Matko Peić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Matko Peić
Matko Peić
Matko Peić
Rođenje 10. veljače 1923., Požega, Hrvatska
Smrt 30. listopada 1999., Zagreb, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje povjesničar umjetnosti, slikar, književnik
Portal: Životopis

Matko Peić (Požega, 10. veljače 1923. - Zagreb, 30. listopada 1999.), bio je hrvatski povjesničar umjetnosti, slikar i književnik. Pisao je putopise, eseje i feljtone.

Životopis[uredi VE | uredi]

Matko Peić rodio se u Požegi 1923. godine. Školovao se u rodnome gradu, a nakon toga u Zagrebu gdje je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti 1947. i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 1956. godine predavao je povijest umjetnosti na ALU.[1] Bavio se i književnošću te se smatra da je uveo stilskoperiodizacijski pojam rokokoa u proučavanje hrvatske književnosti 18. stoljeća. primjenivši ga na djela Antuna Kanižlića.

Od 1991. godine bio je redoviti član HAZU.[1]

Nepotpun popis djela[uredi VE | uredi]

Likovne monografije:

Likovne studije i eseji:

  • Francuski slikari 18. stoljeća, Zagreb, 1967.
  • Hrvatski umjetnici, Zagreb, 1968.
  • Portreti hrvatskih umjetnika 19. i 20. stoljeća, Zagreb, 1986.
  • Europski umjetnici, Zagreb, 1986.

Putopisi:

  • Skitnje, Zagreb, 1967. (2. izd. 1985., 3. izd. 1996., 4. izd. 2002.)
  • Jesen u Poljskoj, Zagreb, 1969.
  • Crno zlato, Zagreb, 1974. (2. izd. Biblioteka INA, knj. 21, Zagreb, 2004.)[3]
  • Ljubav na putu od Drave do Jadrana, Zagreb, 1984.
  • Požega: eseji, feljtoni, putopisi, Požega, 1995.
  • Putnik bez putovnice, Privlačica, Vinkovci, 2000. (prir. Stanislav Marijanović)[4]

Zavičajne monografije:

  • Požega i Turci: predavanje i izložba u povodu 300 godina oslobođenja Požege od Turaka, Izložbena dvorana Muzeja Požeške kotline, 25. ožujka-7. travnja 1988. godine, (Slavonska Požega, 1988.) (suautor: Ive Mažuran)[5]

Izabrana djela:

  • Izabrana djela, Zagreb, 1982.

Djela o književnosti

  • Barok i rokoko u djelu Antuna Kanižlića (1699-1777), Rad JAZU, knj. 365, Zagreb 1972, 5-133

Ostalo:

  • Pristup likovnom djelu, Zagreb, 1968. (udžbenik, više izdanja)
  • Susret s umjetničkim djelom, Zagreb, 1968. (udžbenik)
  • Vanja Radauš: izložba crteža: Umjetnički paviljon u Zagrebu, 16.VI.-30.VI.1972., Zagreb, 1972.
  • Čovjek i kultura, Biblioteka INA, knj. 23, Zagreb, 2004. (prir. Milan Bešlić)[6]

Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskoga na poljski jezik prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Spomen[uredi VE | uredi]

U rodnome gradu postavljena mu je bista na trgu koji je nazvan po njemu Trg Matka Peića a postavljena mu je i spomen ploča u ulici Antuna Kanižlića na broju 14.[7]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Proleksis enciklopedija: Peić, Matko, preuzeto 4. svibnja 2013.
  2. mvinfo.hr: Slikari naših ljudi i krajeva: Slava Raškaj i Nikola Mašić. Matko Peić, preuzeto 4. svibnja 2013.
  3. Gradska knjižnica i čitaonica Mali Lošinj: Peić, Matko, preuzeto 4. svibnja 2013.
  4. Privlačica: Putnik bez putovnice, preuzeto 4. svibnja 2013.
  5. Katalog HAZU, preuzeto 4. svibnja 2013.
  6. Vinko Brešić, Poetika skice, Vijenac, broj 310, 19. siječnja 2006., preuzeto 4. svibnja 2013.
  7. Turistička zajednica Požeško-slavonske županije: Matko Peić (1923-1999), preuzeto 4. svibnja 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]



Nuvola apps kcoloredit.pngP vip.svg Nedovršeni članak Matko Peić koji govori o likovnom umjetniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.