Italija
Izvor: Wikipedija
|
|
kolovoz 2005. |
| Republika Italija Repubblica Italiana |
|||||
|---|---|---|---|---|---|
|
|||||
| Geslo: nema | |||||
| Himna: Fratelli d'Italia | |||||
![]() |
|||||
| Službeni jezik: | talijanski 1) | ||||
| Glavni grad: | Rim | ||||
| Predsjednik: | Giorgio Napolitano | ||||
| Predsjednik Vlade: | Silvio Berlusconi | ||||
| Površina: - ukupno: - % vode: |
69. po veličini 301.230 km² 2,4% |
||||
| Stanovništvo: - ukupno (2005.): - Gustoća: |
23. po veličini 58.462.375 196/km² |
||||
| Neovisnost: | ujedinjenjem 17. ožujka 1861. |
||||
| BDP (PKM) - ukupno : - po stanovniku : |
procjena 2005. 1.668 bilijuna $ (8.) 28,760 $ (21.); |
||||
| Valuta: | euro 2) (100 centa) | ||||
| Vremenska zona: | UTC +1 UTC +2 ljeti |
||||
| Internetski nastavak: | .it | ||||
| Pozivni broj: | +39 | ||||
| 1) Uz talijanski, službeni jezici su njemački u Južnom Tirolu i francuski u Valle d'Aosta 2) Do 1999. talijanska lira |
|||||
Republika Italija je država na jugu Europe. Sastoji se od poluotoka i dva velika otoka na Sredozemnom moru, Sicilije i Sardinije. Jedinu kopnenu granicu ima na sjeveru, na Alpama, gdje graniči s Francuskom, Švicarskom, Austrijom i Slovenijom. Također ima morsku granicu s Hrvatskom. Neovisne države San Marino i Vatikan nalaze se unutar teritorija Italije.
Sadržaj |
[uredi] Povijest
Detaljniji članak o ovoj temi: Povijest Italije
Talijani su potomci starih plemena koja su se još početkom prvog milenija p.n.e. nastanila u krajevima između Alpa, i po cijelom Apeninskom poluotoku i Siciliji. Ovi narodi bijahu različitog porijekla. Najstariji su svakako bili Liguri i Iliri, koje su talijanski preci potisnuli potkraj II. i početkom I. tisućljeća p.n.e. Negdje u VIII stoljeću p.n.e. između rijeke Arno i Tiber nastanili su se i Etruščani, koji su se u VII st. p.n.e. proširili sve do rijeke Po i Korzike. Bijahu u tim krajevima nastanjeni još mnogi narodi. Tako su u područjima oko današnje Venecije živjeli Veneti, a niže na poluotoku Mesapi (Messapii) i Japigi (Iapyges) u Apuliji. Na Siciliji su živjeli Siculi, Sicani i Elimi (engl. Elymi).
Sabinjani (Sabini) i Latini živjeli su u Laciju (Lazio) zajedno sa Faliscima, Ekvima (Aequi), Hernicima i Ausonima. U Abruzzima bijahu Vestini, Paeligni i Marsi.
Frentani, Picenti i Marrucini naseljavali su središnju obalu Jadrana. Samniti i Lucani življaše u Moliseu i Basilicati. Sva su ova plemena utjecala na stvaranje kasnijih Talijana. Jezgru nove nacije svakako su dali oni narodi i plemena po kojima su Talijani dobili ime, zvali su se Italici ili Itali. Italici nisu bili jedno pleme, bijahu podijeljeni na 4 glavna plemena, to su: Latini, Falisci, Osci i Umbri ili Umbrijci. Ovo bijahu vrijedni ljudi koji su živjeli od poljodjelstva i uzgoja stoke. Širenjem moći Rima (Roma) negdje od V stoljeća p.n.e. italska plemena ušla su u sklop Rimske Republike i postali mu saveznici. Dobili su rimsko građansko pravo nakon savezničkog rata koji se vodio od 90. do 89. p.n.e.
Italija je 1957. godine bila jedan od utemeljitelja EU. To joj je uvelike doprinijelo u gospodarskom i političkom smislu. Postala je jedna od vodećih zemalja svijeta i spada u skupinu G8.
Prapovijesna nalazišta se mogu naći na više mjesta, posebno u regijama Lazio, Toskana, Umbria i Basilicata. U starom vijeku, Grci su u južnoj Italiji i na Siciliji imali "veliku Grčku" (Magna Graecia), a na sjeveru su vladali Etruščani. Rim je postao centar Rimskog Carstva, koje je do 5. stoljeća vladalo najvećim dijelom Europe.
