Apolonov hram u Pompejima
|
Apolonov hram
| |
|---|---|
 | |
| Lokacija | Pompeji, Italija |
| Koordinate | 40°44′57.2″N 14°29′3.9″E / 40.749222°N 14.484417°E |
| Godina završetka | 120. pr. Kr. |
| Srušen | 79. |
| Religija | Grčka i rimska mitologija |
| Patron | Apolon |
| Materijal | kamen |
Apolonov hram, poznat i kao Apolonovo svetište, rimski je hram izgrađen 120. godine pr. Kr. i posvećen grčkom i rimskom bogu Apolonu u starorimskom gradu Pompeji, u južnoj Italiji.[1] Svetište je bilo javni prostor pod utjecajem rimskih kolonista koji je bio posvećen grčko-rimskoj vjeri i kulturi.[2]
Arhitektura[uredi | uredi kôd]
Smješten na forumu (tržnici) i okrenut prema sjevernoj strani grada, najvažniji je sakralni objekt u gradu. Bio je to jedan od dva najranija hrama izgrađena u Pompejima, a drugi je bio hram Minerve i Herkula, koji se nalazio u blizini foruma.[3] Apolonov kult, uvezen iz Grčke, bio je raširen u Kampaniji, a iskopavanja u blizini hrama pokazala su da je u Pompejima bio prisutan od 6. stoljeća pr. Današnji izgled svetišta potječe iz njegove ponovne izgradnje u 2. stoljeću prije Krista i daljnje rekonstrukcije za popravak štete od potresa 62. godine, u kojem se veliki dio hrama srušio i popravke koji su ostali nedovršeni u vrijeme erupcije.[4] Hram, u središtu svetog ograđenog prostora, bio je sa sve četiri strane okružen širokim nizom stupova od tufa iz Nocere, izvorno užljebljenih i s jonskim kapitelima, koji su zamijenjeni stupovima od štukature i korintskim kapitelima obojenim žutom, crvenom i žutom bojom. tamno plava.
Sam hram, peripteros s 48 jonskih stupova, nalazio se na visokom podiju i ulazio je u niz impozantnih stepenica, u spoju grčkih i italskih arhitektonskih ideja.[2] Naos je neobično smješten dalje u odnosu na peristil. Ispred stuba još uvijek se može vidjeti bijeli mramorni oltar na sedrenoj podlozi, s latinskim natpisom koji daje imena quattuorvirija koji su ga posvetili. Sa strane stuba nalazi se jonski stup koji je držao sunčani sat i ispisanu ploču koju je darovao par sudaca, za koje je zabilježeno da su donirali još jednu ploču i sjedalo na Trokutastom forumu.[5]
.jpg)
Na bočnoj strani obodnog zida Apolonovog hrama, okrenutoj prema gradskom forumu, izvađena je niša koja sadrži mensa ponderaria; tablica s gradskim službenim mjerama, kojom se građanima jamčila sigurnost protiv lažnih trgovaca i robe.
Iskopavanja[uredi | uredi kôd]
Iskopavanje hrama počelo je u veljači 1817. i pogrešno je identificiran kao Venerin hram[5], a zatim kao Merkurov hram kada su pronađeni fragmenti mramorne statue i dvije brončane ruke postavljene za ispaljivanje strijele.[6] Fragmenti pripadaju božanstvima hrama – jedan predstavlja Apolona, drugi poprsje Dijane – a oba su bila okrenuta prema stupovima trijema. Izloženi su u muzeju J. Paul Getty u Malibuu u Kaliforniji, iako su kopije dviju njih postavljene na mjesto gdje su pronađeni originali.
Elegantni dorski arhitrav metopa i triglif koji počivaju na stupovima pretvoren je u kontinuirani friz s grifonima, festonima i lišćem. Danas ostaci pročelja hrama izgledaju kao i izvorno, budući da je gotovo sva ta transformacija u žbuci nestala.
Bibliografija[uredi | uredi kôd]
- Zanker, Paul. 1998. Pompeii: public and private life.[2]
- Beard, Mary. 2008. The Fires of Vesuvius: Pompeii Lost and Found[3]
- Boschi, Federica; Rescigno, Carlo (2021). “The sanctuary of Apollo in Pompeii: new geophysical and archaeological investigations.” GROM Documenting Archeology.[4]
- Cooley, Alison E; Cooley, M.G.L.. 2014. Pompeii and Herculaneum: A Sourcebook.[5]
- Van Andringa, William. "Statues in the Temples of Pompeii." Historical and Religious Memory in the Ancient World(2012): 83.[6]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Millon, Henry A.; Bloch, Raymond; Boardman, John; Bush-Brown, Albert; Cannon-Brookes, Peter; Culican, William; Middleton, Robin David; Fleming, William; Martindale, Andrew Henry Robert; Hoffmann, Herbert; Kemp, Martin J.; Watkin, David John; Timmers, Jan Joseph Marie; Scranton, Robert L.; Millikin, Sandra; Coffin, David R.; Morrison, Hugh Sinclair; Stern, Henri; Rice, David Talbot; Voyce, Arthur; Zukowsky, John. 12. siječnja 2000. Roman And Early Christian. Encyclopedia Britannica. Encyclopædia Britannica, Inc. Pristupljeno 30. lipnja 2019.
- ↑ a b c Zanker, Paul. 1998. Pompeii : public and private life. Deborah Lucas Schneider. Harvard University Press. Cambridge, Mass.. ISBN 0-674-68966-6. OCLC 39143166
- ↑ a b Beard, Mary. 2019. The Fires of Vesuvius : Pompeii Lost and Found. Phyllida Nash. [Old Saybrook]. ISBN 978-1-9773-4996-5. OCLC 1122931416. Pristupljeno 25. ožujka 2022.
- ↑ a b Boschi, Federica; Rescigno, Carlo. 28. ožujka 2021. The sanctuary of Apollo in Pompeii: new geophysical and archaeological investigations. Groma. Documenting Archaeology (engleski). doi:10.12977/groma29 (neaktivno 31. prosinca 2022.). ISSN 2531-6672. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. svibnja 2023. Pristupljeno 2. svibnja 2023.CS1 održavanje: DOI nije aktivan od 2022 (link)
- ↑ a b c Cooley, Cooley, Alison, M.G.L. 2014. Pompeii and Herculaneum a sourcebook (engleski). Routledge. New York. str. 12–119. ISBN 978-0-415-66680-0
- ↑ a b Van Andringa, William. 1. ožujka 2012. Statues in the Temples of Pompeii. Historical and Religious Memory in the Ancient World. Oxford University Press. str. 83–116. doi:10.1093/acprof:oso/9780199572069.003.0005. ISBN 978-0-19-957206-9. Pristupljeno 5. svibnja 2022.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Apolonov hram u Pompejima |
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||