Antun Mateš
Antun Mateš (Zagreb, 23. studenoga 1945.), hrvatski slikar, grafičar, putopisac i hrvač.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rodio se je u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1969. godine u klasi Miljenka Stančića.[2]
Prvu samostalnu izložbu imao je već 1970. godine u Bjelovaru u suradnji s velikim hrvatskim pjesnikom Željkom Sabolom. Kao slikar sudjelovao je na skupnim izložbama, uglavnom na početku karijere, stotinjak puta. Dosad je samostalno izlagao pedesetdva puta. Osim u Zagrebu, Hrvatskoj i Europi, izlagao je po cijelom svijetu – od Amerike, Azije, Indije, Australije, Argentine itd. (Toronto, New York, Los Angeles, Mainz, München, Frankfurt, Sydney, Adelaide, Melbourne, Portland, Swan Hill, Mildura, New Delhi, Buenos Aires i drugdje). Pozvani suradnici na grafičkim mapama bili su najznačajniji hrvatski književnici: akademik Dragutin Tadijanović, akademik Matko Peić, akademik Josip Bratulić, Goran Tribuson i Igor Zidić. Od 1987. godine bio je profesor i šef Grafičkog odjela na Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu do 1997., od kada djeluje kao profesionalni slikar. Književnik Goran Tribuson autor je teksta monografije “Mateš - slike i sjećanja” izašle uoči velike monografske izložbe u Muzejskom centru Klovićevi dvori. Pobijedio je svojim radovima na najvećem svjetskom sajmu knjiga i tiskovina u Frankfurtu 1996. u konkurenciji kalendara s reprodukcijama Warhola, Moneta, Matissea, Picassa i ostalih najvećih imena XX. stoljeća. Isti uspjeh ponovio je 1999. u Stuttgartu, gdje je pobijedio izlagače iz SAD-a, Velike Britanije, Japana, Nizozemske, Italije i sve ostale. Djela mu se nalaze u mnogobrojnim privatnim kolekcijama, galerijama i muzejima po cijelom svijetu te u Modernoj galeriji, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Kabinetu grafike HAZU i Gradskom muzeju u Zagrebu.
Objavio je više grafičkih mapa, a među njima i mapu U Zagrebu rođen,[1] Šezdesete u Zagrebu[2][3] i dr. Napisao je dvije putopisno-povijesne knjige o životu s obala rijeka – „Zaneseni ribar“ – koje su uvrštene u muzej Kuće slavnih – IGFA Hall of Fame u Floridi. U Zanesenom ribaru, svojevrsnom putopisu, obradio je hrvatska imena pastrva, hrvatskih endemskih riba krškoga područja, otimanje hrvatskih imena, način na koji je Glavatica postala Mladicom, korijene rječnika Ivana Belostenca, probleme s identitetom starohrvatske crkvice sv. Spasa na izvoru Cetine, kako je izvor Glavaš preimenovan u Vrelo četnik, analogiju s recentnom pojavom Sv. Save i Vuka Karadžića u Plaškom, prvi europski ekološki pokret u zagrebu 1890., strateške zaštite voda i o zaštiti hrvatskih endema.[1]
Bio je istaknuti športaš hrvač grčko-rimskim načinoma zagrebačkih klubova Lika i Prvomajska.[2]
Bio je zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba od 2006. do 2009. godine. Dragovoljac je Domovinskog rata.
Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]
- Nosilac Spomenice Domovinskog rata 1990. – 1992.
- Odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi.
- Za posebne ekološke zasluge o zaštiti rijeka proglašen je 2008. godine počasnim građaninom Sanskoga Mosta.
Bibliografija[uredi | uredi kôd]
- Mateš, Antun, Hrvatska opća enciklopedija
- Goran Tribuson, Mateš : slike i sjećanja, Loma, Zagreb, 1996. (254 str.), ISBN 9539686407
Filmovi[uredi | uredi kôd]
- Vlado Kos – Antun Mateš, akvareli, RTV Zagreb, 1982.
- Mira Wolf – Antun Mateš - Dobri duh Zagreba, HRT, 1999.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c HINA: Predstavljena Matešova knjiga "Zaneseni ribar - pastrve" Index.hr. 7. travnja 2005.. Pristupljeno 6. listopada 2020.
- ↑ a b c Petar Grubišić: Šezdesete u Zagrebu: Ovako je izgledalo okretište tramvaja kod Svetica i Ekonomskog fakulteta Večernji list. 20. svibnja 2015.. Pristupljeno 6. listopada 2020.
- ↑ Petar Grubišić: Kako smo u Zagrebu upijali zvukove Zapada Večernji list. 23. svibnja 2015.. Pristupljeno 6. listopada 2020.