Bogoria
| Kenijski sustav jezera Velike rasjedne doline | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Kenija |
| Godina uvrštenja | 2011. (35. zasjedanje) |
| Vrsta | Prirodno dobro |
| Mjerilo | vii, ix, x |
| Ugroženost | - |
| Poveznica | UNESCO:1060 |
| Koordinate | 0°15′N 36°06′E / 0.250°N 36.100°E |
  Bogoria Lokacija jezera Bogoria u Keniji | |
Bogoria je slano alkalno jezero u Velikoj rasjednoj dolini, u vulkanskom području odmah sjeverno od ekvatora u Keniji. Jezero je najpoznatije po mnoštvu algi koje privlače milijune plamenaca, ali i veliki broj drugih životinja, zbog čega ga je zaštitila Ramsarska konvencija 1973. godine. Sustav kenijskih slanih jezera, kojemu pripada i Bogoria, jedno je od mjesta u kojemu živi najveća raznolikost ptica na svijetu. God. 2011. je, zajedno s drugim kenijskim jezerima Velike rasjedne doline (Nakuru i Elmenteita), upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi kao "sustav povezanih plitkih jezera jedinstvene ljepote koja su dom za 13 jako ugroženih vrsta ptica i najvažnije mesto ispaše malih plamenaca, ali i glavno gnijezdilište velikih pelikana na svijetu".[1]
Prirodne odlike[uredi | uredi kôd]
Jezero Bogoria se nalazi na 990 m nadmorske visine i ima projer od 34 x 3,5 km, te slijev od 700 km². Na sjeveru jezera nalazi se močvara Kesubo, a na istoku Siracho litice, koji zajedno s jezerom pripadaju Nacionanom rezervatu Bogoria. Jezero je poznato i po svojim gejzirima (njih 18, što je najveći broj u Africi) i termalnim izvorima u jezeru i uz obalu. Na četiri mjesta može se pronaći po desetak gejzira koji erumpiraju do 5 m visine[2]
Voda jezera sadrži veliku koncentraciju iona Na+, HCO3- i CO32- koji dolaze u vodama rijeka Sandai i Emsos, ali i od oko 200 alkalnih termalnih izvora s tri lokaliteta uz obalu jezera:Loburu, Chemurkeu, i južna skupina (Ng'wasis, Koibobei, Losaramat). Voda je zbog toga alkalna (pH:10.5) i slana (do 100 g/L rastopljene soli) zbog isparavanja jer nema odlijeva jezera. Površina plitkog jezera Bogoria je meromiktička (podijeljena na gusti slani donji i gornji slatki sloj vode). Iako jako slano prepuno je cijanobakterija Arthrospira fusiformis kojima se hrane plamenci.
Pored plamenaca, u rezervatu obitavaju i ugrožene vrste kao što su: velika čaplja, batoglavka[3], afrički štekavac[3] (Haliaeetus vocifer), bjeloleđi orao[3] (Aquila verreauxii) i pjegavi vodomar[3] (Ceryle rudis).
U njegovoj okolici također obitavaju ugroženi sisavci kao što su Rothschildova žirafa, crni nosorog i bijeli nosorog, ali i drugi kao veliki kudu, lav, gepard, divlji pas, močvarna antilopa i piton. Jezero je tradicionalni dom naroda Endorois koji su se 1970-ih bili primorani odseliti, ali sada se kroz Afričko povjerenstvo za ljudska prava (African Commission on Human and Peoples' Rights, ACHPR) pokušavaju vratiti[4]
-
Gejzir u jezeru Bogoria -
Plamenci u jezeru -
-
Afrička golema kornjača
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Kenijski sustav jezera i Ningaloo obala u Australiji upisani na UNESCO-ov popis svjetske baštine (engl.) Preuzeto 31. listopada 2011.
- ↑ Loburu Geysers and Hot Springs, Lake Bogoria na Womndermondo (engl.) Preuzeto 31. listopada 2011.
- ↑ a b c d Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018
- ↑ Soysambu Conservancy Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. listopada 2008. (Wayback Machine) (engl.) Preuzeto 31. listopada 2011.
- M. North Lewis, A Guide to Lake Baringo and Lake Bogoria, 1998., Horizon Books. ISBN 9966-868-17-8
- J.J. Tiercelin i A. Vincens, Le demi–graben de Baringo–Bogoria, Rift Gregory, Kenya: 30,000 ans d’histoire hydrologique et sédimentaire, 1987., Bulletin des Centres de Recherches Exploration-Production Elf-Aquitaine, v. 11., str. 249. – 540.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Minority Rights Group on the Endorois and Lake Bogoria (engl.) Preuzeto 31. listopada 2011.
| ||||||||||||||||||||
