Ásatrú
Izgled
Ásatrú (ausatruu) je pokret inspiriran starogermanskim politeizmom, točnije – nordijskim paganizmom koji se prakticirao prije pokrštavanja Skandinavije. Postoje dva odsjeka Ásatrúa koji se pojavljuju gotovo istovremeno, prvi na Islandu 1972. (Íslenska Ásatrúarfélagið – Islandska družina Ásatrúovaca) te drugi odsjek u SAD-u 1974. godine (Asatru Free Assembly).
Riječ Ásatrú se sastoji od dviju riječi, Ása koja označava skupinu bogova iz nordijske mitologije (Æsir se može odnositi na Thora, Odina i slične bogove) te trú – koja označava vjeru, uvjerenje, povjerenje, iskrenost. Osoba koja prakticira Ásatrú se naziva Ásatrúarmaður (množina Ásatrúarmenn).
- Valheim Hof, Korinth[1]
- Hram Odina (izgradnja u planu)[2]
- Ásaheimur Hof in Efri Ás, Skagafjörður[3]
- Raufarhöfn[4]
- Asatruarfelagid Hof, Rejkjavik (izgradnja u tijeku)
- Hram Nehalennie (lokalno germansko božanstvo ) u Colijnsplaatu.[5]
- Odinist Fellowship Temple, Newark-On-Trent[7]
- ↑ Kane, Njord. Valheim Hof in Denmark, dedicated to Odin and the gods. Spangenhelm. Spangenhelm. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. studenoga 2018. Pristupljeno 19. siječnja 2017.
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. prosinca 2018. Pristupljeno 22. prosinca 2018. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Magnús Sveinn Helgason. 7. kolovoza 2015. Visit the only heathen temple in Iceland in Skagafjörður fjord for a pagan grill party this Saturday. Iceland Magazine. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. listopada 2015. Pristupljeno 22. prosinca 2018.
- ↑ The Arctic Henge. Atlas Obscura. Atlas Obscura. Pristupljeno 11. siječnja 2017.
- ↑ https://nl.wikipedia.org/wiki/Tempel_van_Nehalennia_op_Colijnsplaat
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. listopada 2022. Pristupljeno 22. prosinca 2018.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ↑ Millard, Lucy. World's first modern-day pagan temple is in Newark. newarkadvertiser.co.uk. Newark Advertiser. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. listopada 2015. Pristupljeno 11. siječnja 2017.