Analogne nukleinske kiseline

Izvor: Wikipedija
RNK sa svojim nukleobazama (lijevo) i DNK (desno).

Analogne nukleinske kiseline (ksenonukleinske kiseline, KNK) su nakupine koje su strukturno slične (analogne) prirodnim molekulama RNK i DNK. Ksenonukleinske kiseline se koriste u medicini i molekularno biološkim istraživanjima.

Nukleinske kiseline su lanci nukleotida, koji se sastoje od tri dijela: fosfatne osnove, pentoznog šećera, riboze ili deoksiriboze, i četiri nukleobaze. Analog može sadržavati promjene u bilo kojem od tih dijelova.

Umjetne nukleinske kiseline su peptidna nukleinska kiselina (PNK), morfolino[1][2] i zaključana nukleinska kiselina (LNK), kao i glikolna nukleinska kiselina (GNK) i treozna nukleinska kiselina (TNK). Svaka od njih se razlikuje od prirodne DNK i RNK po promjenama osnove molekula.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Summerton J and Weller D. Morpholino Antisense Oligomers: Design, Preparation and Properties. Antisense & Nucleic Acid Drug Development 1997; 7:187-195.
  2. Summerton J. Morpholino Antisense Oligomers: The Case for an RNase-H Independent Structural Type. Biochimica et Biophysica Acta 1999; 1489: 141-158.

Poveznice[uredi | uredi kôd]