Nakon srednjeg vijeka, Italija je bila glavno središte humanizma i renesanse, koji su preporodili europsku filozofiju i umjetnost. Italija je bila rascjepkana u gradove-državice ili područja pod tuđinskom vlašću do 17. ožujka 1861., kad se cijeli poluotok zajedno s dva otoka udružio u jednu kraljevinu. Grad Rim se pridružio tek 20. rujna 1870., što je konačni datum ujedinjenja Italije.
Fašisti su uveli diktaturu 1922., borili se na strani Njemačke u 2. svjetskom ratu i izgubili. Referendum o monarhiji od 2. lipnja 1946. stvorio je Republiku Italiju. Od tada do današnjih dana jedina stvarna opasnost po tada stvoren ustavni poredak je bio Borgheseov puč iz prosinca 1970. godine
Italija je otpočetka članica saveza NATO i Europske Unije.
[uredi] Politika
Detaljniji članak o ovoj temi: Politika Italije
Ustav iz 1948. ustanovio je dvodomni parlament (Parlamento), koji ima Zastupnički dom (Camera dei Deputati) i Senat (Senato della Repubblica), zasebno sudstvo, te izvršnu vlast utjelovljenu u Vijeću ministara (kabinetu), koje predvodi predsjednik vijeća (predsjednik vlade).
Predsjednik republike bira se svakih 7 godina, a bira ga parlament zajedno s malim brojem regionalnih poslanika. Predsjednik predlaže predsjednika vlade, koji predlaže ostale ministre (formalno ih imenuje predsjednik). Vijeće ministara (koje obično čine parlamentarni zastupnici) mora zadržati povjerenje (Fiducia) oba doma.
Zastupnici domova parlamenta biraju se izravno kroz opće izbore, a koristi se miješani većinsko-proporcionalni sustav. Prema zakonima iz 1993., 75% mjesta u parlamentu zauzimaju predstavnici okruga; preostalih 25% mjesta raspoređuje se proporcionalno. Zastupnički dom ima 630 zastupnika. Osim 315 zastupnika koji se biraju, Senat sadrži i bivše predsjednike, kao i razne druge osobe imenovane doživotno u skladu s posebnim ustavnim odredbama. Zastupnici oba doma biraju na najviše 5 godina, ali oba se doma mogu raspustiti i prije isteka tog roka. Zakoni se smiju predlagati iz oba doma, a mora ih prihvatiti većina u oba doma.
Talijansko se sudstvo zasniva na rimskom pravu, napoleonskom kodu i statutima. Ustavni sud (Corte Costituzionale), koji odlučuje o ustavnosti zakona, osnovan je tek nakon 2. svjetskog rata.
[uredi] Zemljopis
Detaljniji članak o ovoj temi: Zemljopis Italije
Najveći dio Italije čini Apeninski poluotok, najveći poluotok u Sredozemnom moru, gdje zajedno s dva otoka - Sicilijom i Sardinijom - stvara zasebna mora, a to su Jadransko more na sjeveroistoku, Jonsko more na jugoistoku, Tirensko more na jugozapadu i Ligursko more na sjeverozapadu.
Apenini su gorski lanac koji se proteže duž čitavog poluotoka i na sjeverozapadu se spaja s planinskim lancem Alpa, koji polukružno zatvara Italiju na sjeveru. Na sjeveru je velika aluvijalna nizina rijeke Po i njezinih pritoka, koji se spuštaju s Alpa, Apenina i Dolomita. Ostale važne rijeke su Tiber, Adige i Arno.
Najviši vrh je Mont Blanc (Monte Bianco), koji ima 4.810 m, a viši su vrhovi još i Monte Rosa (4.637 m) i Cervino (4.476 m). Italija ima tri slavna vulkana: ugasli Vezuv kod Napulja, najveći aktivni u Europi Etna (3.550 m) na Siciliji i Stromboli (924 m) na obližnjem istoimenom otočiću.
[uredi] Regije
Detaljniji članak o ovoj temi: Regije Italije
Italija ima 20 regija (regioni, jednina regione), od kojih pet ima posebnu autonomiju, što je označeno zvjezdicom (*):
- 1) Abruzzo
- 2) Valle d'Aosta*
- 3) Apulija (Puglia)
- 4) Basilicata
- 5) Kalabrija (Calabria)
- 6) Kampanija (Campania)
- 7) Emilia-Romagna
- 8) Furlanija-Julijska krajina* (Friuli-Venezia Giulia)
- 9) Lacij (Lazio)
- 10) Ligurija (Liguria)
- 11) Lombardija (Lombardia)
- 12) Marke (Marche)
- 13) Molise
- 14) Pijemont (Piemonte)
- 15) Sardinija* (Sardegna)
- 16) Sicilija* (Sicilia)
- 17) Trentino-Južni Tirol* (Trentino-Alto Adige)
- 18) Toskana (Toscana)
- 19) Umbrija (Umbria)
- 20) Veneto
Regije se dalje dijele na pokrajine.
