Dijamant

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Mineral dijamant je alotropska modifikacija ugljika.

Dijamant

Dijamant je najtvrđi mineral u prirodi. Dijamant ima najveću temperaturu tališta (3820 K ili 3547 °C), toplinsku vodljivost i najnižu molarnu entropiju(2,4 J mol-1 K-1) od bilo kojeg elemeta. Isparava na 4200°C

Na Mohsovoj skali tvrdoće zauzima najviše mjesto sa tvrdoćom broj 10. Pri atmosferskom tlaku i sobnoj temperaturi, dijamant je termodinamički nestabilan, te se konvertira u grafit, ali ta konverzija je toliko spora da se dijamant smatra kinetički stabilnom supstancom. Grafit i dijamant su u ravnoteži pri 300 K na oko 15000 atmosfera.

U prirodi dolazi u obliku dvije polimorfne modifikacije: kubični i heksagonski dijamant.

Kubični dijamant[uredi VE | uredi]

Dijamantna rešetka: struktura kubičnog dijamanta
Sirovi dijamant: kristal u obliku oktaedra

Ova modifikacija dijamanta je i najpoznatija jer se prirodni dijamant gotovo isključivo pojavljuje u ovoj modifikaciji. Kubični dijamant nastaje u plinskim vulkanima (maar-ovima), naglim pothlađivanjem eruptivnog materijala koji je bio izložen ekstremnim tlakovima. To su ujedno i jedina primarna prirodna ležišta dijamanata. Kubični dijamant kristalizira u obliku dijamantne rešetke. U prirodi se nalazi u kristalima oblika oktaedra. Dijamant je kemijski puno inertniji od bilo koje modifikacije kristaliničnog grafita. Dijamant se može zapaliti u zraku, ako se zagrije na 600 do 800ºC.

Heksagonski dijamant[uredi VE | uredi]

Heksagonski dijamant (lonsadaleit) je nestabilnija polimorfna modifikacija dijamanta. Heksagonski dijamant nastaje u mikroskopskim količinama prilikom udara meteora u zemlju. Heksagonski dijamant je sintetiziran umjetnim putem.

Upotreba[uredi VE | uredi]

Dijamant se, zbog svoje tvrdoće, koristi kao alat za rezanje, bušenje, brušenje i poliranje.

Rezanjem i poliranjem dijamanata dobija se brilijant koji se koristi u izradi nakita. Poliranje se izvodi dijamantnom prašinom. Samo rijetki dijamanti imaju dovoljnu kvalitetu za dobivanje brilijanta.

Danas se oko 40% industrijskih dijamanata dobiva umjetnim putem. Umjetni dijamanti se mogu proizvesti i za dobivanje brilijanta, ali su ekonomski neisplativi.

Najveći svjetski proizvođači dijamanata su Australija, Rusija i Južnoafrička Republika.

Boje dijamanta[uredi VE | uredi]

Dijamanti variraju u boji, a najčešća boja dijamanta nije prozirna kao što većina ljudi misli, već je naprotiv većina dijamanata smeđa ili žuta.

Dijamanti mogu čak biti i crne boje, iako ovdje valja istaknuti kako nema dijamanta koji bi bio potpuno crn jer crni dijamant je crn zbog mnoštva inkluzija koje mu daju taj tamni izgled. Čistim dijamantima se nazivaju samo bezbojni i prozirni dijamanti, a svi "obojani" dijamanti nisu potpuno čisti dijamanti već imaju određenu razinu i vrstu nečistoća koje im daju specifičnu boju. Tako primjerice žuti dijamanti, koji su inače i najčešća boja dijamanata imaju u sebi određenu količinu dušika koja je odgovorna za tu žutu boju, a intenzitet žute boje ovisi o tipu i koncentraciji duška sadržanoj u dijamantu.

Klasifikacija dijamanata po boji obično ima ljestvicu stupnjevanja koja ide od slova "D" što označava dijamant bez boje pa sve do slova "Z" koji znači svjetlo žutu boju. Ta klasifikacija postavljena je od strane Američkog gemološkog instituta (GIA).