Binauralni ritam

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Binauralni ritam se koristi kod stimulacije mozga pomoću zvukova različitih frekvencija, u svrhu izazivanja različitih emotivnih stanja i stanja svijesti. Efekt binauralnog ritma je otkrio 1839. Heinrich Wilhelm Dove.

Zvukovi se puštaju preko klasičnih stereo slušalica. U svakoj slušalici se pušta različita frekvencija, a razlika između dvije frekvencije stvara binauralni ritam koji se raspoznaje kao pulsirajući (vibrirajući) zvuk.

Vibracije su brže ako je razlika između dviju frekvencija veća ili sporije u slučaju kada je razlika manja.

EEG mjerenjem moždanih valova uočilo se da ovisno o tome što čovjek radi ili u kakvom je mentalnom stanju mozak odašilje frekvenije određenog spektra koji je svrstan u pet grupa:

Frekvencijski opseg Naziv Javlja se kod:
> 40 Hz Gama  Visoke moždane akivnosti, percepcija, analiziranje, strah
13–40 Hz Beta Svakodnevno stanje koncentriranih radnji, obična svjesnost, u Beta spektru se javljaju emocije straha, napetosti, zabrinutosti, gladi, iznenađenja i sl.
7–13 Hz Alpha Opušteno budno stanje, integracija mentalnog i fizičkog, u Alpha stanju stimulacijom binauralnim ritmom od 8Hz dolazi do sinhronizacije lijeve i desne strane mozga što je vrlo teško postići u svakodnevnom ljudskom mentalnom stanju
4–7 Hz Theta Stanje duboke relaksacije, pospanost, REM, san, kreativnost, imaginacija, inspiracija i određena hipnotička stanja svijesti. Theta stanje se smatra odgovornim za učenje, prihvaćanje novih znanja
< 4 Hz Delta Veže se za duboki san bez snova, stanje transa, određene frekvencije iz delta područja utječu na otpuštanje hormona rasta koji utjeće na regeneraciju organizma



Star of life3.svg Nedovršeni članak Binauralni ritam koji govori o medicini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.