Gradovi - vidi gradovi Italije.
[uredi] Gospodarstvo
Detaljniji članak o ovoj temi: Gospodarstvo Italije
Italija ima raznovrsno industrijalizirano gospodarstvo, a proizvodnja je ukupno i po glavi stanovnika otprilike ista kao u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Kapitalistička ekonomija podijeljena je na razvijeni industrijski sjever, gdje prevladavaju privatne tvrtke, i manje razvijen poljoprivredni jug, s 20% nezaposlenih. U odnosu na zapadnoeuropske susjede, Italija ima velik broj malih i srednjih poduzeća (SME).
Uvozi se većina industrijskih sirovina i više od 75% energetskih potreba. Tijekom zadnjeg desetljeća, Italija je uvela strogu poreznu politiku kako bi ispunila gospodarske i monetarne uvjete Europe, snizila je stope kamata i inflacije, te je uvela euro 1999. godine.
Italija gospodarski zaostaje za glavnim europskim partenrima, pa sadašnja vlada uvodi brojne kratkoročne reforme kako bi povećala konkrentnost i dugoročni rast. S druge strane, vlada presporo uvodi potrebne strukturalne reforme, kao što su veće porezne olakšice i fleksibilnije tržište rada. Mirovinski je sustav preskup zbog usporavanja gospodarstva i loših odnosa sa sindikatima.
[uredi] Stanovništvo
Detaljniji članak o ovoj temi: Stanovništvo Italije
Italija je jezično i vjerski uglavnom homogena, ali je kulturno, gospodarski i politički vrlo raznolika. Peta je u Europi po gustoći stanovništva (196 stanovnika po četvornom kilometru). Nema velike manjine, a najveća je njemačka manjina u Južnom Tirolu (1991: 287,503 Nijemaca i 116,914 Talijana), te slovenska manjina oko Trsta.
Ostale manjine s djelomično službenim jezicima su:
- francuska manjina u regiji Valle d'Aosta;
- sardski na Sardiniji);
- ladin u Dolomitima;
- furlanski u regiji Friuli-Venezia Giulia, što su sve romanski jezici.
Osim toga, ima i jezika koji se govore lokalno, kao što su:
- hrvatski u tri sela u regiji Molise;
- okcitanski u južnim dolinama Piemontea;
- katalonski u gradu Alghero na Sardiniji;
- albanski u selima regije Calabria i na Siciliji;
- stari grčki dijalekti u selima regije Calabria.
Iako je glavna vjera katoličanstvo (85% građana su nominalno katolici), postoje stare protestantske i židovske zajednice, kao i sve veća useljenička zajednica muslimana.
[uredi] Kultura
Detaljniji članak o ovoj temi: Kultura Italije
Italija je znamenita zbog svoje umjetnosti, kulture i brojnih spomenika, od kojih su najslavniji kosi toranj u Pisi i Koloseum u Rimu, a poznata je i po dobroj hrani (pizza, špageti itd.), vinu, modi, dizajnu, operi i mnogo čemu drugome.
Italija je začela europsku renesansu tijekom 14. i 15. stoljeća. Pečat na zapadnoj kulturi ostavili su bezbrojni talijanski geniji. Ovo su samo neki od njih: pjesnici Dante i Petrarca, pisci Boccaccio, Casanova, Machiavelli i Castiglione, slikari Leonardo da Vinci, Raffaello i Michelangelo Buonarroti, arhitekti Bernini i Palladio, skladatelji Vivaldi, Paganini, Puccini, Rossini i Verdi, filmski redatelji Antonioni i Fellini, filozof Giordano Bruno.
