narodnog odbora Općine Zadar iz 1962. godine Naučna biblioteka određena je za matičnu knjižnicu Općine Zadar, a 1976. godine Savjet za biblioteke Hrvatske povjerio je Naučnoj biblioteci matičnu službu za knjižnice viših i visokih škola, znanstvenih i kulturnih institucija, te knjižnice spomeničkog značaja (Kaptolska, Sjemeništa "Zmajević", sv. Mihovila, sv. Frane, sv. Pavla Pustinjaka na Školjiću…)
Zbog velikog rasta fonda kao i priliva studenata šezdesetih godina gradske su vlasti odlučile Naučnu biblioteku preseliti u adaptiranu zgradu bivše austrijske vojarne izgrađenu 1848. godine. U nove prostore Knjižnica useljava 4. siječnja 1972. Fond Knjižnice i dalje ubrzano raste, i to najvećim dijelom obveznim primjerkom (75%), zatim darovanim publikacijama, kupnjom i nešto malo razmjenom. Zbog svojeg općeznanstvenog karaktera Naučna biblioteka 1990. godine postaje pridružena članica Sveučilišta u Splitu, a 1992. godine mijenja svoj naziv u Znanstvena knjižnica.
Tijekom Domovinskog rata Knjižnica je u dva navrata stradala; u listopadu 1991. kada je direktno pogođena s desetak granata i u svibnju 1992. godine. U bombardiranju je uništena cjelokupna računalna oprema, radne prostorije knjižničara kao i građa koja se tamo zatekla, a oštećeno je i krovište zgrade. Ukupna ratna šteta procijenjena je na iznos od 200.000 EUR. Usprkos neposrednoj ratnoj opasnosti i oštećenjima zgrade, Knjižnica je kroz cijeli Domovinski rat bila na usluzi korisnicima. Godine 1995. dodijeljena joj je nagrada Grada Zadra za "zapažene uspjehe na polju znanosti i kulture".
Knjižnica prati suvremene trendove razvoja struke i nastoji korisnicima omogućiti brže i bolje pretraživanje svojih fondova putem elektroničkog kataloga u koji se unosi građa od rujna 2000. godine. Osim online kataloga korisnicima su na raspolaganju i abecedni, stručni i specijalni katalozi. Putem interneta omogućeno je i pretraživanje fondova umreženih hrvatskih kao i stranih knjižnica.
Kontinuirano od 1994. godine Knjižnica priređuje godišnju izložbu "Izdavaštvo na zadarskom području" koja brojem i bogatstvom naslova svjedoči o živom nakladništvu na ovom području.
Znanstvena knjižnica Zadar kao čuvarica bogatog kulturnog naslijeđa, koje seže od srednjovjekovnih rukopisa, preko inkunabula i prvotisaka zadarskih i hrvatskih humanista, pa do ostale raritetne i vrijedne građe, nastoji ponuditi svojim korisnicima sva knjižnično-informacijska dostignuća, te dati svoj doprinos tritisućljetnom postojanju grada Zadra, Zadarskoj županiji i cijeloj Hrvatskoj kao dijelu europske kulturološke obitelji.
Zbog bogatstva i raznolikosti građe Znanstvena knjižnica zauzima jedno od najznačajnijih mjesta među knjižnicama Hrvatske. Kao knjižnica općeznanstvenog tipa posjeduje literaturu iz svih područja ljudskog znanja te je podjednako zanimljiva učenicima, studentima, znanstvenim djelatnicima, ali i drugim kategorijama korisnika. Od bivše Knjižnice Paravia naslijedila je fond s ukupno 55.719 svezaka razne knjižnične građe. Nakon Drugog svjetskog rata Knjižnica je obogaćena knjigama iz tzv. Sabirnog centra, zbirkama knjiga raznih institucija, škola, sudova, te vrijednim privatnim zbirkama. Godine 1949. stječe pravo na obvezni primjerak svih hrvatskih tiskovina. Osim obveznim primjerkom knjižni se fond obogaćuje kupnjom i darom. Tako danas Knjižnica ima oko 400.000 svezaka knjižne građe, od toga čak oko 1.000 svezaka knjiga tiskanih u 16. stoljeću.
Vrlo je značajan fond Dalmatike od oko 20.000 jedinica građe izdane na području od Raba do Boke, koja govori o Dalmaciji ili je djelo dalmatinskog autora. Dalmatika je 1982. godine, nažalost, ugašena kao zbirka (osim periodike) i obrađena u općem fondu.
Veliko bogatstvo fonda Znanstvene knjižnice predstavlja i 9.100 naslova periodičnih publikacija sa 65.000 godišta. Među njima posebno mjesto ima stara dalmatinska periodika. Od sačuvanog trećeg godišta Almanacco di Zara, tiskanog 1806. godine u Battarinoj tiskari, preko Kraglskog dalmatina – Il regio Dalmata (1806-1810), malo poznatog Bollettino Dalmata (1807), dvojezičnog biltena Sôk izvadjen iz naredbenih kgnigaa Vojske od Dalmaczie – Estratto delle notizie uffiziali dell'Armata di Dalmazia (1809), do pojave prvih novina Gazzeta di Zara 1832. godine, kronološkim redoslijedom ističu se najznačajniji naslovi zadarske periodike: Srpsko-dalmatinski magazin, Zora Dalmatinska, Osservatore Dalmato, Glasnik dalmatinski, Narodni list - Il Nazionale, Il Dalmata, Vuk, Lovor i druge.
