Aldo Lučev
Aldo Lučev zvan Sablja[1] (1. srpnja 1957. – 5. rujna 2008.), hrvatski branitelj i visoki vojni zapovjednik[2]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rodio se je 1957. godine. Vojničku naobrazbu stekao je u Legiji stranaca.[2] Bruno Zorica — Zulu je po povratku se nakon Pustinjske oluje lipnja 1991. godine suočio se s izvjesnošću da će izbiti velikosrpska agresija na Hrvatsku, Počeo održavati kontakte s Hrvatskom i okupljati Hrvate u Legiji: bili su to Aldo Lučev, Miljenko Šimićević Slave, Joža Kamenar, Željko Glasnović, Stanko Krešo i Pero Vincetić, pa i tada već umirovljeni legionar Ilija Tot. Nisu čekali završetak procedure izlaska iz Legije jer situacija je bila hitna te je sa skupinom Hrvata napustio Legiju i vratili su se dvama automobilima u Hrvatsku. Pridružio se je novoosnovanoj postrojbi OS RH za posebne namjene, bojni Zrinski, koju je formirao bivši pripadnik Legije Miljenko Filipović.[3] Anti Glaviniću i Lučevu bila je zadaća sprovesti praktičnu obuku pripadnika. Po osnivanju 1. hrvatskoga gardijskog zdruga, bojna je postala dijelom Zdruga i Lučev je postao dozapovjednikom. Prošli su većinu bojišta u RH i BiH. Pripremao je i vodio i manje poznate akcije. Nosio je čin brigadira HV. Umro je 2008. godine. Pokopan je uz najviše vojne počasti na mjesnom groblju Laduč pokraj Zaprešića.[2]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ M. Marković: Komandosi su cijelu noć čekali Tuđmanovu zapovijed da zarobe generala Rašetu Maxportal. 8. listopada 2017. Pristupljeno 1. travnja 2020.
- ↑ a b c Ovdje pročitajte izvorni tekst: Autorica Ines Herceg: Heroji Domovinskog rata • Na današnji dan: Preminuo Aldo Lučev Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. svibnja 2020. (Wayback Machine) Braniteljski. 5. rujna 2018. Pristupljeno 1. travnja 2020.
- ↑ Renata Rašović: Legionar koji je stvarao hrvatske komandose Večernji list. 8. listopada 2018. Pristupljeno 1. travnja 2020.