Najznačajniji talijanski književnici 20. st.:
- Italo Svevo
- Luigi Pirandello
- Guido Gozzano
- Filippo Tommaso Marinetti
- Aldo Palazzeschi
- Dino Campana
- Umberto Saba
- Giuseppe Ungaretti
- Eugenio Montale
- Salvatore Quasimodo
- Margherita Guidacci
- Bartolo Cattafi
- Maria Luisa Spaziani
- Alberto Moravia
- Giuseppe Tomasi di Lampedusa
- Alberto Savinio
- Carlo Emilio Gadda
- Dino Buzzati
- Tommaso Landolfi
- Carlo Levi
- Cesare Pavese
- Elio Vittorini
- Pier Paolo Pasolini
- Primo Levi
- Leonardo Sciascia
- Italo Calvino
- Umberto Eco
- Pier Vittorio Tondelli
- Aldo Busi
[uredi] Državni praznici (neradni dani)
| datum | hrvatski naziv | lokalni naziv | napomene |
|---|---|---|---|
| 1. siječnja | Nova godina | Capodanno | |
| 6. siječnja | Sveta tri kralja | Epifania | |
| dan nakon Uskrsa | Uskrsni ponedjeljak | Lunedi di Pasqua | |
| 25. travnja | Dan oslobođenja | Liberazione | od 1945. |
| 1. svibnja | Praznik rada | Festa del Lavoro | |
| 2. lipnja | Praznik Republike | Festa della Repubblica | od 1946. |
| 15. kolovoza | Velika Gospa | Assunzione | |
| 1. studenog | Svi sveti | Tutti i Santi | |
| 8. prosinca | Bezgrešno začeće | Immacolata | |
| 25. prosinca | Božić | Natale | |
| 26. prosinca | Sveti Stjepan | Santo Stefano | |
| 31. prosinca | Silvestrovo | San Silvestro |
[uredi] Promet
Detaljniji članak o ovoj temi: Promet Italije
[uredi] Vanjske poveznice
- Presidenza della Repubblica - službena stranica predsjednika Italije
- Parlamento - službena stranica talijanskog parlamenta
- Karta sjeverne Italije u antičko doba
- Karta južne Italije u antičko doba
Albanija • Andora • Armenija2) • Austrija • Azerbejdžan1) • Belgija • Bjelorusija • Bosna i Hercegovina • Bugarska • Cipar2) • Crna Gora • Češka • Danska3) • Estonija • Finska • Francuska3) • Grčka • Gruzija1) • Hrvatska • Irska • Island • Italija • Kazahstan1) • Latvija • Lihtenštajn • Litva • Luksemburg • Mađarska • Makedonija • Malta • Moldavija • Monako • Nizozemska3) • Norveška3) • Njemačka • Poljska • Portugal3) • Rumunjska • Rusija1) • San Marino • Slovačka • Slovenija • Srbija • Španjolska3) • Švedska • Švicarska • Turska1) • Ujedinjeno Kraljevstvo3) • Ukrajina • Vatikan
Akrotiri i Dhekelia • Ålandski otoci • Gibraltar • Guernsey • Otok Man • Føroyar • Jersey • Jan Mayen • Svalbard
Abhazija (Gruzija) • Gorski Karabah (Azerbejdžan)2) • Južna Osetija (Gruzija) • Pridnjestrovlje (Moldavija) • Turska Republika Sjeverni Cipar (Cipar)2)
Djelomično priznate države:
1) Značajan dio teritorija se nalazi u Aziji. 2) U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Europom. 3) Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Europe.
Andora •
Angola •
Argentina •
Bjelokosna Obala •
Bolivija •
Brazil •
Čile • Dominikanska Republika •
Ekvador • Filipini •
Francuska •
Gvatemala •
Gvineja Bisau •
Haiti •
Honduras •
Italija •
Kolumbija •
Kostarika •
Kuba •
Meksiko •
Moldavija •
Monako •
Mozambik •
Nikaragva • Panama •
Paragvaj •
Peru •
Portugal •
Rumunjska • San Marino •
Sveti Toma i Princip •
Senegal •
Španjolska • Urugvaj •
Venezuela •
Zelenortska Republika
Države članice:
Belgija • Francuska • Grčka • Italija • Luksemburg • Nizozemska • Njemačka • Portugal • Španjolska • Ujedinjeno Kraljevstvo
Pridružene države članice:
Bugarska • Češka • Estonija • Island • Latvija • Litva • Mađarska • Norveška • Poljska • Rumunjska • Slovačka • Slovenija • Turska
Države promatračice:
Austrija • Belgija • Bugarska • Cipar • Češka • Danska • Estonija • Finska • Francuska • Grčka • Irska • Italija • Latvija • Litva • Luksemburg • Mađarska • Malta • Nizozemska • Njemačka • Poljska • Portugal • Rumunjska • Slovačka • Slovenija • Španjolska • Švedska • Ujedinjeno Kraljevstvo
Države članice: Belgija • Bugarska • Češka • Danska • Estonija • Francuska • Grčka • Island • Italija • Kanada • Latvija • Litva • Luksemburg • Mađarska • Nizozemska • Norveška • Njemačka • Poljska • Portugal • Rumunjska • SAD • Slovačka • Slovenija • Španjolska • Turska • UK
Države kandidati: Albanija • Hrvatska • Makedonija