Posebnu vrijednost fonda predstavljaju sljedeće zbirke:
Najstarija pergamena potječe iz XII., a najmlađa iz XIX. stoljeća. Iz najstarije, koja je pisana u Zadru 15. studenog 1174. godine, saznajemo da su prvi zadarski nadbiskup Lampridije, knez Morosini i suci donijeli presudu da određena zemlja u Petrčanima kod Zadra pripadne Samostanu sv. Marije u Zadru. U pergameni od 13. listopada 1243. na molbu opata Samostana sv. Krševana u Zadru ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. potvrđuje samostanu sva prava, povlastice i posjede.
Sve inkunabule u fondu Knjižnice tiskane su u Italiji između 1475. i 1498. godine. S obzirom na sadržaj inkunabule su grčki i rimski klasici, djela rimskih papa, crkvenih otaca ili kršćanskih pisaca, te djela povijesno-filozofskog sadržaja. Knjižnica posjeduje i dvije inkunabule hrvatskih tiskara i izdavača Andrije Paltašića i Dobrića Dobrićevića, a na posljednjem praznom listu jedne od njih (inc. 26) nalazi se devet heksametara pisanih rukom Marka Marulića.
Za proučavanje povijesti Zadra nezaobilazni su Spisi zadarske kancelarije (Libri Consiliorum Comunitatis Jadrae) nastali između 1442. i 1806. godine. Iz sredine XV. stoljeća potječe dukala mletačkog dužda Giovannija Moceniga kojom postavlja Ivana Gabrijela za zadarskog kapetana. Značajan je i rukopis Ivana Tanzlingera La dama cronologica, koji je zapravo kronologija Zadra do 1729. godine. Tu je i Statut zadarskih mornara i ribara nastao 1475. godine. Među ostalim rukopisima ističu se dva kodeksa: Horae Beatae Mariae Virginis iz XV. stoljeća, s prekrasnim iluminacijama te Etiopski kodeks iz XVI. stoljeća, pisan arapskim pismom. Iluminirano je i Tetraevanđelje, pisano ćirilicom crnom i crvenom bojom, također iz XVI. stoljeća.
U bogatoj zbirci knjiga iz XVI. stoljeća zastupljeni su autori iz skoro svih većih gradova na hrvatskoj obali Jadrana. Tu su Frane Petrić iz Cresa, Šime Budinić iz Zadra, Matej Andreis i Koriolan Cipiko iz Trogira, Hvaranin Vinko Pribojević, Korčulanin Franjo Nigretić, Kotoranin Ludovik Paskvali. Dubrovački humanistički krug u našoj Knjižnici predstavljaju Jakov Ilijin Bunić, Ludovik Tuberon Crijević, Arkanđelo Gučetić, Nikola Vitov Gučetić. Splićanin Marko Marulić zastupljen je u Knjižnici s 12 djela, od kojih je najznačajnije prvo izdanje Judite iz 1521. godine, sačuvano u Hrvatskoj u samo 2 primjerka. Za našu kulturnu povijest značajna su i tri pravoslavna liturgijska izdanja tiskana ćirilicom: Minej prazdničnyj, Triod cvjetnyj i Triod postnyj. U fondu Knjižnice nalaze se i djela nastala u prvim zadarskim tiskarama Domenica Fracassa, Antonija Luigija Battare kao i mnoga izdanja koja su plod europskog tiskarskog umijeća (aldine, juntine, elzevieri, bodoniane).
Posebno je vrijedna zbirka tiskanih statuta dalmatinskih gradova:
- Zadarski statut (Statuta Jadertina) iz 1564. godine
- Šibenski statut (Volumen statutorum… Sibenici) iz 1608.
- Trogirski statut (Statuto… Tragurii) iz 1708.
- Brački statut (Statuta… Brachiae) iz 1656.
- Hvarski statut (Statuta Lesinae) iz 1643.
- Korčulanski statut (Liber legum… Curzolae) iz 1643.
U Knjižnici se čuva i Vila Slovinka Jurja Barakovića, tiskana u Mlecima 1614. godine, te dva izdanja njegove Jarule iz 1701. i 1702. Prvo pjevanje Vergilijeve Eneide u prvom hrvatskom prijevodu Ivana Tanzlingera Zanottija iz 1688. godine također je pohranjeno u Knjižnici.
Zemljopisne karte i atlasi, kao specifičan knjižnični materijal, daju poseban doprinos bogatstvu fonda Znanstvene knjižnice. Knjižnica, naime, posjeduje karte i atlase najpoznatijih europskih kartografa 16. i 17. stoljeća. Ovdje ističemo kartu Zarae et Sebenici descriptio (oko 1575.) za koju se pretpostavlja da je list iz atlasa Abrahama Orteliusa, te Plan obrambene utvrde Zadra Zarra nastao oko 1595. godine (17×10 cm). Uz skupinu značajnih karata (Orteliusa, Mercatora ili Coronellija) treba pridodati atlase Abrahama Orteliusa Synonymia geographica, sive popvlorvm… iz 1578. godine, te tri atlasa bez naslovnih stranica najpoznatijih autora europske kartografije 17. i 18. stoljeća: Seuttera, Homanna, Masse i dr.
Sadrži 3.822 jedinice.
Sadrži 148 jedinica.
Sadrži 2.398 fotografija s oko 300 negativa na staklu.
Knjižnica posjeduje i preko 60.000 oglasa iz razdoblja mletačke, I. austrijske, francuske i II. austrijske vladavine, te iz kasnijih vremena. U fondu Knjižnice nalazi se i oko 30.000 razglednica.