David Lean

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
David Lean
Rođenje 25. ožujka 1908.
Smrt 16. travnja 1991.
Portal o životopisima

Sir David Lean (25. ožujka 1908. - 16. travnja 1991.) bio je engleski filmski redatelj i producent, najpoznatiji po epskim filmovima kao što su Lawrence od Arabije, Most na rijeci Kwai i Doktor Živago.

Rani život[uredi VE | uredi]

Rođen je u Croydonu, Gornji London u obitelji Francisa Williamsa le Bounta Leana i Helene Tangyje. Njegovi roditelji bili su kvekeri, a on je pohađao kvekersku školu u Readingu.

Filmska karijera[uredi VE | uredi]

Montaža[uredi VE | uredi]

Lean je počeo na dnu, kao pomoćnik zadužen za klapu. Oko 1930. je radio kao montažer na filmskim žurnalima. Njegova karijera u dugometražnim filmovima počela je s Escape Me Never 1935.

Montirao je filmske produkcije Gabriela Pascala dvaju kazališnih komada Georgea Bernarda Shawa, Pygmalion (1938.) i Major Barbara (1941.), te filmova Powella i Pressburgera, Forty-Ninth Parallel (1941.) i One of Our Aircraft is Missing (1942.).

Režiranje[uredi VE | uredi]

Njegov prvi redateljski posao bila je suradnja s Noelom Cowardom na komadu In Wich We Serve (1942.), a nakon toga je uspješno adaptirao nekoliko Cowardovih komada u filmove. Neki od njih bili su This Happy Breed (1944.), Blithe Spirit (1945.) i Brief Encounter (1945.). Nakon toga su slijedile dvije uspješne adaptacije romana Charlesa Dickensa - Velika očekivanja (1946.) i Oliver Twist (1948.), kao i The Sound Barrier (1952.), suradnja s dramatičarom Terenceom Rattiganom, i ono što mnogi smatraju najboljom verzijom Hobsonova izbora (1954.), temeljenoj na komadu Harolda Brighousea.

Film Ljetno doba (1955.) označio je novu eru i za Leana. Bio je to njegov prvi film u boji, a u potpunosti je sniman u Veneciji. U glavnoj ulozi je nastupila Katharine Hepburn kao srednjovječna Amerikanka koja doživljava romansu na ljetovanju u Veneciji.

Sljedećih godina, Lean je snimio blockbustere po kojima je i najbolje poznat: Most na rijeci Kwai (1957.), za koji je dobio Oscara, nakon čega je slijedio još jedan za | Lawrencea od Arabije (1962.). Doktor Živago (1965.) bio je još jedan veliki hit, ali nakon srednje uspješne Ryanove kćeri 1970., prestao je režirati sve do filma Put u Indiju (1984.), koji će mu biti i zadnji. 1984. je dobio titulu viteza.

Planirao je epsku produkciju Nostroma Josepha Conrada, ali je umro od raka u 83. godini. Marlon Brando, Paul Scofield, Anthony Quinn, Christopher Lambert, Isabella Rossellini i Dennis Quaid bili su među glumcima koji su trebali nastupiti u filmu.

Nostromo će se ipak snimiti, ali kao miniserija u produkciji BBC-a.

Reputacija[uredi VE | uredi]

Leanova kritička reputacija se mijenjala tokom godina. Dok su njegovi rani britanski filmovi zaradili gotovo jednoglasne pohvale, njegovi epski filmovi bili su predmet kontroverzi i diskusija.

Neki kritičari, kao što su Pauline Kael i Andrew Sarris, nisu imali dobro mišljenje o epicima, tvrdeći kako su to vizualni spektakli bez imalo kompleksnosti - mišljenje koje će Leanovi oštri kritičari zadržati do danas. U svojoj recenziji Doktora Živaga, Richard Schickel je napisao kako je film, iako s mnogo grešaka, veliki film ako se u obzir uzme samo vizualni dojam; međutim, mnogi drugi kritičari su hvalili scenarije Leanovih epova (koje su napisali Carl Foreman, Michael Wilson i Robert Bolt), koje su smatrali inteligentnijim, literarnijim i vjerodostojnijim od mnogih drugih scenarija za epske filmove.

Kao što je sam Lean istaknuo, njegove filmove su najviše cijenili njegovi kolege redatelji. Steven Spielberg i Martin Scorsese su posebno bili veliki obožavatelji Leanovih epskih filmova, te su obojica tvrdila kako je on izvršio velik utjecaj na njihov rad. (Obojica su pomagala u restauraciji Lawrencea 1989. koji je, kad je ponovno objavljen, oživio Leanovu reputaciju).

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • Uloga Petera O'Toolea kao ekscentričnog redatelja u filmu Kaskader (1980.) je djelomično temeljena na Leanu, koji je surađivao s O'Tooleom na Lawrenceu od Arabije.
  • Često je navodio Johna Forda kao jednog od svojih omiljenih redatelja, a koristio je njegove Tragače (1956.) kao referencu dok je snimao epske filmove (npr. Lawrence i Živago). Drugi veliki utjecaj bio je film Kinga Vidora, Velika parada (1926.), na koji se referirao u sceni iz Živaga.
  • Omiljeni je redatelj Stevena Spielberga, Martina Scorsesea, Georgea Lucasa i mnogih drugih. Lucas se referirao na njegove filmove (posebno na Lawrencea kroz svoj serijal Ratovi zvijezda.
  • Nekoliko puta je pokušao surađivati s Marlonom Brandom, kojem je namijenio ulogu Victora Komarovskog u Doktoru Živagu (koja je otišla Rodu Steigeru), kao i bojnika u Ryanovoj kćeri, a imao ga je u vidu i za produkciju Nostroma kojeg je planirao snimiti prije smrti. Međutim, nije mu htio dati naslovnu ulogu u Lawrenceu, jer je preferirao engleskog glumca; Spiegel je htio Branda za ulogu T.E. Lawrencea, dok je Lean bio protiv.
  • Režirao je neke scene filma Najveća priča ikad ispričana (1965.), dok je George Stevens obavljao lokacijska snimanja u Nevadi. U većini njegovih scena pojavili su se Claude Rains i Jose Ferrer, koji su prije toga radili s njim u Lawrenceu od Arabije.
  • Na šest filmova je surađivao s Alecom Guinnessom. Dvojica su se ponekad tukli; Lean je adaptirao Guinnessovu kazališnu verziju Velikih očekivanja za svoj drugi film te se tako osjećao odgovornim za Guinnessovu filmsku karijeru; Guinness je odmah odbacio takvu tvrdnju. To, uz Guinnessov perfekcionizam i teški karakter i ono što je smatrao Leanovim autoritarnim držanjem na snimanju filma, uzrokovalo je svađu gotovo na svakom filmu na kojem su radili zajedno. Unatoč razlikama, dvojica su uvijek imali visoko mišljenje o drugome te su nastavili raditi zajedno tokom svojih karijera.
  • Među filmovima koje je pokušao snimiti, ali je bio prisiljen prepustiti drugima, bili su The Wind Cannot Read (1958.), Bounty (1984.), Moja Afrika (1985.) i Carstvo sunca (1987.).
  • U devedestima je u njegovom rodnom Gornjem Londonu izgrađeno kino u njegovu čast, The David Lean cinema.

Filmografija[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]